U postupcima protjerivanja stranaca s teritorija neke od država članica EU-a ponekad se dogodi da je strancu naloženo protjerivanje na temelju klasificiranih podataka u koje niti stranac niti njegov opunomoćenik tijekom vođenja postupka nemaju uvid. Autor u članku izlaže recentnu praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima protjerivanja stranaca, u kojima dolazi do ograničenja pristupa klasificiranim podacima te ukazuje na mogućnosti koje stoje na raspolaganju sudovima u cilju izbjegavanja povreda konvencijskih prava.