U ovom članku autorice detaljno analiziraju različite situacije koje, osim onih izričito zakonom propisanih, zahtijevaju postavljanje branitelja okrivljeniku u kaznenom postupku, jer ponekad jasna i nedvosmislena odredba zakona može u primjeni izazvati različite dvojbe i posljedice. U tom smislu autorice raspravljaju u kojim je slučajevima potrebno postaviti branitelja osuđeniku u postupku radi neizvršavanja rada za opće dobro ili zamjene neplaćene novčane kazne, opoziva uvjetne osude, u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga, kao i okrivljeniku koji zbog svojih intelektualnih kapaciteta nije sposoban da se sam brani, uz prikaz aktualne sudske i europske prakse.