U hrvatskom pravnom sustavu postoji jedan institut s izrazitim obilježjima porezne oaze, a zamišljen je kao snažan magnet za privlačenje stranih investicija. To su slobodne zone. Slobodne zone, ili kako se još nazivaju slobodne carinske zone (»Free customs Zone«), odnosno slobodne zone (»Free Zone«), posebne gospodarske zone (»Special Economic Zone«) ili razvojne gospodarske zone (»Economic Development Zone«), instituti su već odavno poznati za privlačenje stranog kapitala, i suvremene tehnologije, a time i povećanja zaposlenosti i poboljšanja gospodarskog položaja zemlje. Prema članku 2. Zakona o slobodnim zonama (Nar. nov., br. 44/96, 78/99 - vidjeti čl. 264. Carinskog zakona i Nar. nov., br. 127/00 - vidjeti čl. 28. Zakona o porezu na dobit) slobodna zona je dio teritorija Republike Hrvatske (na kojem nije isključena primjena državnog zakonodavstva, odnosno nema obilježje eksteritorijalnosti u državnopravnom smislu), što je posebno ograđen i označen i gdje se gospodarske djelatnosti obavljaju uz posebne uvjete (određeni stupanj povlaštenosti carinskog, poreznog, vanjskotrgovinskog i deviznog sustava). Zona se može osnovati na području morske luke, zračne luke, riječnog pristaništa, uz međunarodnu prometnicu te na drugom području na kojem postoje uvjeti za rad zone. U članku se razmatraju porezne olakšice u poslovanju slobodnih zona.