U ovom članku autor problematizira nedavnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom se afirmira stav da je ugovorima o konverziji potrošačkih kredita u eurima uspostavljena ugovorna ravnoteža te da bi interveniranje u takve pravne odnose zasnovane na konverziji, bilo suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja, iznosi svoje protuargumente, kao i stavove iz prijašnjih odluka drugih vijeća istog suda, ukazujući na nesuglasja i neujednačenost sudske prakse.