Uvodne napomene

Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske¹ unesene su u Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99) brojne izmjene i dopune. Uz ostalo, prvi je put jasnije određen ustavni položaj Ustavnog suda. Određuje ga članak 1a. (budući čl. 2. pročišćenog teksta Ustavnog zakona) Ustavnog zakona², koji glasi:

Članak 1a.

(1) Ustavni sud jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

(2) Ustavni sud je neovisan o svim tijelima državne vlasti, te samostalno raspoređuje sredstva utvrđena u državnom proračunu, u skladu sa svojim godišnjim proračunom i zakonom radi funkcioniranja djelatnosti Ustavnog suda.

(3) Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda uređuje se Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Poslovnik).

(4) O primjeni Poslovnika brine predsjednik Ustavnog suda. Tumačenje Poslovnika daje Ustavni sud.

Nadležnost Ustavnog suda

Odredbe o nadležnosti, a djelomično i postupku, posebno o učincima odluka Ustavnog suda, uređene su samim Ustavom. Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske³, koji se donosi i mijenja po postupku određenom za promjenu Ustava (čl. 131. st. 2. Ustava - pročišćeni tekst Nar. nov., br. 41/01 i br. 55/01 - isp. - u nastavku teksta: Ustav), uređuje se:

• postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda i prestanak njihove dužnosti, - uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti,
• postupak i pravno djelovanje njegovih odluka,
• zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i
• druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda. ⁴

Drugim zakonom, dakle, onim koji nema svojstvo ustavnog zakona (što znači onog koji se donosi i mijenja u postupku određenom za promjenu Ustava), ne može se zadirati ni u organizaciju, ni u ustrojstvo, ni u nadležnosti Ustavnog suda. Time je Ustav otklonio dekonstitucionalizaciju nadležnosti, a i bilo kojeg od pitanja iz čl. 131. st. 1. Ustava.

O tome je Ustavni sud u svojoj praksi izrekao i sljedeće:

Svojom odlukom br. U-l-317/96 od 3. veljače 1999. pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbama čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Nar. nov., br. 90/92, 94/93 i 117/93), te ih ukinuo. Ostavio ih je na snazi još šest mjeseci od dana objave iste odluke. Kao razlog naveo je i sljedeće:

Osporene odredbe glase:

»U slučaju raspuštanja predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela može u roku od 48 sati Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijeti ustavnu tužbu.

Ustavni sud Republike Hrvatske odlučit će o ustavnoj tužbi u roku od sedam dana.«

Predlagatelj smatra da osporene odredbe nisu u skladu s odredbom čl. 127. st. 1. Ustava Republike Hrvatske⁵ (Nar. nov., br. 8/98) i odredbama čl. 28. i 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske6 (Nar. nov., br. 13/91).

Kao razloge nesuglasnosti osporenih odredaba s Ustavom, predlagatelj navodi da običan zakon ne može predvidjeti ustavnu tužbu, niti može jednoj osobi omogućiti ustavnu tužbu, jer je ta tužba pravo svakoga. Također ističe da običan zakon ne može rok iz čl. 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske smanjiti od jednog mjeseca na 48 sati, kao i da predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela, kao tijela pravne osobe, ne može imati pravo na ustavnu tužbu, jer pravna osoba, odnosno njezino tijelo nema pravo na ustavnu tužbu, a da takvo pravo nema ni predsjednik raspuštene skupštine u svoje ime.

Predlaže pokrenuti postupak ocjene ustavnosti odredaba čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi te poništiti osporavane odredbe.

Prijedlog je osnovan.

U članku 127. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 8/98 - pročišćeni tekst), između ostalog je određeno da se uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje odluka Ustavnog suda, zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda, uređuju ustavnim zakonom.

Međutim, Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi nije ustavni zakon, pa se njime uopće nije moglo odrediti rok za podnošenje ustavne tužbe, a pogotovo se to nije moglo učiniti na način drukčiji no što je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Nadalje, osporenom se odredbom određuje nadležnost Ustavnog suda upravo za ispitivanje zakonitosti akta o raspuštanju predstavničkog tijela, što nije, niti može biti zakonodavna materija, jer je nadležnost Ustavnog suda točno određena Ustavom koji ne daje mogućnost da bi se ta nadležnost mogla nekim zakonom proširiti, a dakako, niti suziti.

S druge strane, propisivanjem nadležnosti Ustavnog suda na način kako je to u osporenim odredbama učinjeno, isključena je redovita sudska zaštita protiv odluke o raspuštanju predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, a protiv koje je, kao pojedinačnog akta, ta zaštita zajamčena odredbom čl. 19. st. 2. Ustava.

Zbog navedenog, odredba čl. 81. st. 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi nije suglasna odredbi čl. 19. st. 2. i čl. 127. st. 1. Ustava te odredbama čl. 28. st. 2. i čl. 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Uz navedeno treba reći da je predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave mogao podnijeti ustavnu tužbu i u roku 48 sati, pa bi i sam Ustavni sud mogao o toj tužbi odlučiti odmah, jer za to ne postoji pravna zapreka, ali zakonodavac nije imao ovlast odrediti za takav slučaj rokove kao što je to učinio u osporenim odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

Pravna zaštita lokalne samouprave

Također, Ustavni sud posebno naglašava da je Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi koju je Republika Hrvatska potvrdila (Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 14/ 97), i koja je za Republiku Hrvatsku na snazi od 1. 2. 1998., u čl. 11. (Pravna zaštita lokalne samouprave), propisano da lokalne jedinice moraju imati pravo na odgovarajuće sredstvo sudske zaštite radi osiguranja slobodnog obavljanja svojih nadležnosti i poštivanja načela lokalne samouprave koja su utvrđena u ustavu ili unutarnjem zakonodavstvu.

Dakle, Europska povelja o lokalnoj samoupravi zahtijeva sudsku zaštitu radi osiguranja slobodnog obavljanja nadležnosti i poštivanja načela lokalne samouprave. Stoga je zakonodavac trebao isključivo odrediti put sudske zaštite radi odlučivanja o zakonitosti akta o raspu-štanju skupštine predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Pritom je, svakako, trebao zbog zajamčenog ustavnog prava na lokalnu samoupravu i potrebe obavljanja nadležnosti skupštine jedinice lokalne samouprave, za slučaj raspuš-tanja te skupštine, posebno propisati rokove podnošenja pravnog lijeka i pružanja sudske zaštite, na način da ona bude brza i učinkovita. Tek nakon odluke zakonom određenog suda, slijedila bi i mogućnost ustavnosudske zaštite prema odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Zbog potrebe da jedinice lokalne samouprave i uprave ne ostanu bez učinkovite pravne zaštite u slučaju raspuštanja predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, kao i zbog otklanjanja opasnosti da u slučaju raspuštanja skupštine lokalne samouprave bude ugroženo jamstvo iz čl. 128. st. 1. Ustava,7 Ustavni sud odgađa prestanak važenja ukinutih odredaba za šest mjeseci od objave ove odluke u Narodnim novinama.

*USD za 1 GBP, “USD za 1 EUR

lako je indeks poslovnoga raspoloženja kojega objavljuje njemački Ifo institut u travnju bio 90,5 indeksnih bodova, odnosno 0,2 boda manji nego što je bio u prethodnome mjesecu ne jenjava uvjerenje da je europsko gospodarstvo pouzdano na uzlaznoj putanji. Rezultat svega je da euro nastavlja jačati i već vrijedi više od 0,90 američkih dolara što ove godine dosad nije bilo.

Ukidanje odredbe čl. 7. al. 4. i čl. 58. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Odlukom od 23. 1. 2002. broj U-l-39/ 2002 pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi čl. 7. al. 4. i čl. 58. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 33/01), te ove odredbe ukinuo. U obrazloženju svoje odluke naveo je i sljedeće:

»Na temelju ovlaštenja propisanog čl. . 36. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99) Ustavni sud Republike Hrvatske sam je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi čl. 7. al. 4. i čl. 58. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 33/01 - u nastavku teksta: Zakon o izboru).«

Odredba čl. 7. al. 4. Zakona o izboru glasi:

»Članu predstavničkog tijela mandat prestaje prije isteka redovitoga četverogodišnjeg mandata u sljedećim slučajevima:

- ako se naknadno sazna za razloge zbog kojih nije mogao biti izabran za člana predstavničkog tijela, danom donošenja odluke Ustavnog suda.«

Odredba čl. 58. Zakona o izboru glasi:

»Ako se u tijeku trajanja mandata predstavničkog tijela utvrdi da pojedini njegov član u postupku kandidiranja ili izbora nije ispunjavao koji od uvjeta za

kandrdOifč *Hf -.zbo ■ propisanih 6WH'4 zakonom, Ustavni sud Republike Hrvatske donijet će u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga odluku kojom će utvrditi prestanak njegova mandata.

Prijedlog za donošenje odluke Ustavnog suda iz st. 1. ovoga članka mogu dati politička stranka i nositelj nezavisne liste koji su sudjelovali na izborima za predstavničko tijelo.«

Nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske utvrđena je čl. 128. Ustava Republike Hrvatske.

U postupcima vezanim uz izbore nadležnosti Ustavnog suda utvrđena al. 8. čl. 128. Ustava Republike Hrvatske. Prema toj odredbi Ustavni sud Republike Hrvatske nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova.

Ustavni sud Republike Hrvatske, prema odredbi čl. 128. al. 10. Ustava, obavlja i druge poslove određene Ustavom.

Odredbom čl. 131. st. 1. Ustava Republike Hrvatske između ostalog je propisano da se uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda uređuju Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Prema st. 2. istog članka ustavni zakon donosi se prema postupku određenom za promjenu Ustava.

Sukladno navedenom, nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske može se odrediti samo Ustavom Republike Hrvatske.

Dakle, Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske jedini su propisi kojima se uređuje organizacija i nadležnost Ustavnog suda. Zakonom koji nema značaj ustavnog zakona, niti bilo kojim drugim propisom, ne može se zadirati niti u organizaciju niti u nadležnosti Ustavnog suda.

Zakonom o izboru članova predstavničkih tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave nije ustavni zakon, pa se njime nije moglo proširiti nadležnost Ustavnog suda izvan djelokruga njegovih poslova utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, a razrađenih Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Prema odredbama glave IX. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (čl. 84.- 92.), Ustavni sud rješava izborne sporove, koji su hitni (Ustavni je sud dužan donijeti odluku o žalbi protiv rješenja nadležnog izbornog povjerenstva u roku 48 sati od dana dostave žalbe), te provodi nadzor nad Ustavnošću i zakonitošću izbora, najkasnije do proteka roka od 30 dana od službene objave rezultata izbora. Prema tome, ne postoji mogućnost da Ustavni sud nakon proteka tog roka nadzire ispunjavanje uvjeta za kandidiranje ili za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nasuprot tome, odredbama čl. 58. Zakona o izboru, propisana je nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje o prijedlogu, odnosno za donošenje odluke (u roku 30 dana) kojom će Sud tijekom trajanja mandata, utvrditi prestanak mandata članu predstavničkog tijela ako se utvrdi da u postupku kandidiranja ili izbora nije ispunjavao koji od uvjeta za kandidiranje ili izbor propisanih Zakonom.

Tom se odredbom, dakle, proširuje nadležnost Ustavnog suda, a da za to ne postoji ustavna osnova.

S obzirom na to da je ocijenio neustavnom odredbu Zakona o izboru, kojom je stavljeno u nadležnost Ustavnom sudu donošenje odluke kojom se utvrđuje prestanak mandata članu predstavničkog tijela (ako se naknadno ne utvrdi u postupku kandidiranja ili izbora nije ispunjavao koji od uvjeta za kandidiranje ili izbor propisanih Zakonom), Sud nalazi neustavnom i odredbu čl. 7. al. 4. Zakona o izboru kojom je dan donošenja takve odluke Ustavnog suda kao dan prestanka mandata članu predstavničkog tijela prije isteka redovitog četverogodišnjeg mandata.

Zbog navedenih razloga, Ustavni je sud ukinuo odredbu čl. 7. al. 4. i odredbe čl. 58. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 10/02).

Poslovnik Ustavnog suda

Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda uređuje se njegovim Poslovnikom (čl. 131. st. 3. Ustava). Bio je to Poslovnik Ustavnog suda objavljen u Nar. nov., br. 29/94. U ovom trenutku pitanje je jesu li i koje su odredbe Poslovnika još na snazi. Naime, čl. 93. Ustavnog zakona (Nar. nov., br. 99/ 99) propisano je da na dan stupanja na snagu tog Ustavnog zakona, dakle 24. rujna 1999. prestaje važiti dotadašnji Ustavni zakon, ali i odredbe Poslovnika koje nisu usklađene s tim Ustavnim zakonom ili su u suprotnosti s njime. Prema čl. 94. istog Ustavnog zakona, Poslovnik Ustavnog suda uskladit će se sa tim Ustavnim zakonom u roku 90 dana od dana stupanja na snagu istog Ustavnog zakona, dakle do 24. prosinca 1999. To nije učinjeno.

Člankom 40 UZIDUZ-a brisan je čl. 93. Ustavnog zakona iz 1999. godine. Time, međutim, nisu mogle »oživjeti« one odredbe Poslovnika koje su prema čl. 93. tada važećeg Ustavnog zakona prestale važiti. Možda bi se, s nešto benevolencije, moglo zaključiti da je UZIDUZ ostavio na snazi čl. 94. UZ-a, kako bi ponovno od 15. ožujka 2002., kao dana stupanja na snagu UZIDUZ-a, počeo teći rok od 90 dana za usk- lađenje Poslovnika s izmijenjenim i dopunjenim Ustavnim zakonom.

Sve to bilo je potrebno navesti kako bi se označile postupovne granice, tako i one o podnescima u postupcima iz nadležnosti Ustavnog suda. Pritom treba imati na umu i čl. 33. UZ-a. Prema tom propisu:

»Ako ovim Ustavnim zakonom nije propisano drukčije, Ustavni sud u postupku podredno smisleno (podcrtao J.C.) primjenjuje odredbe odgovarajućih postupov- nih zakona Republike Hrvatske.«

Pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom

Prema čl. 128. podst. 1. i 2. Ustava: »Ustavni sud Republike Hrvatske: - odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom,

- odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom.

Odredbe o tome, uz opće, koje sadržava Glava III. »Poslovnik pred Ustavnim sudom - opće odredbe« - čl. 16.-33. UZ-a, sadržane su i u Glavi IV. »Ocjena suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom«, čl. 34.-58. UZ-a.

Tri načina pokretanja postupka

Ustavni zakon razlikuje tri načina kojima se pokreće, odnosno može pokrenuti, postupak ocjene suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. To su:

Zahtjev, koji pripada samo osobama ovlaštenim u čl. 34. Ustavnog zakona.

Prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti zakona i ocjene ustavnosti i zakonitosti drugih propisa, koji pripada svakome u smislu čl. 36. st. 1. UZa. .

Postupak za ocjenu ustavnosti zakona i ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugih propisa koji je pokrenuo, bez ičijeg zahtjeva ili prijedloga, temeljem čl. 36. st. 2. UZ-a sam Ustavni sud.

Čuvari Ustava

Najveći broj nastojanja za pokretanjem postupka (što ne znači i pokrenuti postupak) za ocjenu ustavnosti zakona, odnosno ustavnosti i zakonitosti drugih propisa, predlažu građani i pravne osobe. Oni su na izvjestan način čuvari Ustava. Neusporedivo je manje onih kojima pripada pravo na zahtjev kojim je ujedno pokrenut postupak (čl. 34. i čl. 42. st. 1. UZ-a) ili pak koji je Ustavni sud pokrenuo sam (čl. 36. st. 2. UZ-a).

U nastavku ovog članka pišemo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, sastavu i sadržaju podnesaka koji se podnose u toj vrsti postupaka Ustavnom sudu.

Sastav prijedloga

Prema čl. 36. st. 1. UZ-a:

»Svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom.

U radu na donošenju UZ-a odnosno UZIDUZ-a, razmatralo se, posebno i s obzirom na sve veći priljev predmeta ove vrste pred Ustavnim sudom, treba li postaviti određene prepreke preširokom pristupu sudu.

Na taj priljev ukazuju podaci iz sljedeće tablice:

Primljeni predmeti po signaturama od 1990. g. do 31. prosinca 2001. g.

Naime, rješenje koje je do tada postojalo (a ostalo je i nadalje) dopušteno je, doista, najširi pristup sudu. Nastojalo se to spriječiti tako da bi (ušlo je to u jedan od materijala za donošenje UZIDUZ-a - Nacrta prijedloga), podnositelj prijedloga morao dokazati svoj pravni interes za podnošenje prijedloga. Prema tom Nacrtu smatralo se da predlagatelj ima »pravni interes za podnošenje prijedloga ako propis neposredno poseže u njegova prava, pravne interese ili pravni položaj«.

To je očito bilo inspirirano člankom 162. Ustava Republike Slovenije8 i člankom 24. Zakona o Ustavnem sodišču.⁹

Kako to nije prihvaćeno, važeća odredba čl. 36. st. 1. UZ-a ni nadalje ne postavlja nikakvih prepreka, pa treba zaključiti da:

• svaka fizička osoba,
• svaka pravna osoba, može (i bez postojanja njezinog pravnog interesa) podnijeti prijedlog kojim predlaže Ustavnom sudu da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti zakona, odnosno ustavnosti i zakonitosti drugog propisa.

Ostaje pitanje mogu li taj prijedlog podnijeti i oni oblici udruživanja koji nemaju u prethodnim postupcima svojstvo stranke, koji nemaju stranačku sposobnost. Naime, prema čl. 77. st. 3. Zakona o parničnom postupku.¹⁰

»Parnični sud može iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i u onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog članka, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu društvenim sredstvima, odnosno imovinom na kojoj se može provesti izvršenje.«

lako to pitanje svoje pravo značenje poprima kod rasprave o legitimaciji na području ustavne tužbe, smatramo da je odgovor na njega, u odnosu na postupak ocjene ustavnosti zakona, odnosno ustavnosti i zakonitosti drugog propisa, potvrdan.

Sadržaj podneska

Prema odredbi čl. 16. st. 1. UZ-a prijedlog mora biti sastavljen u pisanom obliku. Mora biti i potpisan (čl. 16. st. 2. UZ-a).

Prijedlog mora sadržavati:

• oznaku suda,
• ime, zanimanje i prebivalište, odnosno boravište stranaka,
• njihovih zakonskih zastupnika i opunomoćenika, ako ih imaju.

To stoga, da bi Ustavni sud mogao dostaviti pozive, odluke i rješenja u postupku. U praksi se pojavljuju slučajevi u kojima se dostave vraćaju. U takvim slučajevima, kad se pozivi, odluke, odnosno rješenja Ustavnog suda ne mogu, iz bilo kojeg razloga dostaviti sudionicima u postupku, dostava se za njih obavlja stavljanjem poziva, odluke, odnosno rješenja na oglasnu ploču Ustavnog suda. U takvom se slučaju smatra obavljenom nakon proteka osam dana od dana stavljanja poziva, odluke, odnosno rješenja na oglasnu ploču. U slučaju, pak, objave odluke, odnosno rješenja u Narodnim novinama, dostava se smatra obavljenom danom objave (čl. 29. UZ-a). U sudskoj praksi o tome je rečeno i ovo:

»Podnositelj je podnio ovom Sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (Nar. nov., br. 96/93 i 39/95).

Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da prijedlog ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, slijedom čega je podnositelj pozvan da nedostatke prijedloga otkloni u roku od 15 dana, uz upozorenje na posljedice propusta iz odredbe članka 18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99 - u nastavku teksta: Ustavni zakon).

Kako se je poziv na ispravak prijedloga vratio Sudu s naznakom »nije tražio«, dostava je izvršena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. u svezi sa stavkom 3. Ustavnog zakona, stavljanjem poziva na oglasnu ploču Suda (28. lipnja 2000.)

Budući da podnositelj nije u danom roku dopunio, odnosno ispravio podnesak, a sadržaj podneska ne daje osnovu za ustavnosudsko postupanje u ovom predmetu, jer ne omogućava obradu predmeta tako da se donese odluka o biti stvari, to su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 31. Ustavnog zakona o odbačaju prijedloga.«

(Iz obrazloženja rješenja Ustavnog suda, br. U- 1-151/98 od 20. rujna 2000.)

Način podnošenja prijedloga

Prema čl. 16. st. 3. i 4. UZ-a:

» (3) Podnesak se podnosi Ustavnom sudu izravno ili mu se šalje poštom. Dan predaje podneska pošti preporučeno smatra se danom predaje Ustavnom sudu.

( 4) Ako podnesak nije predan Ustavnom sudu, nego drugome tijelu, a stigne Ustavnom sudu nakon proteka roka za podnošenje podneska, smatrat će se da je podnesen u roku ako je podnositelj podnio podnesak tome tijelu iz neznanja ili očiglednom pogreškom.«

Ako se prijedlog podnosi brzojavom ili telefaksom, tada treba (ovisno o vrsti postupka) bez posebnog poziva Ustavnog suda u odgovarajućem roku, propisanom zakonom, dopuniti brzojavni podnesak tako da omogući obradu predmeta Ustavnom sudu kako bi mogao donijeti odluku o biti stvari. To znači dopuna u smislu čl. 16. i 38. u svezi sa čl. 37. UZ-a. O tome će biti više riječi u nastavku.

Propusti li se taj rok Ustavni sud odbacuje tužbu, bez ikakvog daljnjeg pozivanja (čl. 31. UZ-a).

U tom je smislu i ustavnosudska praksa. Tako:

»Podnositelj je dana 5. travnja 2001. godine uputio Sudu brzojav sljedećeg sadržaja: ustavna tužba zbog povrede ustavnih prava na rad i dr. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske odbijena je žalba podnositelja, broj presude Pž-6214/2001, prvo- stupanjska odluka St-343/2000 protiv kojih odluka se ustaje ustavnom tužbom, obrazloženje slijedi.

Najavljenu dopunu ustavne tužbe podnositelj nije poslao.

U konkretnom slučaju, a u smislu članka 33. Ustavnog zakona, valjalo je primijeniti odredbu članka 113. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92 i 112/99) koja navodi da ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je dan u roku, ako uredan podnesak naknadno bude predan sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana (podcrtao J. C.) od dana predaje brzojava pošti.

Budući da podnositelj nije dopunio ustavnu tužbu na način koji bi Sudu omogućio obradu predmeta tako da donese odluku o biti stvari, ispunjeni su razlozi iz odredbe članka 31. Ustavnog zakona za odbačaj ustavne tužbe.«

(Iz obrazloženja rješenja Ustavnog suda, br. U- 111-760/2001 od 28. svibnja 2001.)¹¹

Jezik i pismo

Prema odredbi čl. 17. UZ-a:

»(1) Podnesci kojima se pokreće postupak, odnosno predlaže pokretanje postupka, kao i druge pisane izjave, prijedlozi i priopćenja upućuju se Ustavnom sudu na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu.

(2) Ako je, pod uvjetima propisanim zakonom, u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu uporabu uveden i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo, sudionik u postupku koji ima prebivalište, odnosno sjedište na području te lokalne jedinice može uputiti podneske Ustavnom sudu i na tom drugom jeziku i ćiriličnom ili kojem drugom pismu.«

Vidjeti kod toga i Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.¹² Taj Zakon je pred izmjenama i dopunama.

(Ne)razumljivi podnesci i posljedice

Prema odredbi čl. 18. st. 1. UZ-a:

Podnesci upućeni Ustavnom sudu moraju:

• biti razumljivi, i
• moraju sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti.

To znači, kad je riječ o postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, da podnesak mora sadržavati, uz ono netom navedeno, i sve ono što je propisano člankom 38. u svezi sa čl. 37. UZ-a.

Ako je podnesak nerazumljiv i(ili) ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, tada prema st. 2. čl. 18. UZ-a Ustavni sud vraća podnesak podnositelju radi ispravka, odnosno dopune, uz određivanje roka za ponovno podnošenje podneska. Prema čl. 18. st. 3. i 4. UZ-a:

»(3) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predan Ustavnom sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen onog dana kada je prvi puta bio podnesen.

(4 ) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen Ustavnom sudu u određenome roku. Ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.«

U odnosu na nerazumljive podneske, čiji sadržaj ne daje osnovu za ustavnosudsko postupanje, Ustavni sud je odbacujući prijedloge naveo i sljedeće:

Odbačen je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uputstva o načinu plaćanja komunalnih usluga (Sl. nov. Grada C„ br. 15/ 99). Razlozi su sljedeći:

»Prema odredbama članka 38. u svezi s odredbama članka 37. stavka 1. Ustavnog zakona, prijedlog za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom mora sadržavati oznaku odredbe čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava, oznaku odredbi Ustava ili zakona za koje se u prijedlogu tvrdi da su povrijeđene, razloge zbog kojih se tvrdi da osporeni propis nije suglasan s Ustavom, odnosno zakonom, te potpis podnositelja zahtjeva.

S obzirom na činjenicu da je pregledom podneska podnositelja utvrđeno kako je taj podnesak nerazumljiv i da nije sastavljen sukladno mjerodavnim odredbama ustavnog zakona, te utvrdivši kako prijedlog predlagatelja ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, dopisom Suda od 24. studenoga 2000. godine, predlagatelj je pozvan u roku od osam (8) dana otkloniti nedostatke svog podneska.

U svojoj pravodobno dostavljenoj dopuni od 29. studenoga 2000. godine, iako upozoren na posljedice propusta postupanja po nalogu Suda, podnositelj nije otklonio nedostatke svog prijedloga na način koji omogućava odlučivanje o biti stvari.

U konkretnom slučaju predlagatelj, iako upozoren na posljedice svog propusta, nije nadopunio podneseni prijedlog sukladno nalogu Suda.

S obzirom na činjenicu kako prijedlog predlagatelja sadržajno nije sastavljen na način koji bi omogućavao odlučivanje o biti stvari, na temelju članka 31. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.«

(Iz obrazloženja rješenja Ustavnog suda, br. U- 11-1600/2000, od 20. prosinca 2000. kojim je odbačen prijedlog za pokretanje postupka)

Odbačen je prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o posebnoj zaštiti sudionika rada (SI. v. VŽ., br. 17/97). Razlozi su i ovi:

»Budući da prijedlog nije bio sastavljen u skladu s odredbom članka 37. stavka 1. u svezi sa člankom 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99 - u nastavku teksta: Ustavni zakon), predla- gateljica je pozvana da u skladu s odredbom članka 18. Ustavnog zakona, dopuni prijedlog.

Kako predlagateljica nije u određenom roku dopunila podnesak, a sadržaj podneska ne daje osnovu za ustavnosudsko postupanje u ovom predmetu jer ne omogućava obradu predmeta tako da se donese odluka o biti stvari, to su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 31. Ustavnog zakona za odbačaj prijedloga.«

(Iz obrazloženja rješenja Ustavnog suda, br. U- 11-591/01 od 4. srpnja 2001.)

 

1 Nar. nov., br. 29/02. U nastavku teksta za ovaj Ustavni Zakon koristimo kraticu: UZIDUZ.
2 Članak 2. UZIDUZ-a
3 Nar. nov., br. 99/99 i 29/02. Za ovaj (cjeloviti) tekst Ustavnog zakona, koristimo kraticu: UZ.
4 Članak 131. st. 1. Ustava.
5 Sada čl. 131. st. 1. Ustava.
6 Sada čl. 59. i 60. Ustavnog zakona.
7 Sada čl. 132. Ustava.
8 Uradni list RSI, br. 33/91
9 Uradni list RSI, br. 15/94
10 Nar. nov., br. 53/91, 91/92 i 112/99
11 Vidjeti i Jakov Nakić: "Telegrafski podnesak potpun podnesak?", Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 3, Društvo za građanskopravne znanosti i praksu Hrvatske, Zagreb, 1996., str. 339.
12 Nar. nov., br. 51/00 i ispr. u br. 56/00)