Problematika metode obračuna zatezne kamate, aktualna godinama, potencirana je preuzimanjem poslova domaćeg platnog prometa između pravnih osoba od strane poslovnih banaka. Nestankom prijašnjih isključivih ovlasti državne platnoprometne institucije, pitanje pravne sigurnosti i ujednačenosti poslovne i sudske prakse u obračunu zatezne kamate u duljim razdobljima zakašnjenja, dobilo je novo značenje. U članku se pokušavaju pravno definirati ključni pojmovi: nazivno razdoblje, proporcionalni i konformni kamatnjak te jednostavno i složeno ukamaćivanje. Ističe se teza da je presudno pravno pitanje razlikovanja realnog pripisa kamate glavnici, koji pripis realno uvećava glavni dug, od onoga pripisa koji je samo dio matematičkog modela primjene konfor-mnog kamatnjaka složenim ukamaćivanjem na razini nazivnog razdoblja. Također se obrazlaže zašto je složeno ukamaćivanje zakonito jedino u obračunima zatezne kamate kraćim od nazivnog razdoblja. Bitno je stajalište da ne postoji kolizija između temeljnog propisa obveznog prava i specijalnog propisa o zateznoj kamati, barem za razdoblje nakon 1. travnja 1994. g. i da specijalni propis ne derogira obveznopravno načelo zabrane obračuna zatezne kamate na zateznu kamatu, kao ni načelo monetarnog nominalizma.  U članku su izneseni isključivo osobna pravna stajališta autora koji se ne podudaraju nužno sa stajalištima institucije u kojoj je autor zaposlen.