U članku analiziramo definiciju pojma radnog vremena u zakonodavstvu Republike Hrvatske te je sagledavamo u odnosu na dosadašnju praksu Suda pravde Europske unije, posebno u kontekstu presude toga Suda u predmetu Tyco (C-266/14), koja bi se trebala primjenjivati u nacionalnom zakonodavstvu država članica EU, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Može se zaključiti da Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14) nije normativno usklađen s tom presudom, međutim to ne utječe na obvezu poslodavaca da primjenjuju stajalište Suda EU izneseno u navedenoj presudi, u odnosu na sadržaj definicije pojma radnog vremena.