U ovom čanku bit će riječi o slučaju Franak, o odnosu tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača i individualnih tužbi potrošača, o institutu stecanja bez osnove, a sve u okviru analize pravnog pitanja zastare. Bit će iznesena stajališta Suda Europske unije, koji je mišljenja da je postojanje razumnih rokova zastare u skladu s pravom Europske unije. Unatoč činjenici da se rokovi zastare mogu, u određenim okolnostima, razlikovati od »materijalne pravde«, Sud EU prepoznaje vrijednost pravne sigurnosti u pravnom poretku EU i država članica te smatra da djelotvornost potrošačkog prava, u načelu, ne zahtijeva izuzimanje od primjene nacionalnih pravila o zastari.