Autor u ovom članku razmatra odredbe Zakona o energiji (Nar. nov., br. 68/01, 177/04, 76/07, 152/08 i 127/10) i Pravilnika o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti (Nar. nov., br. 118/07 i 107/09) te ih razmatra u svjetlu Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te analizira pitanje ustavnosti odredaba članka 17. stavak 1. točka 3. Zakona o energiji i članak 6. navedenoga Pravilnika. Autor ističe da bi se odredbe o obvezi zapošljavanja minimalnom broju radnika u energetskim subjekatima trebalo izmijeniti ili ukinuti u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom. Piše o problemima koji se javljaju u praksi jer investitori obično osnivaju posebna društva za svaki projekt koji imaju u Republici Hrvatskoj, dok obavljanje poslova centraliziraju u jednom društvu koje ima zaposlene potrebne radnike. Problem se javlja kad posebna društva moraju zaposliti minimalno jednog radnika za potrebe ishođenja dozvole Hrvatske energetske regulatorne agencije, a u stvarnosti sve djelatnosti za njih obavlja navedeno povezao društvo, specijalizirano za pružanje potrebnih usluga. Tako obveza zapošljavanja stvara nepotreban trošak investitorima, a radnici se zapošljavaju zbog isključivo nelogičnog propisa.