Nisu rijetke situacije kada dio imovine neke osobe, na bilo koji način, prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona. Stjecatelj je dužan takvu imovinu vratiti, a ako to nije moguće nadoknaditi cjelokupnu vrijednost ostvarene koristi. Ta obveza vraćanja nastaje i u situacijama kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Jedan od instituta s kojim se može smanjiti broj situacija u kojima će trebati primjenjivati institut protuovrhe, posebice u situacijama kada se putem ovršnog postupka naplati nešto po osnovi koja je kasnije otpala, institut je odgode ovrhe. 

Odgoda ovrhe doživljava se kao jednostavan institut, no brojnost rješenja kojima se prijedlog za odgodu ovrhe odbija, ali i brojnost rješenja kojima se takva rješenja ukidaju, ukazuje na primjenjivost bolivijske narodne poslovice: »Nepotpuno znanje opasnije je od neznanja.«

Ovršni zakon^[1] uređuje da brojni pravni lijekovi, stranaka i sudionika^[2] u ovršnom postupku, u pravilu, ne djeluju suspenzivno. Zbog te činjenice institut odgode ovrhe postaje u nekim ovršnim predmetima izuzetno bitan. Na više mjesta u Ovršnom zakonu reguliran je institut odgode ovrhe, na prijedlog različitih stranaka i sudionika u ovršnom postupku, a o prekidu i odgodi prodaje nekretnina i pokretnina govori nešto i Pravilnik o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku^[3]. 

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona^[4] donesen je radi ubrzavanja i povećanja učinkovitosti ovršnog postupka, posebno ovršnog postupka na nekretninama. Sam postupak trebao bi biti brži kroz izmjene nekih odredaba o pravnim lijekovima, pri čemu je pitanje svih pitanja kako postupak provesti da bude što manje nepovoljan za ovršenika, a da se ostvari osnovna svrha vođenja ovršnog postupka, namirenje (u potpunosti) potraživanja ovrhovoditelja.

Teško je zamisliti da postoje toliko savršeni zakoni koje ne bi trebalo tumačiti, jer bi se u tom slučaju radilo o propisima koji bi u potpunosti na jasan i precizan način obradili pojedinu materiju u svim pojedinostima, ali i mogućim situacijama. Prilikom tumačenja zakona trebalo bi uvijek uzimati u obzir koji su bili razlozi i svrha donošenja određenog propisa. U situaciji kada se u Republici Hrvatskoj svakim danom produljuju rokovi (ne)plaćanja, jako je teško govoriti o sustavu koji bi trebao omogućiti brzu naplatu nepodmirenih obveza, a posebno ako institut odgode ovrhe pronalazimo u različitim fazama ovršnog postupka. Prijedlog za odgodu ovrhe može biti postavljen u samostalnom podnesku, no ako ovršenik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne pobija rješenja o ovrsi, nego samo predlaže odgodu ovrhe, takav prigovor smatrat će se prijedlogom za odgodu ovrhe^[5]. O tome kako treba dokumentirati i dokazati takav prijedlog za odgodu ovrhe, bit će riječi kasnije u članku, pod točkom 3.

2. Odgoda ovrhe
Odluke u ovršnom postupku i postupku osiguranja donose se u obliku rješenja ili zaključka, a rješenjem se odlučuje i o određenim procesnim pitanjima, izvan onih o kojima se odlučuje zaključkom, a na sadržaj tih rješenja supsidijarno se primjenjuju pravila Zakona o parničnom postupku, koja reguliraju kako način pisanja samih odluka, tako i njihov sadržaj.

Institut odgode ovrhe, u svojim osnovnim odredbama, prvotno je reguliran:

- u Glavi VIII. - Odgoda, obustava i završetak ovrhe 

- no postoji i odgoda ovrhe na temelju prijedloga ovršenika u situaciji kada se radi o ovrsi na nekretninama, i koja je regulirana u Glavi X. - Ovrha na nekretnini 

- u Glavi XIII. - Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika. 

Odgodu ovrhe pronalazimo i u Pravilniku, u članku 24., koji regulira prekid, odgodu i nastavak provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku. 

Ovršni zakon dopušta odgodu ovrhe na prijedlog stranaka, ali i trećih osoba, pa je tako odgodu ovrhe moguće odrediti:

- na prijedlog ovršenika (čl. 65. OZ-a)

- na prijedlog ovrhovoditelja (čl. 66. OZ-a)

- na prijedlog treće osobe (čl. 67. OZ-a), ali i

- na temelju suglasnosti stranaka (čl. 69. OZ-a).

3. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika
Na prijedlog ovršenika, sud može ali ne mora, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je uz te uvjete kumulativno ispunjena i neka od pretpostavki koje su navedene u članku 65. st. 1. t. 1.-10. OZ-a: 

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka

3. ako je podnesena tužba za poništenje presude izbranog suda na temelju koje je određena ovrha

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti

5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. Ovršnog zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. Ovršnog zakona

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisima koji uređuju tu materiju, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u svezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

Da bi sud usvojio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, on mora u prijedlogu za odgodu ovrhe alternativno učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje, ali i dokazati da postoji neki od razloga ili pretpostavki koje su navedene u članku 65. st. 1. t. 1.-10. OZ-a. Često se događa da prijedlozi ovršenika ne sadržavaju navedeno, pa između ostaloga i zbog toga su u praksi poprilično rijetke situacije kada se usvaja prijedlog za odgodu određenog ovršnog postupka pri čemu je jedan od problema kako definirati i kako utvrditi činjenicu »vjerojatno«. 

Opasnost nastupanja štete mora biti učinjena vjerojatnom, što se utvrđuje od slučaja do slučaja, kao i to da bi se nastupanje štete spriječilo usvajanjem prijedloga za odgodu ovrhe. Ovršenik u svojem prijedlogu mora ne samo navesti pojam »vjerojatno«, već mora, navođenjem relevantnih činjenica, učiniti vjerojatnom uzročnu vezu između nastavka ovrhe i nastanka konkretne štete ili nasilja, ali treba dokazati i postojanje nekog od razloga predviđenih u navedenom članku 65. st. 1.-10. OZ-a. Ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi usvajanjem prijedloga za odgodu ovrhe opasnost od nastanka konkretne štete bila otklonjena. Nisu rijetki slučajevi u kojima u prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik ne dokumentira da bi odgodom ovrhe opasnost od nastanka štete mogla biti otklonjena ili bitno smanjena, pa je samim time upitno ima li ovršenik pravni interes za traženje odgode konkretnog ovršnog postupka. Relevantna je samo ona šteta koja bi prijetila konkretnom ovršeniku u provođenju točno određenog ovršnog postupka. 

Osnovne pretpostavke za odgodu ovrhe moraju se navesti i dokazati i u podnescima u kojima se traži odgoda ovršnog postupka prema posebnim pravilima, o čemu će biti riječi kasnije, pod točkama 4., 5. i 6. 

Sud će odlučiti o podnesenom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenika (pozitivno ili negativno), nakon što ovrhovoditelju omogući da se o tom prijedlogu očituje, osim ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. 

3.1. Jamčevina
Na prijedlog ovrhovoditelja sud može odgodu ovrhe uvjetovati davanjem primjerene jamčevine, a takav prijedlog ovrhovoditelj može podnijeti i nakon što je rješenje o odgodi ovrhe doneseno. Kad je Ovršnim zakonom propisano davanje jamčevine, ona se daje u gotovom novcu. Iznimno, sud može odobriti davanje jamčevine u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira koji imaju burzovnu vrijednost te dragocjenosti čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti[7]. Može se pretpostaviti da će se u ovršnom postupku jamčevina, u pravilu, određivati u gotovom novcu, no problem predstavlja utvrđivanje visine iznosa jamčevine. Koliki je iznos novca u određenom ovršnom predmetu primjerena jamčevina, odlučivat će se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu vrijednost potraživanja ovrhovoditelja sigurno predstavlja jednu od činjenica koja se mora uzeti u obzir kada se utvrđuje iznos primjerene jamčevine. 

U situaciji kada ovršenik ne da jamčevinu u roku koji mu je odredio sud, a koji ne može biti dulji od 15 dana, smatrat će se da je odustao od prijedloga za odgodu ovrhe te će sud donijeti rješenje o nastavku ovrhe. U slučaju kada sud odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, nastavit će se s provedbom ovrhe i prije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog odbijen, jer na takvo rješenje ovršenik ima pravo žalbe. 

Za vrijeme trajanja odgode ovrhe neće se poduzimati radnje u provođenju ovrhe, osim u slučaju ovrhe radi naplate novčane tražbine kada se i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provode radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

3.2. Vrijeme na koje se određuje odgoda ovrheKada je ovrha odgođena zbog toga jer je ovršenik izjavio pravni lijek odnosno izvanredno pravno sredstvo, odgoda traje do završetka postupka po tom lijeku odnosno izvanrednom pravnom sredstvu. U drugim slučajevima u kojima je ovršenik predložio odgodu, sud može, prema okolnostima slučaja, odrediti vrijeme za koje se ovrha odgađa, a to će se vrijeme utvrditi upravo na temelju činjenica i dokaza koje je priložio ovršenik uz svoj prijedlog za odgodu ovrhe.

U slučajevima kada je ovrha odgođena zbog proglašenja katastrofe sukladno propisima kojima se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, odgoda ovrhe traje do donošenja odluke tijela koje je ovlastila Vlada Republike Hrvatske o okončanju provedbe mjera radi saniranja posljedica katastrofe. 

Kada je određena odgoda ovrhe u situaciji kada se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u svezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, odgoda ovrhe traje do pravomoćnog dovršetka upravo toga kaznenog postupka. 

Ovršenik može, u roku osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi na nekretnini u kojoj stanuje i koja je nužna za zadovoljene njegovih osnovnih stambenih potreba i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, predložiti sudu odgodu ovrhe. Dužnost je ovršenika uz takav prijedlog priložiti dokaz o postojanju svojega imovinskog odnosno materijalnog prava čijom će raspoložbom u cijelosti namiriti tražbinu ovrhovoditelja. 

Takav ovršenikov prijedlog dostavlja se ovrhovoditelju, koji se o njemu može očitovati u roku osam dana od dana dostave.

Nakon što zaprimi očitovanje ovrhovoditelja ili nakon što istekne rok od osam dana za očitovanje, sud će donijeti rješenje o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe na nekretninama.

Sud će prihvatiti prijedlog ovršenika ako stekne uvjerenje:

1. da nekretnina predstavlja nekretninu u kojoj ovršenik stanuje i koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih stambenih potreba i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati

2. da će se tražbina ovrhovoditelja u cijelosti namiriti iz sredstava dobivenih na temelju raspolaganja ovršenikovim imovinskim odnosno materijalnim pravom.^[8]

Ako sud ocijeni da bi se ovrha znatnije oduljila ili otežala ili ako bi za ovrhovoditelja zbog toga mogla nastupiti znatnija šteta, sud neće prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe na nekretnini. 

Ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe na nekretnini ograničen je na rok od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi na nekretnini u kojoj stanuje i koja je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih stambenih potreba i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Pitanje je koji će kriteriji određivati kvalitetu nekretnina kako bi se utvrdilo da nekretnina predstavlja nekretninu u kojoj ovršenik stanuje te da je ona nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih stambenih potreba. Stvar dodatno komplicira kako utvrditi krug osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati (npr. izvanbračni drug, pastorak). Nije određeno u kojoj bi mjeri i na temelju čega sud trebao steći uvjerenje o kvaliteti nekretnine i krugu osoba osim samog ovršenika. »Uvjerenje« predstavlja poprilično neodređen i fluidan pojam, a sud bi trebao i morao upotrijebiti pravila logike, psihologije i iskustva uopće u formiranju toga svojeg uvjerenja te sve utvrđeno potpuno i precizno navesti u obrazloženju svoje odluke odnosno zašto je ili nije, stekao određeno uvjerenje o navedenim činjenicama. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe mora sadržavati i dokaz o postajanju imovinskog odnosno materijalnog prava čijom će raspoložbom u cijelosti biti namirena tražbina ovrhovoditelja. 

5. Odgoda ovrhe u postupcima ovrhe na novčanim tražbinama ovršenikaRješenjem o ovrsi na novčanoj tražbini po računu nalaže se Financijskoj agenciji[9] da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem, na račun ovrhovoditelja. Ovršenik može, nakon što zaprimi rješenje o ovrsi, predložiti odgodu ovrhe iz razloga navedenih u članku 65. Ovršnog zakona.[10] O prijedlogu za odgodu ovrhe, podnesenom u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, sud će odlučiti u roku osam dana te ako prihvati taj prijedlog, rješenje o odgodi odmah dostaviti Agenciji u pisanom otpravku, a u slučaju potrebe priopćiti i telefaksom, elektroničkom poštom ili na drugi pogodan način. 

Ovršeniku u postupku izravne naplate na raspolaganju stoje određena pravna sredstva kako predviđa članak 210. st. 1. OZ-a pa tako, između ostaloga, može ovršenik staviti prijedlog za odgodu prijenosa. Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Na ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa te donošenje odluke o možebitnoj odgodi na odgovarajući način primjenjuju se pravila o odgodi ovrhe. Na ovom mjestu treba ukazati na to da je obveza ovršenika, kako bi sud u cijelosti ili djelomično odgodio ovrhu, dokazati da su ostvarene sve prije navedene pretpostavke za određivanje odgode ovrhe (čl. 65. st. 1. t. 1-10. OZ-a). Osim same odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenici istodobno traže i da sud rješenjem proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenima. 

6. Odgoda ovrhe na temelju Pravilnika o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku
Agencija će odgoditi provedbu prodaje nekretnina i pokretnina u situaciji kada od nadležnog tijela^[11] zaprimi odluku o odgodi ovrhe, a odgođeni postupak nastavit će se kad Agencija zaprimi odluku nadležnog tijela o nastavku ovrhe. Nadležno tijelo, u smislu citiranog Pravilnika, predstavlja tijelo koje dostavlja Agenciji zahtjev za prodaju i ostala pismena radi provedbe prodaje nekretnina i pokretnina elektroničkom javnom dražbom, pa su to: sudovi, javni bilježnici, stečajni upravitelji, porezna i druga tijela koja su na temelju posebnih propisa ovlaštena provoditi postupak ovrhe na nekretninama i pokretninama.

Za vrijeme za koje je određena odgoda ovrhe, neće se poduzimati radnje kojima se provodi prodaja nekretnina i pokretnina elektroničkom javnom dražbom. Kada se zaprimi odluka nadležnog tijela o nastavku odgođenog postupka, Agencija će ponoviti objavu poziva za sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi. 

7. Sastav suda i odluke
Protiv rješenja donesenih u prvom stupnju u ovršnom postupku može se izjaviti žalba, ako OZ-om nije drukčije određeno. Žalba je redoviti pravni lijek, koji se ulaže protiv rješenja donesenog u prvom stupnju i u pravilu je devolutivan i nesuspenzivan pravni lijek. 

U ovršnom postupku i postupku osiguranja u drugom stupnju odluke donosi sudac pojedinac višeg suda, ako OZ-om nije određeno da odluke donosi vijeće prvostupanjskog suda sastavljeno od trojice sudaca. 

Vijeće suda prvog stupnja, sukladno izmjenama OZ-a, odlučuje u sljedećim slučajevima:

1. ako se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastavit će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, u kojem o prigovoru odlučuje vijeće prvostupanjskog suda (čl. 58. st. 4. OZ-a)

2. o žalbi protiv rješenja (rješenje o odgodi ovrhe, rješenje o odbacivanju žalbe i dr.) donesenih u postupku ovrhe na nekretninama odlučuje vijeće prvostupanjskog suda, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (čl. 80.a st. 2. OZ-a)

3. o žalbama protiv rješenja o prijedlozima ovršenika iz članka 210. st. 1. OZ-a (rješenje kojim je odlučeno o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu da se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim) odlučuje vijeće prvostupanjskog suda, koje je dužno rješenje o žalbi donijeti i otpremiti u roku osam dana (čl. 210. st. 5. OZ-a).

Navedena izmjena primjenjuje se na sve postupke pokrenute nakon 1. rujna 2014.

Ovršni zakon uređuje da o žalbi protiv nekih rješenja donesenih u postupku ovrhe na nekretninama odlučuje vijeće prvostupanjskog suda, osim ako Ovršnim zakonom nije drugačije određeno^[12].

O žalbi protiv taksativno nabrojenih rješenja koja se donose u ovršnom postupku na nekretninama, i to:

1. rješenja o određivanju ovrhe

2. rješenja o dosudi^[13] i

3. rješenja o namirenju^[14]

odlučuje drugostupanjski sud^[15], što u naravi znači da o žalbi odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda. Dakle, o žalbi protiv rješenja donesenih u postupku ovrhe na nekretninama odlučuje vijeće prvostupanjskog suda, osim u točno nabrojenim situacijama kada o žalbi protiv rješenja o ovrsi, rješenja o dosudi i rješenja o namirenju, u postupku ovrhe na nekretninama, odlučuje drugostupanjski sud. 

Razumijevanje netom navedenoga otežava činjenica da je prvotno postulirano osnovno pravilo da u ovršnom postupku u drugom stupnju odluke donosi sudac pojedinca višeg suda, ako Ovršnim zakonom nije određeno da odluke donosi vijeće prvostupanjskog suda sastavljeno od trojice sudaca. Nakon toga određeno je da o žalbama protiv rješenja donesenih u postupku ovrhe na nekretninama odlučuje vijeće prvostupanjskog suda, dok o pojedinačno nabrojenim žalbama protiv nekih (bitnih) rješenja u postupku ovrhe na nekretninama, odlučuje drugostupanjski sud.

Ovršni postupci, a posebno oni u kojima se prodaju nekretnine, traju dugo i to sigurno nije u interesu ovrhovoditelja, ovršenika, suda i po najnovijem Agencije.

Ovršni postupci trebali bi se i morali provoditi djelotvorno i što brže, no svakim danom sve su glasniji apeli da se ovršni postupci, posebno na nekretninama, na određeno vrijeme odgode.

Sam institut odgode ovršnog postupka sigurno nije jednostavan, a ukazano je na to da se odredbe o odgodi ovrhe nalaze na više mjesta u Ovršnom zakonu, ali i u Pravilniku kojim se regulira način i postupak provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku. U ovršnom postupku odluke se, u pravilu, donose bez provođenja ročišta te na temelju pisanih podnesaka stranaka, pa je potrebno kvalitetno sastaviti i dokumentirati prijedloge za odgodu ovrhe, vodeći pritom računa da se i o odgodi ovrhe koje se vode prema posebnim pravilima, odlučuje primjenom osnovnih odredaba o odgodi ovrhe iz članka 65. Ovršnog zakona.

[1] Nar. nov., br. 112/12, 25/13 i 93/14.
[2] Čl. 2. t. 7. OZ-a - izraz »sudionik« označava osobu koja u postupku ovrhe ili osiguranja nije stranka, a u postupku sudjeluje zbog toga jer se u njemu odlučuje o nekom njezinu pravu ili zbog toga jer za to ima pravni interes.
[3] Nar. nov., br. 156/14 od 30. prosinca 2014. - u nastavku teksta: Pravilnik.
[4] Nar. nov., br. 93/14 od 30. srpnja 2014.
[5] Čl. 57. st. 4. OZ-a.
[6] Dika, M., »Građansko ovršno pravo«, str. 386.
[7] Čl. 15. st. 1. OZ-a.
[8] Čl. 84.a st. 4. OZ-a.
[9] Financijska agencija (u nastavku teksta: Agencija).
[10] Čl. 206. st. 3. OZ-a.
[11] Čl. 2. t. 3. Pravilnika.
[12] Čl. 80.a st. 2. OZ-a.
[13] Čl. 103. st. 4. OZ-a.
[14] Čl. 111. OZ-a.
[15] Čl. 80.a st. 3. OZ-a.