Pravo na pristup sudu jedno je od aspekata prava na pošteno suđenje u smislu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U predmetima koji se vode pred Europskim sudom za ljudska prava o tome je li došlo do povrede tog prava, procjenjuje se, između ostalog, i sagledavanjem odluke o troškovima postupka. U nekoliko predmeta koji su se vodili protiv Republike Hrvatske, taj je Sud utvrdio mjerila za utvrđivanje je li stranci povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno je li ograničenje prava na pristup sudu u skladu s Konvencijom. Ta su mjerila putokaz i hrvatskim sudovima pa oni, u svakom pojedinom predmetu, trebaju ispitati: je li primijenjenim ograničenjem prava na pristup sudu bila narušena sama bit prava, teži li ograničenje legitimnom cilju te postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti. Ako sud, s obzirom na navedene elemente, zaključi da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje za stranku predstavlja prekomjeran teret, tada dolazi do povrede prava na pristup sudu kao aspekta prava na pošteno suđenje.