Prodiranje „trusta“ u hrvatski pravni okvir, bar i posredno putem odredaba kojima je predviđeno utvrđenje stvarnih vlasnika i korisnika prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te pratećeg Pravilnika o Registru stvarnih vlasnika, otvara pitanja definiranja njegovih elemenata te položaja osoba označenih tim Zakonom kao sudionika u odnosu trusta. Riječ je o širem kompleksu pitanja, a početna točka svakako bi bilo određenje samog pojma „trusta“. U ovom članku objašnjava se trust prema engleskom pravu (common law), i prema Haškoj konvenciji o pravu mjerodavnom za trust i o njegovom priznavanju, čime se postavljaju pretpostavke za daljnju obradu elemenata instituta.