U članku se daje kritički osvrt na sudsku praksu RH glede ispravljanja pogrešnih zemljišnoknjižnih upisa putem, tzv. »tabularnih« ili »formalnih« tužbi. Radi se o raširenim postupcima koji, iako se uglavnom radi o nespornim stvarima, imaju svrhu putem parnice doći do presude kao ovršne ili zemljišnoknjižne isprave kako bi se njome ispravilo pogrešno zemljišnoknjižno stanje. Autor izražava stav da je takav procesni put pogrešan i da se takvi ispravci mogu obavljati isključivo putem zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, a tek podredno putem parnice ako u zemljišnoknjižnom postupku dođe do spora. U članku se posebice razmatraju relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01) i Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (Zemljišnoknjižni poslovnik), objavljenog u Narodnim novinama, br. 81/97, 109/02, 123/02 i 153/02.