U članku razmatramo odluku Županijskog suda u Varaždinu kao i ostalu sudsku praksu vezanu uz pitanja određuje li naznačena valuta novčane obveze njezinu vrstu, kao i kako se u ovršnome postupku kvalificira navod da valuta tražbine radi naplate koje je pokrenut ovršni postupak na nekretnini nije ista kao valuta tražbine koja je u teretovnici zemljišnoknjižnog uloška osigurana založnim pravom. Sugerira se da se pojam vrste obveze tumači prema temeljnim postavkama materijalnog građanskog prava na kojima se i zasniva zakonodavno uređenje građanskopravnih odnosa, a ne da se poistovjećuje sa značenjem pojma vrsta u svakodnevnom životu.