1. Uvod

Novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Nar. nov., br. 174/04 - ZOPHBDR) četvrti je zakon koji uređuje prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji¹, a primjenjuje se od 1. siječnja 2005. Novi ZOPHBDR sadržava niz bitnih razlika u odnosu na ZOPHBDR iz 2001. godine,² koje se odnose na:

• definiranje statusa hrvatskog branitelja i članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja,
• uvođenje prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad hrvatskih branitelja,
• neuvjetovanje prava na invalidsku mirovinu i prava na profesionalnu rehabilitaciju statusom HRVI iz Domovinskog rata,
• uvođenje prava na najnižu mirovinu hrvatskih branitelja koji ne ispunjavaju uvjet mirovinskog staža za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema općim propisima,
• bitno drukčije određivanje visine invalidske mirovine i obiteljske mirovine ostvarene prema odredbama ZOPHBDR-a (prosječni vrijednosni bodovi i polazni faktor),
• određivanje (povećanje) starosnih i invalidskih mirovina hrvatskih branitelja te obiteljskih mirovina članova obitelji hrvatskih branitelja, ostvarenih prema općim propisima,
• uvođenje instituta najniže mirovine hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji koji pravo na mirovinu ostvaruju prema ZOPHBDR-u ili prema općim propisima,
• određivanje visine naknade hrvatskih branitelja s pravom na profesionalnu rehabilitaciju.

Prema ZOPHBDR-u od 1. siječnja 2005. prevode se po službenoj dužnosti (1) prava na invalidsku mirovinu, (2) prava na obiteljsku mirovinu, (3) prava na temelju preostale radne sposobnosti nezaposlenih hrvatskih branitelja s pravom na naknadu plaće zbog nezaposlenosti (privremena naknada), (4) prava na temelju preostale radne sposobnosti zaposlenih hrvatskih branitelja s pravom na naknadu plaće zbog manje plaće na drugom poslu i (5) prava na naknadu hrvatskih branitelja s pravom na profesionalnu rehabilitaciju ostvarenih prema ZOPHBDR-u, koji je bio na snazi do stupanja na snagu novoga ZOPHBDR-a iz 2004. godine (31. prosinca 2004.).

Osim toga, novi ZOPHBDR:

- ukida smanjivanje mirovine od 8% do 20%, ovisno o visini mirovine propisano ZOPHBDR-om iz 2001. godine,³

- naznačuje da će se prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane urediti međudržavnim ugovorom, te

- ponovno uspostavlja pravo na doplatak za djecu djeci smrtno stradalih hrvatskih branitelja i djeci zatočnih i nestalih hrvatskih branitelja.

ZOPHBDR je na posebni način uredio određena pitanja stjecanja, određivanja i korištenja prava iz mirovinskog osiguranja te postupka ostvarivanja tih prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, a na sva ona pitanja koja nisu uređena tim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (u nastavku teksta: ZOMO) i drugih propisa iz mirovinskog osiguranja, Zakona o općem upravnom postupku⁴ (u nastavku teksta: ZUP) i drugih propisa (čl. 9. st. 1.). Ta je norma, na odgovarajući način, sadržana i u odredbama ZOPHBDR-a kojima se uređuje pravo na starosnu, invalidsku i obiteljsku mirovinu, na način da je određeno da hrvatski branitelj ostvaruje pravo na starosnu mirovinu (čl. 13.), odnosno pravo na invalidsku mirovinu (čl. 15. st. 3. i čl. 22.), a članovi obitelji hrvatskog branitelja ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu (čl. 25.) pod uvjetima i na način propisan odredbama ZOMO-a, ako odredbama ZOPHBDR-a nije drukčije određeno.

2. Računanje u mirovinski staž vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu

Vrijeme u kojem su hrvatski branitelji sudjelovali u Domovinskom ratu računa se u njihov mirovinski staž u dvostrukom trajanju. Računa li se to vrijeme u staž osiguranja ili u posebni staž ovisi o tome je li hrvatski branitelj za to vrijeme bio mirovinski osiguran. Ako je bio zaposlen ili osiguran po drugoj osnovi, to se vrijeme računa u staž osiguranja, a ako nije bio zaposlen ni osiguran po drugoj osnovi računa se u posebni staž (čl. 33. st. 1.).

ZOPHBDR propisuje da se vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu računa »sukladno propisima o obrani«. Identičnu odredbu sadržavao je i ZOPHBDR iz 1996. godine (čl. 18.) i ZOPHBDR iz 2001. godine (čl. 36.). Prema članku 144. stavku 1. važećeg Zakona o obrani,⁵ a identičnu je odredbu sadržavao i prijašnji6 Zakon o obrani (čl. 205. st. 1.), pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske računa se u mirovinski staž u dvostrukom trajanju vrijeme koje su u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. proveli u Domovinskom ratu. Međutim, različitim ustavnim i zakonskim odredbama na različite je načine utvrđeno trajanje Domovinskog rata, odnosno obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Prema Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 124/00 - proč. tekst), Domovinski je rat trajao od 1991. do 1995. godine. Prijašnji i važeći ZOPHBDR na različite su načine utvrdili razdoblje obrane neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno obrane suvereniteta Republike Hrvatske: prema ZOPHBDR-u iz 1996. godine - od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. (čl. 2.), prema ZOPHBDR-u iz 2001. godine - od 1991. do 1995. godine (čl. 2.-7.), a prema ZOPHBDR-u iz 2004. godine - od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (čl. 2.). Takva različitost propisa u provedbi izaziva dvojbe i stvara teškoće. Tako se je u provedbi ZOPHBDR-a iz 2001. godine u mirovinski staž računalo vrijeme koje su hrvatski branitelji proveli u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996., ali se je radi određivanja dodatka na mirovinu po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu (članak 77.) računalo vrijeme koje su hrvatski branitelji proveli u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 1995. Ostaje, dakle, pitanje: računa li se vrijeme sudjelovanja hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. prema odredbama Zakona o obrani (članak 33.) ili u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. u kojem je razdoblju, prema članku 2. važećeg ZOPHBDR-a, trajala obrana suvereniteta Republike Hrvatske?

2.1. Novosti u uračunavanju staža

Kad se već govori o mirovinskom stažu hrvatskih branitelja, treba kazati da je novi ZOPHBDR iz 2004. godine uveo dvije novine. Prvo, hrvatskom branitelju koji je nakon razvojačenja ostvario pravo na novčanu naknadu, na osnovi privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), vrijeme korištenja te naknade računa se u mirovinski staž kao posebni staž u jednostrukom trajanju (čl. 33. st. 2.). Na temelju te osnove može se računati i razdoblje nakon 30. lipnja 1996. Pitanje je, kako se računa u mirovinski staž vrijeme za koje je hrvatski branitelj nakon razvojačenja ostvario naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a za to je vrijeme bio zaposlen? Mišljenja smo da se navedena odredba odnosi samo na one hrvatske branitelje koji za navedeno vrijeme nisu bili zaposleni, odnosno koji nisu obavljali samostalnu djelatnost. I drugo, vrijeme u kojem hrvatski branitelj nakon 30. lipnja 1996. nije bio zaposlen ili koji nije ostvario staž osiguranja, odnosno posebni staž po drugoj osnovi, a obavljao je zadaće u postrojbama Ministarstva unutarnjih poslova (u nastavku teksta: MUP, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske, to se razdoblje računa u mirovinski staž kao posebni staž u jednostrukom trajanju (čl. 33. st. 3.). Ta se odredba, u stvari, odnosi na hrvatske branitelje koji su nakon 30. lipnja 1996. ostali u pričuvnom sastavu MUP-a ili Hrvatske vojske.

3. Povećavanje mirovina hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji ostvarenih prema općim propisima

Prijašnja tri ZOPHBDR-a nisu sadržavali odredbe o starosnoj mirovini i prijevremenoj starosnoj mirovini hrvatskih branitelja, što znači da su i hrvatski branitelji, jednako kao i svi drugi osiguranici, pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ostvarivali prema općim propisima (Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba - Nar. nov., br. 128/99, 129/00, 16/01 i 22/02 - u nastavku teksta: ZOMO, Zakon o pravima DVO, PS i OSO i dr.).

Tek je novi ZOPHBDR uveo dvije bitne novine glede ostvarivanja prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu hrvatskih branitelja:

- povećanje mirovine ostvarene prema općim propisima i

- mogućnost ostvarivanja prava na najnižu mirovinu s mirovinskim stažem manjim od 15 godina.

ZOPHBDR deklarira da hrvatski branitelj ostvaruje pravo na starosnu mirovinu pod uvjetima i na način propisan odredbama ZOMO-a, ako ZOPHBDR- om nije drukčije određeno, a, kao što se vidi, određena pitanja ostvarivanja prava na starosnu mirovinu uređena su ZOPHBDR-om drukčije (čl. 13.).

Prema prijašnjim propisima, status hrvatskog branitelja nije utjecao na uvjete za stjecanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu niti na određivanje visine tih mirovina, osim što se je vrijeme provedeno u Domovinskom ratu računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja ili kao posebni staž u dvostrukom ili jednostrukom trajanju.

3.1. Pravo na invalidsku mirovinu

Hrvatski branitelj čija je invalidnost posljedica bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti, nastalih izvan okolnosti obrane suvereniteta Republike Hrvatske, ostvaruju pravo na invalidsku mirovinu prema općim propisima (ZOMO, Zakon o pravima DVO, PS i OSO), a hrvatski branitelji čija je invalidnost posljedica ranjavanja, ozljede ili bolesti zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ostvaruju pravo na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOPHBDR-a.

Novi ZOPHBDR uvodi pet bitnih novina u uređivanju instituta invalidske mirovine u odnosu na prijašnji ZOPHBDR iz 2001. godine: (1) pravo na invalidsku mirovinu hrvatskog branitelja čija je invalidnost nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ne uvjetuje se statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) iz Domovinskog rata, (2) uvodi se pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad hrvatskog branitelja čija je invalidnost nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, (3) visina invalidske mirovine određuje se na bitno drukčiji način, (4) ukinuto je smanjivanje mirovina ovisno o visini i (5) povećanje invalidske mirovine hrvatskog branitelja ostvarene prema općim propisima.

Ovdje ćemo se pozabaviti samo s jednom od tih novina.

3.2. Pravo na obiteljsku mirovinu

Članovi obitelji poginulog, odnosno smrtno stradalog hrvatskog branitelja ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama ZOPHBDR-a, a članovi obitelji hrvatskih branitelja čija smrt nije posljedica njihovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu prema općim propisima (ZOMO).

Novi je ZOPHBDR propisao da se mirovine hrvatskih branitelja, odnosno članova njihovih obitelji ostvarene prema općim propisima (ZOMO), povećavaju za određeni postotak, ovisno o vremenu sudjelovanja hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu.

Prema novom ZOPHBDR-u, hrvatskom branitelju kojem je starosna mirovina određena na temelju mirovinskog staža manjeg od 40 godina, osobni bodovi se povećavaju ovisno o vremenu koje je proveo u Domovinskom ratu (čl. 14.): za 10% ako je proveo do 12 mjeseci, za 15% ako je proveo od 12 do 24 mjeseca, za 20% ako je proveo od 24 do 36 mjeseci, za 25% ako je proveo od 36 do 48 mjeseci, za 30% ako je proveo više od 48 mjeseci. Za 30% se povećava i starosna mirovina dragovoljcu iz Domovinskog rata bez obzira na to koliko je vremena proveo u Domovinskom ratu. To praktički znači da se na taj način povećava iznos starosne, odnosno prijevremene starosne mirovine. Međutim, mirovina povećana na navedeni način ne može iznositi više od mirovine određene na temelju 40 godina ukupnoga mirovinskog staža (čl. 13. st. 2 ).

Na navedeni se način povećava i prijevremena starosna mirovina hrvatskog branitelja koji pravo na mirovinu ostvari prema odredbama ZOMO-a (čl. 14. st. 3.).

Invalidska mirovina hrvatskog branitelja koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu prema ZOMO-u na temelju mirovinskog staža manjeg od 40 godina, povećava se na isti način kao i starosna mirovina (čl. 21.). Zakon govori o povećanju osobnih bodova za određivanje invalidske mirovine, što znači da se na navedeni način povećavaju i invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad i invalidske mirovine zbog profesionalne sposobnosti za rad. Ne pove- ć a v a j u se, dakle, invalidske mirovine hrvatskih branitelja ostvarene prema odredbama ZOPHBDR-a.

Obiteljska mirovina članova obitelji hrvatskih branitelja ostvarena prema ZOMO-u na temelju mirovinskog staža manjeg od 40 godina, povećava se na isti način kao i starosna mirovina (čl. 30.). Ne povećavaju se, dakle, obiteljske mirovine članova obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja ostvarene prema odredbama ZOPHBDR-a.

U svezi s navedenim zakonskim odredbama o povećavanju mirovina hrvatskih branitelja, odnosno članova njihovih obitelji ostvarenih prema ZO- MO-u, otvorilo se pitanje: odnose li se navedene zakonske odredbe samo na hrvatske branitelje, odnosno članove njihovih obitelji koji pravo na mirovinu prema općim propisima ostvare nakon početka primjene novoga ZOPHBDR-a, tj. od 1. siječnja 2005. i nakon toga ili i na hrvatske branitelje, odnosno članove njihovih obitelji koji su pravo na mirovinu prema općim propisima ostvarili do početka primjene novoga ZOPHBDR-a, tj. do 31. prosinca 2004.? Činjenica je da se u članku 14. stavku 1. ZOPHBDR-a propisuje da se na navedeni način povećava mirovina hrvatskog branitelja koji »ostvari pravo na starosnu mirovinu ..." a slične su formulacije i u odredbama koje se odnose na povećavanje invalidske mirovine (čl. 21.) i obiteljske mirovine (čl. 30.). Osim toga, ZOPHBDR nema prijelaznih odredaba o prevođenju tih mirovina niti odredbe koja bi hrvatskim braniteljima, odnosno članovima njihovih obitelji, koji su pravo na mirovinu ostvarili do 31. prosinca 2004., omogućila podnošenje zahtjeva da im se mirovina ponovno odredi na način da se poveća za odgovarajući postotak, ovisno o vremenu provedenom u Domovinskom ratu. To upućuje na nedvojbeni zaključak da se navedena zakonska odredba odnosi samo na hrvatske branitelje, odnosno članove njihovih obitelji koji pravo na mirovinu prema općim propisima, ostvare prvi put od 1. siječnja 2005. i nakon toga. Takvom zaključivanju ide u prilog i obrazloženje odredbe članka 14. ZOPHBDR-a sadržano u Prijedlogu ZOPHB- DR-a, prema kojemu navedeno pove

O nekim prijepornim pitanjima provedbe novoga Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji

ćanje mirovine pripada svakom hrvatskom branitelju »ako ispuni uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju i ostvari pravo na tu mirovinu od dana primjene Zakona«.

Međutim, na taj su način, potpuno neopravdano, u neravnopravni i bitno nepovoljniji položaj dovedeni oni hrvatski branitelji, odnosno članovi njihovih obitelji koji su pravo na mirovinu prema općim propisima, ostvarili do 31. prosinca 2004. Ovdje je korisno podsjetiti na to da se u dosadašnjem razvitku hrvatskog mirovinskog sustava svaka nova pogodnost koju bi uveo novi Zakon, odnosila i na one koji su pravo iz mirovinskog osiguranja ostvarili do početka primjene toga novoga Zakona.

Drugo je pitanje: odnose li se navedene odredbe ZOPHBDR o povećanju mirovine na hrvatske branitelje koji su ostvarili ili će ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili invalidsku mirovinu, prije ili poslije 1. siječnja 2005., kao djelatne vojne osobe, policijski službenici, odnosno ovlaštene službene osobe prema Zakonu o pravima DVO, PS i OSO? Podsjetit ćemo da navedene osobe mogu ostvariti pravo na starosnu mirovinu: (1) prema općim uvjetima godina života i mirovinskog staža za priznanje prava na starosnu mirovinu prema odredbama ZOMO-a (čl. 30., 178. i 179.), pod uvjetom da su određeno razdoblje provele u svojstvu djelatne vojne osobe, policijskog službenika, odnosno ovlaštene službene osobe (čl. 1. st. 2.-5.) i (2) na temelju rješenja nadležnog ministra o prestanku službe zbog potreba službe, pod uvjetom da su navršili mirovinski staž od najmanje 30 godina, a od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na određenim poslovima, odnosno dužnostima (čl. 6.). U jednom i u drugom slučaju, starosna mirovina se određuje prema mirovinskoj formuli utvrđenoj člankom 74. ZOMO-a, s tim da se osobni bodovi dobivaju na temelju vrijednosnih bodova utvrđenih u obračunskom razdoblju najranije od 1998. godine (čl. 7.) i što se osobni bodovi povećavaju za 45% (čl. 8.). Treba podsjetiti na to da osobni bodovi ovise o duljini mirovinskog staža.

Upitno je, prema našem mišljenju, stajalište da se starosne mirovine hrvatskih branitelja, koji su kao djelatne vojne osobe, policijski službenici, odnosno ovlaštene službene osobe pravo na starosnu mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima DVO, PS i OSO, ne povećavaju prema članku 14. ZOPHBDR-a. U formulaciji odredbe članka 14. ZOPHBDR-a, prema našem mišljenju, nema uporišta za takvu interpretaciju te zakonske odredbe. Jer, prema navedenoj zakonskoj odredbi povećavaju se starosne mirovine hrvatskih branitelja, a navedene osobe otvaruju pravo na starosnu mirovinu. ZOPHBDR u članku 14. ne govori o povećanju starosne mirovine ostvarene prema odredbama ZO- MO-a. Konačno, prema članku 1. stavku 2. Zakona o pravima DVO, PS i OSO, djelatne vojne osobe, policijski službenici i ovlaštene službene osobe »ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao osiguranici iz članka 10. stavka 1. točke 1. toga Zakona« (radnici) »ako ovim Zakonom nije drukčije određeno«. To i neovisno o tome što se prema odredbama Zakona o pravima DVO, PS i OSO mirovine određuju pod povoljnijim uvjetima u odnosu na mirovine koje se određuju isključivo prema odredbama ZOMO-a. To se na odgovarajući način odnosi i na invalidske mirovine i obiteljske mirovine ostvarene prema Zakonu o pravima DVO, PS i OSO.

Najniža mirovina

ZOPHBDR je, kao što je navedeno, uveo novi institut najniže mirovine, koji se bitno razlikuje od instituta najniže mirovine prema ZOMO-u (čl. 82.).

Tri su skupine korisnika mirovine, hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, koji, prema ZOPHBDR-u, mogu ostvariti najnižu mirovinu. U prve dvije skupine ulaze hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji koji su pravo na mirovinu ostvarili prema općim propisima, a mirovina im je manja od najniže mirovine utvrđene ZOPHBDR-om, a u treću skupinu hrvatski branitelji koji nisu ostvarili pravo na mirovinu prema općim propisima, jer ne ispunjavaju uvjete za stjecanje prava na mirovinu prema odredbama ZOMO-a. To su:

• korisnici invalidske ili obiteljske mirovine koji su mirovinu ostvarili dijelom (kumulirana invalidska mirovina ili obiteljska mirovina nakon smrti korisnika kumulirane invalidske mirovine) ili u cijelosti (uzrok invalidnosti je isključiva posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru ili bolesti zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili obiteljska mirovina članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja), prema odredbama novoga ZOPHBDR-a (čl. 31. st. 1.);
• korisnici starosne, invalidske ili obiteljske mirovine koji su mirovinu ostvarili prema općim propisima (čl. 31. st. 2.);
• korisnici najniže mirovine koji to pravo ostvaruju prema ZOPHBDR-u: hrvatski branitelji koji su navršili 65 godina života - muškarci, odnosno 60 godina života - žene, a nisu navršili najmanje 15 godina mirovinskog staža (čl. 31. st. 1. - tzv. državna mirovina). U tim slučajevima je najniža mirovina samostalno pravo.

Zanimljivo je da se u odredbi članka 31. stavka 2. ZOHBDR-a ne navode i korisnici prijevremene starosne mirovine, pa je upitno imaju li hrvatski branitelji koji ostvare pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, čija je mirovina manja od najniže mirovine, pravo na najnižu mirovinu. U stavku 6. istoga članka spominje se, doduše, određivanje najniže mirovine uz primjenu polaznog faktora (što asocira na prijevremenu starosnu mirovinu), ali se to, prema istoj odredbi, odnosi na najniže mirovine određene prema stavku 2. toga članka, a to su starosne i invalidske mirovine (ne spominju se prijevremene starosne mirovine) hrvatskih branitelja i obiteljske mirovine članova obitelji hrvatskih branitelja ostvarene prema općim propisima. Treba imati na umu da su starosna mirovina i prijevremena starosna mirovina dvije vrste mirovine za koje su propisani različiti uvjeti stjecanja prava, a njihova visina se drukčije određuje. Dakle, prema Zakonu, najniža mirovina ne pripada hrvatskim braniteljima koji su ostvarili pravo na prijevremenu starosnu mirovinu. U prilog takvom stajalištu govori i to da se u odredbi ZOPHBDR-a o povećanju mirovine ostvarene prema općim propisima, uz starosnu mirovinu, izrijekom navodi i prijevremena starosna mirovina (čl. 14.). Valja, ipak, naglasiti da ne vidimo bilo koji opravdani razlog zbog kojega najniža mirovina ne bi pripadala i hrvatskim braniteljima koji su ostvarili pravo na prijevremenu starosnu mirovinu. Treba reći da prema službenom stajalištu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, najniža mirovina (HZMO) pripada i korisnicima prijevremene starosne mirovine.

Ovdje se također nameće pitanje: pripada li najniža mirovina hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji koji su pravo na mirovinu ostvarili do početka primjene novoga ZOPHBDR- a, dakle, do 31. prosinca 2004.? U prijelaznim i završnim odredbama ZOPHBDR-a o tome nema riječi. Iz svega se može zaključiti da se najniža mirovina može odrediti samo hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji koji pravo na mirovinu ostvaruju nakon početka primjene ZOPHBDR-a, dakle, od 1. siječnja 2005. i nakon toga. To je i službeno stajalište HZMO-a. Mišljenja smo da se na taj način hrvatski branitelji, odnosno članovi njihovih obitelji koji su pravo na mirovinu ostvarili do 31. prosinca 2004. prema općim propisima, neopravdano dovode u bitno neravnopravni, odnosno znatno nepo- voljniji položaj u odnosu na one koji će pravo ostvariti od 1. siječnja 2005. i nakon toga.

Dobro je napomenuti da najniža mirovina pripada i hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji koji su pravo na mirovinu ostvarili prema općim propisima, pa im je mirovina povećana prema članku 14., 21., odnosno 30. ZOPHBDR-a za određeni postotak, ovisno o trajanju njihovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, naravno, u slučaju kad je njihova mirovina manja od najniže mirovine. To se isto tako odnosi na hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema općim propisima na temelju od 40 godina i više mirovinskog staž, pa im mirovina nije povećana na navedeni način.

Najniža mirovina, prema stajalištu HZMO-a, ne pripada hrvatskim braniteljima koji su pravo na mirovinu ostvarili kao djelatne vojne osobe, policijski službenici i ovlaštene službene osobe prema Zakonu o pravima DVO, PS i OSO.

Visina najniže mirovine određuje se, prema ZOPHBDR-u, od osnovice koja iznosi 45% prosječne neto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava (čl. 31. st. 4.). Najniža mirovina korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, određuje se uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 80. ZOMO-a (0,8) (čl. 31. st. 5.), a starosna i invalidska mirovina hrvatskog branitelja i obiteljska mirovina članova obitelji hrvatskog branitelja, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema općim propisima (ZOMO), određuje se uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 80. ZOMO-a (1,0 - korisniku starosne i invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, a 1,0, 0,9, 08, 0,7 - korisnicima obiteljske mirovine) (čl. 31. st. 6.). Najniža mirovina ne pripada korisniku mirovine za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti (čl. 31. st. 8.). Ta se odredba, u stvari, odnosi samo na korisnike invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kojima se za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti isplaćuje dio mirovine (čl. 80. st. 1. t. 5. i 6. ZOMO-a), jer se svim ostalim korisnicima mirovine za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti isplata mirovine obustavlja (čl. 90. st. 3. ZOMO-a).

Osnovica za određivanje najniže mirovine od 1. siječnja 2005. iznosi 1.877,85 kuna (45% prosječne neto plaće svih zaposlenih u 2004. godini, koja iznosi 4.173,00 kuna).

1 Prvi se Zakon (Nar. nov., br. 2/94, 52/94 i 36/95) primjenjivao od 12. siječnja 1994. do 31. prosinca 1996., drugi se Zakon (Nar. nov., br. 108/96 i 23/ 01) primjenjivao od 1. siječnja 1997. do 6. studenoga 2001., treći Zakon (Nar. nov., br. 94/01, 122/02, 17/04 i 48/94), se primjenjivao od 7. studenoga 2001. do 31. prosinca 2004., a četvrti (novi važeći) Zakon primjenjuje se od 1 siječnja 2005.
2 Vidjeti bilješku pod 1.
3 Vidjeti bilješku pod 1.
4 Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH.
5 Nar. nov., br. 33/02 i 58/02.
6 Nar. nov., br. 74/93 - proč. tekst, 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01.