Promet roba i usluga plaćenog gotovim novcem obavlja se brzo i lako. Roba, odnosno usluga mijenja vlasnika na jednostavan način uz najmanje troškove. Prodavatelj ne troši mnogo vremena u provjeri boniteta kupca, a kupac može odmah provjeriti ugovorenu, odnosno zajamčenu kvalitetu proizvoda i usluga u mjestu ispunjenja. Prodavatelj tako dobiva visoko likvidna sredstva kojima može bez teškoća izvršavati dospjele obveze. Međutim u praksi je često prisutna pojava da se takav promet u poslovnim knjigama prodavatelja i kupca prikazuje manjim od stvarnoga. To za posljedicu ima umanjenje porezne osnovice, a time i propisanih prihoda Državnog proračuna. Da bi se to događalo u što manjoj mjeri, promet roba i usluga plaćenog gotovim novcem uređen je propisima iz različitih područja, kao što su platni promet, porezi te trgovinsko poslovanje. Porezni propisi samo dijelom uređuju promet roba i usluga plaćenog gotovim novcem zato što se porezi ostvaruju, odnosno naplaćuju zajedno s naplatom robe ili usluga. Tek nakon što su porezi naplaćeni istovremeno s robom, odnosno uslugama, poslovni subjekti ih uplaćuju na propisane račune. U tom smislu, autor članka, mr. sc. JOSIP NEJAŠMIĆ, dipl. oec., iscrpno prikazuje oporezivanje prometa roba i usluga plaćenog gotovim novcem s osvrtom na 2003. godinu.