Dosadašnja primjena Zakona o pravu na pristup informacijama pokazala je da tijela javne vlasti, u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama, često odbijaju zahtjeve stranaka, a potom bez razloga i zlonamjerno zadržavaju žalbe izjavljene protiv svojih akata i neko ih vrijeme ne dostavljaju na rješavanje Povjereniku za informiranje, čime utječu na dužinu trajanja postupka. Takvo postupanje, iako protivno smislu prava na pristup informacijama, potvrdio je u najmanje dvije presude i Visoki upravni sud. Autor pojašnjava zbog čega smatra da je Visoki upravni sud pogrešno odlučivao, navodi razloge zbog kojih je navedeno pitanje potrebno riješiti izmjenama Zakona i predlaže na što bi se izmjene mogle odnositi.