Predmet ovog članka je Presuda Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava Maktouf i Damjanović, od 18. srpnja 2013. (zahtjevi, br. 2312/08 i 34179/08) o obvezatnoj primjeni blažeg zakona. Autorica analizira odredbe Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst, 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst, 55/01 - ispr., 76/10, 85/10 - proč. tekst i 5/14 - Odluka USRH) i članka 7. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) te praksu Europskog suda za ljudska prava, a zatim iznosi stajalište tog Suda o obvezatnoj primjeni blažeg zakona u predmetu Maktouf i Damjanović protiv Bosne i Hercegovine, kad Sud prosuđuje je li došlo do povrede članka 7. Konvencije.