U članku se analizira kršenje slobode političkog izražavanja arbitrarnim sudskim odlukama i nerazmjernim kaznama u Republici Hrvatskoj utvrđenim u dvije presude Europskog suda za ljudska prava: Stojanović protiv Hrvatske iz 2013. i Jurišić protiv Hrvatske iz 2018. koje potvrđuju da povreda političkog izražavanja, u pravilu, nastaje u korist moćnih političara. Analiza postupka pred domaćim sudovima pokazuje da su u oba predmeta prvostupanjski sudovi ispravno utvrdili činjenice i primijenili pravo te da je povreda nastala u drugom stupnju odnosno u ponovljenim postupcima, što otklanja prigovor nestručnosti sudova i otvara pitanje političkog utjecaja na rad pravosuđa