Novela Ovršnog zakona/96 iz 2005. unijela je odredbu koja upućuje sud da odbaci prijedlog za određivanje ovrhe koji ne bi sadržavao sve propisane podatke. Odredba se nalazi i u Konačnom prijedlogu novoga Ovršnog zakona koji bi trebao stupiti na snagu 15. listopada 2012. Ta se odredba, kao i mnoge druge, primjenjuje i u postupku određivanja mjera osiguranja. Svrha je odredbe, dakako, poticati stranke da već u startu postupka prezentiraju sudu sve što je potrebno za donošenje odluke, dakle, omogućiti učinkovit i brz postupak. No, u praksi se događa da sud tu strogu odredbu primijeni i onda kad prijedlog sadržava sve potrebne podatke, ali ne raspoređene na način kako sud protumači zakonsku odredbu o sadržaju prijedloga. Na konkretnom primjeru odbacivanja privremene mjere, zbog toga što je predlagatelj tražbinu koja se osigurava u prijedlogu označio, ali ne u dijelu »zahtjeva« u užem smislu, autor iznosi stajalište u prilog drukčijem tumačenju zakonske odredbe, gramatički, svrhovito (teleološki) i kontekstualno. Zaključuje da se, i prema slovu odredbe, prijedlog odbacuje samo onda ako ne sadržava sve potrebne (propisane) podatke, ali da to nije slučaj ako prijedlog sadržava traženi podatak, pri čemu nije odlučno na kojem se mjestu u podnesku taj podatak nalazi.