Obveza plaćanja poreza na kuće za odmor i donošenje godišnjeg rješenja za 2015. utvrđuje se poreznim obveznicima - pravnim i fizičkim osobama koje su vlasnici kuća za odmor ako ih koriste povremeno ili sezonski. Porez na kuće za odmor vlastiti je izvor prihoda gradskih ili općinskih proračuna. Međutim, nekretnina koja služi vlasniku za trajno stanovanje, ne smatra se kućom za odmor na koju se plaća porez, ako vlasnik nekretnine dokaže njezino korištenje za stalno stanovanje. Jedinice lokalne samouprave u svojim odlukama mogu propisivati samo visinu poreza na kuće za odmor koji se plaća po m2 korisne površine, te druga oslobođenja i olakšice ovisno o postavljenim gospodarskim ciljevima grada ili općine, ali ne i načinu dokazivanja služi li vlasniku kuća za odmor za njegov trajan boravak. Opširnije o navedenomu autorica piše u nastavku.