Oporezivanje kuća za odmor uvedeno je u sustav lokanih poreza Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15 i 115/16 – u nastavku teksta: Zakon o financiranju), s primjenom od 1. siječnja 1994. Poreznom reformom iz 2016. donesen je novi Zakon o lokalnim porezima (Nar. nov., br. 115/16) kojim su iz Zakona o financiranju u potpunosti preuzete odredbe kojima je uređeno oporezivanje kuća za odmor. Unatoč tako dugoj primjeni, još uvijek su prisutne dvojbe pri utvrđivanju toga poreza, a najčešće se odnose na prebivalište poreznog obveznika, povremeno ili sezonsko korištenje kuće, utvrđivanje korisne površine i dovršenosti objekta u izgradnji, korištenje određenog objekta u turističke svrhe i slično. Na to ukazuje obilje sudske prakse i neka mišljenja Ministarstva financija koja autorica u članku donosi, a što može pomoći jedinicama lokalne samouprave pri donošenju odluka o utvrđivanju toga poreza.