1. UVOD
Umjetna inteligencija brzo mijenja način na koji živimo, radimo i komuniciramo, donoseći sa sobom brojne prilike, ali i izazove. S obzirom na njezin rastući utjecaj na društvo, gospodarstvo i politiku, postalo je ključno uspostaviti jasne vrijednosne okvire i načela koja će usmjeravati razvoj i primjenu umjetne inteligencije na etički i odgovoran način. Kako bi se osigurala njezina odgovorna primjena, nužno je uspostaviti međunarodne smjernice koje balansiraju inovacije s etičkim i sigurnosnim standardima. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development – u nastavku teksta: OECD) prepoznala je tu potrebu pa je formirala skup vrijednosnih načela za umjetnu inteligenciju, koja imaju za cilj potaknuti povjerenje, transparentnost, zaštitu ljudskih prava i održivi razvoj. U listopadu 2023. OECD je objavio Izvješće pod nazivom The state of implementation of the OECD AI Principles – four years on“¹ (u nastavku teksta: Izvješće), koje pruža pregled inicijativa koje su zemlje diljem svijeta poduzele kako bi implementirale OECD-ova načela umjetne inteligencije, usvojena 2019. Međutim, sama načela nisu dovoljna - važna je i njihova učinkovita provedba kroz nacionalne politike i regulatorne pristupe. Članice OECD-a i brojni globalni partneri koriste ih kao smjernice za razvoj politika usmjerenih na smanjenje rizika i maksimiziranje koristi od umjetne inteligencije.

Ovaj članak temelji se na spomenutom izvješću OECD-a i prikazuje kako različite zemlje prilagođavaju i provode OECD-ova načela umjetne inteligencije, s ciljem boljeg razumijevanja primjera dobre prakse i izazova s kojima se suočavaju u procesu njihove implementacije. Primjeri nacionalnih pristupa za svako pojedino načelo umjetne inteligencije mogu poslužiti kreatorima politika kao vrijedan alat za međusobno učenje i razmjenu iskustava. Ipak, unatoč postojanju smjernica, ostaju izazovi u uspostavi učinkovite komunikacije i razmjene znanja među donositeljima odluka.

2. POJAM I ZNAČENJE UMJETNE INTELIGENCIJE
Europa ima vodeću ulogu glede pravnog okvira za umjetnu inteligenciju. U posljednjih nekoliko godina doneseni su brojni dokumenti koji se odnose na umjetnu inteligenciju. Primjerice, Europska komisija je 25. travnja 2018. donijela Strategiju za umjetnu inteligenciju² u kojoj se paralelno s povećanjem ulaganja u istraživanje, inovacije i kapacitete umjetne inteligencije diljem EU-a razmatraju i njezini socioekonomski aspekti. S državama članicama izradila je Koordinirani plan o umjetnoj inteligenciji³ radi usklađivanja strategija i što bržeg ulaganja u umjetnu inteligenciju. Komisija je osnovala stručnu skupinu na visokoj razini koja je u travnju 2019. objavila Smjernice o pouzdanoj umjetnoj inteligenciji⁴. Radi osiguranja poštovanja temeljnih ljudskih prava, vladavine prava i pravnih standarda pri korištenju umjetne inteligencije, Vijeće Europe je 17. svibnja 2024. usvojilo Okvirnu konvenciju o umjetnoj inteligenciji (The Framework Convention on Artificial Intelligence)⁵. Prvi sveobuhvatni zakonodavni okvir koji donosi pravno obvezujuća pravila u tom području jest Akt o umjetnoj inteligenciji (AI Act)⁶. Donesen je i objavljen kao Uredba (EU) 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji i o izmjeni uredaba (EZ) br. 300/2008, (EU) br. 167/2013, (EU) br. 168/2013, (EU) 2018/858, (EU); 2018/1139 i (EU) 2020/1828 (Akt o umjetnoj inteligenciji). Akt čini dio šireg paketa mjera politike za podršku razvoju pouzdane umjetne inteligencije, zajedno sa spomenutim Koordiniranim planom i Paketom inovacija umjetne inteligencije⁷. Umjetna inteligencija pojam je koji još nema jedinstvenu definiciju, a različiti ga autori tumače na različite načine⁸. Hrvatska enciklopedija pojam umjetne inteligencije određuje na sljedeći način: “Umjetna inteligencija (UI, prema engl. akronimu AI, od Artificial Intelligence), dio računalstva koji se bavi razvojem sposobnosti računala da obavljaju zadaće za koje je potreban neki oblik inteligencije; također oznaka svojstva neživog sustava koji pokazuje inteligenciju (inteligentni sustav). Razvoj umjetne inteligencije temelji se na tzv. strojnom učenju, tj. neuronskim mrežama, što takvim sustavima omogućava svladavanje velike količine znanja, komunikaciju s čovjekom (prirodnim jezikom) ili nekim drugim neživim sustavom, učenje na temelju iskustva, donošenje zaključaka, prilagodljivo ponašanje, složeno planiranje i dr., pri čemu su, za razliku od čovjekove sposobnosti da istodobno obavlja raznovrsne funkcije, današnji inteligentni sustavi još uvijek specijalizirani za uži raspon mogućnosti⁹.“ Dakle, umjetna inteligencija je područje računalnih znanosti koje razvija sustave sposobne za obavljanje zadataka koji zahtijevaju inteligentno ponašanje, poput učenja, zaključivanja, komunikacije i prilagodbe, koristeći metode poput strojnog učenja i neuronskih mreža.

Prema AI Act-u, umjetna inteligencija predstavlja skup tehnologija koje se brzo razvijaju i doprinose širokom spektru gospodarskih, društvenih i okolišnih koristi u različitim industrijama i područjima društvenog života. Umjetna inteligencija definira se kao svojstvo strojeva da oponašaju ljudske sposobnosti kao što su rasuđivanje, učenje, planiranje i kreativnost. Te tehnologije omogućavaju strojevima da analiziraju okolinu, donose odluke i poduzimaju radnje usmjerene prema postizanju unaprijed definiranih ciljeva. Zbog toga umjetna inteligencija danas igra ključnu ulogu u svakodnevnom životu, često i bez našega svjesnog uočavanja – od digitalnih asistenata i preporuka sadržaja do primjene u zdravstvu, financijama, prometu i obrazovanju. Međutim, s razvojem i sve većom primjenom tehnologija, raste i zabrinutost korisnika, osobito u vezi s privatnošću podataka. Pitanja poput: Kako se moji podaci koriste?, Tko ima pristup tim informacijama? i Što se događa u slučaju povrede sigurnosti?, postaju sve važnija. Upravo zato, jedan od glavnih ciljeva AI Act-a je osigurati sigurnu, transparentnu i etičku upotrebu umjetne inteligencije u Europskoj uniji.

3. NACIONALNI PRISTUPI PROVEDBI OECD-ovih NAČELA UMJETNE INTELIGENCIJE
Većina zemalja prepoznaje važnost umjetne inteligencije te ulaže u njezin razvoj putem različitih inicijativa, s obzirom na njezin potencijal za povećanje produktivnosti i poticanje gospodarskog rasta. Umjetna inteligencija postaje sve važnija tema na globalnoj razini, a važnu ulogu u njezinu razvoju ima i OECD. Vijeće OECD-a usvojilo je 22. svibnja 2019. Preporuku o umjetnoj inteligenciji (Recommendation of the Council on Artificial Intelligence, OECD/LEGAL/0449), čiji je cilj poticanje inovacija i jačanje povjerenja u umjetnu inteligenciju putem promicanja odgovornog upravljanja pouzdanom umjetnom inteligencijom, uz istovremenu zaštitu ljudskih prava i očuvanje demokratskih vrijednosti. Preporuka je usmjerena na ključna pitanja razvoja i primjene UI-a, a postavlja okvir koji je istodobno provediv i dovoljno fleksibilan da odgovori na izazove brzog tehnološkog napretka. Sastoji se od dva temeljna dijela:

1. Načela za odgovorno upravljanje pouzdanom umjetnom inteligencijom

2. Preporuke o nacionalnim politikama i međunarodnoj suradnji za promicanje pouzdane umjetne inteligencije, utemeljene na pet osnovnih načela¹⁰.

OECD-ova načela umjetne inteligencije (UI), koja su predmet ovoga članka, u mnogim su slučajevima pretočena u obvezujuće zakonske i regulatorne okvire specifične za UI. Prema podacima OECD-a, do svibnja 2023. u njihovoj bazi zabilježeno je 17 nacionalnih smjernica koje se u velikoj mjeri oslanjaju na navedena načela. Primjeri zemalja poput Japana, Južne Koreje i Indije pokazuju da nacionalne vlasti pružaju konkretne upute programerima i operaterima za primjenu načela u praksi. S druge strane, Kolumbija je razvila internetsku platformu za praćenje provedbe svoga nacionalnog okvira za umjetnu inteligenciju.

U nastavku su prikazani primjeri nacionalnih pristupa svakom od pet OECD-ovih načela umjetne inteligencije, preuzeti iz baze podataka o nacionalnim politikama.

3.1. UKLJUČIV RAST, ODRŽIVI RAZVOJ I OPĆE DOBRO
Svaka zemlja pristupa umjetnoj inteligenciji na svoj način, nastojeći ostvariti načela uključivog rasta, održivog razvoja i općeg dobra. Većina nacionalnih strategija i etičkih smjernica naglašava važnost uključivanja svih društvenih skupina, posebice ranjivih poput etničkih manjina, žena, djece, starijih osoba i onih s nižim obrazovanjem. S obzirom na velik potencijal umjetne inteligencije za povećanje produktivnosti i poticanje gospodarskog rasta, zemlje ulažu u istraživanje, razvoj i infrastrukturu. No, ako se AI ne razvija inkluzivno i odgovorno, može produbiti postojeće nejednakosti. Zato se potiče razvoj sustava koji osnažuju sve članove društva, uključujući različite dionike radi osiguravanja pouzdanosti i odgovornosti tehnologija. Cilj je potaknuti kreativnost, smanjiti socijalne i ekonomske razlike, zaštititi okoliš i podržati održivi razvoj. Mnoge zemlje razvijaju projekte koji koriste AI za rješavanje ekoloških problema te nastoje osigurati pravednu raspodjelu koristi od novih tehnologija kroz specifične inicijative ili uključivanje građana u oblikovanje politika.

Primjeri nacionalnih pristupa:

Australija slijedi etička načela OECD-a s fokusom na praktične inicijative koje smanjuju društvene nejednakosti.

Ujedinjeno Kraljevstvo kroz Institut Alan Turing provodi program „Žene u znanosti o podacima i umjetnoj inteligenciji“ za smanjenje rodnih razlika u STEM područjima.

Njemačka promovira suradnju ministarstava i civilnog društva putem inicijative „Građansko kodiranje“ za društveno korisnu primjenu AI-a.

Austrija je uključila preko 160 stručnjaka različitih područja, uključujući i civilno društvo, u razvoj svoje nacionalne AI strategije.

Čile je primjer participativnog procesa u kojem građani i organizacije iznose svoje stavove o razvoju AI politika, što potiče rasprave i širenje znanja.

Što se tiče održivosti, inovacije u AI-u usmjerene su na smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu klimatskim promjenama. Projekti uključuju upravljanje pametnim mrežama, urbanu prilagodbu, optimizaciju željezničkog prijevoza i smanjenje potrošnje energije AI sustava.

Njemačka inicijativa „Lighthouses for the Environment, Climate, Nature and Resources“ od 2019. financira projekte za smanjenje onečišćenja, bolje upravljanje otpadom i prilagodbu klimatskim promjenama.

Portugal koristi AI u borbi protiv ilegalnog ribolova, očuvanju bioraznolikosti i upravljanju otpadom, uz uključenje raznovrsnih dionika u oblikovanje strategija.

U području dobrobiti, turski projekt primjene AI-a u dijagnostici raka dojke pomaže radiolozima identificirati maligne promjene i smanjuje pogreške, čime se spašavaju životi.

Europska komisija razvija inicijativu Destination Earth (DestinE) koja koristi AI i superračunala za stvaranje digitalnog blizanca planeta, s ciljem bolje pripreme na prirodne katastrofe, klimatske promjene i predviđanje socioekonomskih utjecaja te podršku Zelenom planu i digitalnoj tranziciji.

3.2. LJUDSKA PRAVA I DEMOKRATSKE VRIJEDNOSTI
Primjena sustava umjetne inteligencije može imati znatan utjecaj na ljudska prava, poput pravednosti i privatnosti. Većina zemalja do sada je usvojila neobvezujuće smjernice i inicijative za smanjenje pristranosti u AI sustavima i za promicanje vrijednosti usmjerenih na čovjeka. Do danas postoji vrlo malo konkretnih, obvezujućih procjena utjecaja AI-a na ljudska prava. Nacionalne i međunarodne etičke smjernice za AI često ističu važnost usmjerenosti na čovjeka i poštovanja ljudskih prava. Iako zemlje OECD-a prepoznaju važnost tih načela u svojim strategijama, većina još nije implementirala praktične i pravno obvezujuće mjere.

Nizozemska je jedina članica OECD-a koja je uvela obveznu procjenu utjecaja na ljudska prava (Procjena utjecaja na temeljna prava i algoritme - FRAIA) za algoritme u javnim tijelima. FRAIA omogućava interdisciplinarni dijalog za mapiranje rizika i određivanje mjera za ublažavanje negativnih učinaka na ljudska prava.

Njemačka: razvijena je oznaka kvalitete (pečat kvalitete) za umjetnu inteligenciju usmjerenu na čovjeka. Cilj je promicanje korištenja AI-a u službi čovjeka. Pečat se temelji na zajedničkom skupu vrijednosti i procesa koji osiguravaju etičku kompatibilnost AI proizvoda i usluga. Uključeni su regulatorni sandboxi za razvoj rješenja koja štite privatnost.

Malta: Malteško tijelo za digitalne inovacije (MDIA) pokrenulo je 2019. Program certifikacije umjetne inteligencije. Program uključuje skup smjernica koje pomažu pružateljima usluga i podnositeljima zahtjeva za inovativne tehnologije umjetne inteligencije (ITA). Svrha je registracija i certifikacija AI rješenja kroz MDIA.

Turska: U procesu je razvoj pečata pouzdane umjetne inteligencije. Pečat ima za cilj jačanje povjerenja kupaca u AI proizvode koji koriste pouzdanu umjetnu inteligenciju.

Nizozemska: Ministarstvo unutarnjih poslova naručilo je 2021. istraživanje uzroka diskriminacije u AI-u. Stručnjaci sa sveučilišta Tilburg, Eindhoven, Bruxelles i Nizozemskog instituta za ljudska prava izradili su smjernice „Nediskriminacija po dizajnu“. Smjernice pomažu organizacijama u sprječavanju diskriminacije u AI sustavima kroz tehničke, pravne i organizacijske uvjete.

Ujedinjeno Kraljevstvo: Centar za etiku podataka i inovacije (CDEI) objavio je 2020. pregled pristranosti u algoritamskom odlučivanju. Analiza utjecaja algoritamskih alata na pristranost u donošenju odluka i prijedlozi za ublažavanje rizika. Fokus na sektorima: zapošljavanje, financijske usluge, policija i lokalna uprava. Cilj je poboljšanje pravednosti putem boljeg korištenja podataka.

3.3. TRANSPARENTNOST I OBJAŠNJIVOST
Transparentnost je jedno od ključnih svojstava pouzdanih sustava umjetne inteligencije. Ona podrazumijeva jasnoću i dostupnost informacija o načinu rada i donošenju odluka AI sustava. Transparentnost omogućava korisnicima, regulatorima i drugim dionicima razumijevanje i praćenje procesa unutar sustava, što povećava povjerenje i odgovornost. Unatoč širokom priznanju važnosti transparentnosti u nacionalnim strategijama i etičkim smjernicama, njezina praktična primjena često je izazovna zbog složenosti modela, tehničkih ograničenja te balansiranja s privatnošću i sigurnošću. Transparentnost podrazumijeva da korisnici budu jasno obaviješteni da komuniciraju s umjetnom inteligencijom, da mogu razumjeti način na koji se donose odluke te da im je dostupno objašnjenje logike koja stoji iza tih odluka. Glede nacionalnih pristupa, načelo transparentnosti umjetne inteligencije provodi se kroz različite mjere, koje uključuju smjernice za korištenje AI sustava te uspostavu nadzornih tijela. U javnom sektoru, transparentnost se dodatno promiče putem inicijativa poput javno dostupnih registara umjetne inteligencije.

Japan je uveo zahtjeve za transparentnost kroz Zakon o transparentnosti digitalnih platformi (DP Transparency Act), kojim obvezuje određene digitalne platforme da osiguraju transparentne i pravedne transakcije s poslovnim korisnicima. Osim toga, zahtjevi za transparentnost uključeni su i u neobvezujuće smjernice poput onih za korištenje umjetne inteligencije, ugovorne smjernice te smjernice za upravljanje kvalitetom strojnog učenja. Primjerice, Akt o umjetnoj inteligenciji uključuje obveze transparentnosti za visokorizične sustave umjetne inteligencije (članak 13.), kao i one koji ispunjavaju barem jedan od propisanih kriterija (članak 52.). Obveze transparentnosti koje proizlaze iz članka 52. odnose se na informiranje korisnika da komuniciraju sa sustavom umjetne inteligencije.

U Francuskoj Zakon o digitalnoj republici (2016.) zahtijeva transparentnost algoritama koje koristi vlada. Javne agencije moraju javno objaviti sve korištene algoritamske alate i pravila njihove primjene. Etalab, odjel DINUM-a (La direction interministérielle du numérique), izdao je smjernice za provedbu ove obveze, uključujući upute za objavu otvorenog izvornog koda i pravni okvir odgovornosti i transparentnosti algoritama u javnom sektoru.

Finska i Nizozemska pokrenule su otvorene registre AI algoritama koji prate njihovu primjenu u lokalnim zajednicama. Inspirirani tim primjerima, devet europskih gradova je 2023. surađivalo na izradi standarda za registre AI algoritama unutar mreže Eurocities Digital Forum Lab.

Krajem 2022. Ujedinjeno Kraljevstvo predstavilo je Standard algoritamske transparentnosti za javni sektor, a kroz Institut Alan Turing osnovan je Centar za standarde umjetne inteligencije, s ciljem povećanja pouzdanosti AI-a kroz standardizaciju. Također, primjenjuju se različiti pristupi za poticanje transparentnog korištenja umjetne inteligencije na radnom mjestu, uključujući oslanjanje na postojeće politike, razvoj samoregulacije i zajedničkog upravljanja te kreiranje novih politika.¹¹

3.4. ROBUSNOST, SIGURNOST I ZAŠTITA
Robusnost znači da sustavi umjetne inteligencije trebaju biti otporni na pogreške, neočekivane ulaze ili napade te nastaviti ispravno funkcionirati čak i u nepredvidivim uvjetima. Robusnost, sigurnost i zaštita umjetne inteligencije usko su povezani pojmovi. Primjerice, digitalna sigurnost utječe na sigurnost povezanih proizvoda poput automobila i kućanskih aparata jer nepravilno upravljanje rizicima može dovesti do ozbiljnih posljedica. Zbog toga se te teme analiziraju zajedno. Kada su u pitanju nacionalni pristupi provedbi toga načela, gotovo sve zemlje oslanjaju se na smjernice, etičke okvire, procjene utjecaja, novo zakonodavstvo i druge instrumente provedbe.

Kanadska Direktiva o automatiziranom donošenju odluka obvezuje savezne institucije koje koriste automatizirane sustave, uključujući sustav umjetne inteligencije da prije puštanja sustava provedu i objave Procjenu algoritamskog utjecaja (AIA). Njome se procjenjuju društveni, ekonomski, etički i pravni učinci sustava umjetne inteligencije tijekom cijelog životnog ciklusa, pomažući u prepoznavanju i smanjenju rizika.

Meksički vodič za načela i analizu utjecaja AI sustava u saveznoj javnoj upravi temelji se na kanadskoj Procjeni algoritamskog utjecaja i dostupan je kao online upitnik. Upitnik određuje razinu utjecaja automatiziranog sustava za donošenje odluka i preporučuje odgovarajuće zaštitne mjere prema potencijalnim rizicima. Svaka razina utjecaja zahtijeva različite obveze prije, tijekom i nakon implementacije sustava.

U Turskoj su trenutačno u tijeku napori za uvođenje Nacionalnog rječnika podataka, kojem je cilj sastavljanje nacionalnog popisa podataka i uspostavljanje procesa upravljanja i praćenja putem nacionalne arhitekture integracije podataka.

3.5. ODGOVORNOST
Akteri umjetne inteligencije trebali bi biti odgovorni za pravilno funkcioniranje sustava umjetne inteligencije i za poštovanje prije navedenih načela, na temelju svojih uloga, konteksta i u skladu sa stanjem tehnike¹². Odgovornost u kontekstu umjetne inteligencije podrazumijeva da organizacije i pojedinci snose odgovornost za ispravno funkcioniranje sustava umjetne inteligencije tijekom cijelog njihova životnog ciklusa, od dizajna i razvoja do implementacije i upravljanja, u skladu sa svojom ulogom i važećim propisima. To uključuje transparentnost u odlučivanju te preuzimanje mjera za poboljšanje u slučaju negativnih posljedica. Raste potreba za alatima i procesima koji omogućavaju dokumentiranje odluka i osiguranje odgovornosti, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru. To područje obuhvaća ključne standardizacijske inicijative koje predvode npr. Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), Institut inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE), Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) itd.

Zemlje diljem svijeta sve više prepoznaju važnost etičke i odgovorne upotrebe umjetne inteligencije, posebno u sektorima s velikim utjecajem na ljudske živote, kao što su javna uprava, zdravstvo itd. U skladu s tim, razvijeni su sljedeći mehanizmi i okviri: kodeksi etičkog ponašanja, zakonska regulativa specifična za umjetnu inteligenciju te neovisna nadzorna tijela koja su osnovana ili se tek planiraju osnovati radi, primjerice, praćenja primjene propisa.

Predloženi kanadski Zakon o umjetnoj inteligenciji i podacima (AIDA) definira odgovornost na sljedeći način: „Odgovornost znači da organizacije moraju uspostaviti mehanizme upravljanja potrebne za osiguranje usklađenosti sa svim zakonskim obvezama sustava umjetne inteligencije s visokim utjecajem u kontekstu u kojem će se koristiti.“¹³

Predloženi Zakon o algoritamskoj odgovornosti Sjedinjenih Američkih Država (AAA) uključuje zahtjeve o dokumentaciji za automatizirane sustave odlučivanja. Pojedine odredbe zahtijevaju od operatera da „vode i ažuriraju dokumentaciju o svim podacima ili drugim ulaznim informacijama koje se koriste za razvoj, testiranje, održavanje ili ažuriranje automatiziranog sustava odlučivanja ili proširenog procesa kritičnog odlučivanja.“¹⁴

4. ZAKLJUČAK
Umjetna inteligencija predstavlja jednu od najvažnijih tehnologija današnjice, s potencijalom da znatno unaprijedi gospodarski rast, društvenu dobrobit i održivost okoliša. Međutim, njezin brzi razvoj nosi sa sobom i znatne izazove vezane uz zaštitu temeljnih prava, sigurnost i etičku upotrebu. U tom kontekstu, iznimno je važno uspostaviti čvrste i međunarodno usklađene pravne i političke okvire koji omogućavaju odgovorno upravljanje tehnologijom. Europska unija predvodi globalne napore donošenjem AI Act-a, prvog sveobuhvatnog zakonskog okvira koji uređuje razvoj i primjenu sustava umjetne inteligencije s naglaskom na ljudska prava, transparentnost i sigurnost. Paralelno s tim, OECD-ova vrijednosna načela za umjetnu inteligenciju pružaju univerzalni temelj za razvoj politika koje promiču povjerenje u UI i njezinu usmjerenost na čovjeka. Primjeri dobre prakse diljem svijeta, od Nizozemske i Njemačke, preko Japana i Kanade, do Čilea i Turske, pokazuju da države sve više prepoznaju važnost etičkih smjernica, uključivanja građana u oblikovanje politika te transparentnost i odgovornost u upravljanju UI sustavima. Ipak, unatoč postojećim smjernicama i preporukama, izazovi poput pristranosti algoritama, nedostatka obveznih procjena utjecaja na ljudska prava te ograničene međunarodne koordinacije ostaju aktualni. Stoga se u budućnosti očekuje daljnja prilagodba zakonodavstva, jačanje međunarodne suradnje i razvoj alata za nadzor, evaluaciju i certifikaciju umjetne inteligencije, kako bi se omogućio razvoj tehnologije koja je sigurna, pravedna i usklađena s vrijednostima demokratskog društva. Samo uz takav sveobuhvatan pristup moguće je ostvariti puni potencijal umjetne inteligencije na korist svih članova društva.

1 OECD (2023), “The state of implementation of the OECD AI Principles four years on”, OECD Artificial Intelligence Papers, No. 3, OECD Publishing, Paris, (https://doi.org/10.1787/835641c9-en, pristupljeno 8. 7. 2025.).
2 Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52018DC0237 (pristupljeno: 8. 7. 2025.).
3 Dostupno na: https://digital-strategy.ec.europa.eu/hr/policies/plan-ai (pristupljeno: 16. 6. 2025.).
4 Više o tome: https://digital-strategy.ec.europa.eu/hr/library/ethics-guidelines-trustworthy-ai (pristupljeno: 8. 7. 2025.).
5 Dostupno na: https://search.coe.int/cm/Pages/result_details.aspx?ObjectId=0900001680afb11f (pristupljeno: 8. 7. 2025.).
6 Dostupno na: https://www.europa.eu (Uredba EU-2024/1689-EN - EUR - lex), stupila na snagu 1. kolovoza 2024. (pristupljeno: 8. 7. 2025.).
7 Dostupno na: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/ip_24_383 (pristupljeno: 8. 7. 2025.).
8 Vidi o tome: Z. Jablanov: Odabrani pravni aspekti umjetne inteligencije u medicini, PARAGRAF god. 7, br. 1/2023, dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/441997 (pristupljeno: 8. 7. 2025.).
9 Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025., https://www.enciklopedija.hr/clanak/umjetna-inteligencija (pristupljeno: 5. 6. 2025.).
10 Izvor: https://legalinstruments.oecd.org/en/instruments/%20OECD-LEGAL-0449 (pristupljeno: 8. 7. 2025.).
11 Detaljnije: Izvješće OECD-a, str. 40 - 41.
12 Izvješće OECD-a, cit. str. 43.
13 Kao supra, str. 44.
14 Ibidem.