Nenaplaćena potraživanja pri likvidaciji obrta ili samostalne djelatnosti mogu biti svojevrstan teret za poreznog obveznika fizičku osobu koja obavlja obrtničku odnosno samostalnu djelatnost. Nenaplaćena potraživanja mogu radi naplate postati i predmet sudskog postupka, pa može biti neizvjesno hoće li se uopće ili u kojem iznosu porezni obveznik kao vjerovnik naplatiti. Takve okolnosti mogu biti otegotne po poreznog obveznika fizičku osobu koja likvidira djelatnost, stoga autorica problematizira trenutačnu praksu oporezivanja u Republici Hrvatskoj i skreće pozornost na praksu Suda Europske unije.