Jedan od ciljeva poreznog sustava jest i njegov pozitivan utjecaj na razvoj gospodarstva, odnosno njegova gospodarska usmjerenost. U tu svrhu i sustav poreza na dobit poznaje niz poreznih olakšica koje su, pod propisanim uvjetima i na propisani način, omogućene obveznicima poreza na dobit. Porezne olakšice, bilo da se koriste kroz umanjenje osnovice poreza na dobit ili utvrđivanjem porezne obveze putem smanjene porezne stope, za posljedicu imaju smanjenje porezne obveze, dakle, manje plaćanje poreza na dobit. Prema članku 5. stavak 1. Zakona, porezna je osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 22/12), proširene su odredbe o mogućnosti umanjenja osnovice poreza na dobit te se, sukladno članku 6. stavak 1. točka 6. toga članka Zakona, porezna osnovica može umanjiti za reinvestiranu dobit, osim ako dobit nije ostvarena iz bankarskog, odnosno financijskog nebankarskog sektora. Člankom 6. stavak 5. Zakona propisano je da se reinvestiranom dobiti smatra ostvarena dobit poreznog razdoblja kojom se u svrhe investiranja i razvoja povećava temeljni kapital, sukladno posebnim propisima (Zakon o trgovačkim društvima - u nastavku teksta: ZTD). Međutim, valja napomenuti da je, u svrhe daljnjih korištenja poreznih olakšica za obveznike poreza na dobit, donesen i Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja koji je stupio na snagu 10. listopada 2012. O svemu tome više u nastavku, uz prikaz konkretnih primjera.