S obzirom na otvorenost gospodarstva Republike Hrvatske, nerijetki su slučajevi u praksi da domaća tvrtka pošalje svojeg radnika na rad u inozemstvo po potrebi posla, i pritom se postavlja pitanje kako s poreznog aspekta okarakterizirati takvo obavljanje posla u inozemstvu. U svim tim slučajevima isplata plaće za tako obavljen rad dolazi pod jurisdikciju dviju zemalja, i to one u kojoj se rad obavlja, i one u kojoj je sjedište poslodavca kod kojeg izaslani radnik radi. U članku autorice podrobnije opisuju način obračuna poreza na dohodak, obveza izvješćivanja o isplaćenoj plaći, obveza podnošenja godišnje porezne prijave, i to kada nema u primjeni ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i kada je on u primjeni, za izaslanog radnika te daju pojašnjenje u kojim se slučajevima može neoporezivo isplatiti dnevnica, terenski dodatak ili naknada za odvojen život.