Javna nabava važan je dio ukupnih gospodarskih aktivnosti u svakoj državi. Radi se o kompleksom pothvatu, u kojemu se stječe niz komponenata od specifično tehničkih i tehnoloških, preko komercijalnih do pravnih. Osoba, pravna i/ili fizička, koja želi kvalitetno i odgovorno sudjelovati u takvom postupku, mora voditi računa o svim tim faktorima, proučiti predmet do detalja. Žalbeni postupak, ako se sudionik na to odluči, zahtijeva i dodatna specifična znanja i iskustvo. Žalitelju koji uspije, zakon priznaje naknadu troška koji je imao u postupku kontrole. Međutim, Državna komisija za kontrolu javne nabave dugo je odbijala priznati naknadu takvog troška sudionicima kontrolnog postupka, koji su u tom postupku koristili odvjetničke usluge, smatrajući to nepotrebnim. Dugo je trebalo dok se takvo stajalište promijenilo, ali samo uz priznavanje simboličnog troška, kao da se radi o tarifno tzv. neprocjenjivom sporu. Autor argumentira stajalište u prilog priznavanju ne samo opravdanosti korištenja stručne pravne pomoći procesnog profesionalca u žalbenom postupku pred Državnom komisijom, nego i opravdanost njegovog honoriranja, pa time i priznavanja troška kao potrebnog. Ukazuje na apsurd da žalitelj u tom postupku plaća za vođenje postupka visoku »naknadu«, i to baš prema procijenjenoj vrijednosti nabave, uz istovremeno tretiranje postupka kao neprocjenjivog. Stajalištu u prilog priznavanja realnog troška napokon se priklonio i Upravni sud RH.