U hrvatskom predstečajnom pravu razvrstavanje vjerovnika u grupe ekskluzivno je pravo dužnika koji je pokrenuo postupak predstečajne nagodbe. Vjerovnici razvrstani prema grupama odlučuju glasovanjem o planu financijskog restrukturiranja, kao najvitalnijem pitanju cijelog postupka. Na temelju glasova vjerovnika, plan dužnika u konačnici »prolazi« ili »pada«. Kad postoji potrebna većina, plan je usvojen pa dužnik može nesmetano krenuti u novi početak, a vjerovnici očekivati povoljnije uvjete namirenja sukladno planu. Međutim, u svezi s razvrstavanjem vjerovnika opravdano je razmišljati i o mogućnostima njegove zloporabe od strane dužnika ili čak od strane samih vjerovnika. Dužnik plan može zloporabiti, primjerice, ucjenjujući vjerovnike prema načelu »take it or leave it«, dok vjerovnici dužnika mogu onemogućiti u realizaciji plana, prijavljujući čak i nepostojeća potraživanja. Mogućnosti zloporabe uočio je i zakonodavac pa je stoga pravila o »potrebnoj većini« višekratno mijenjao, tražeći najpogodniju varijantu. S druge strane, Stečajni zakon na nešto drukčiji način regulira pitanje kvalificirane većine za usvajanje stečajnog plana, a zabranjena je opstrukcija njegova usvajanja. Jedno je od ključnih pitanja postupka predstečajne nagodbe i stečajnog postupka, kome pripada koliko. Postoji dosta otvorenih pitanja koja se tiču glasovanja i usvajanja plana, njegove preinake, kao i postupanja u slučaju da predloženi plan ne dobije potrebnu većinu glasova, zbog čega navedenu problematiku analiziramo kao zasebnu temu.