11.10.2024.

Novosti u određivanju i povratu privremenog uzdržavanja

Na drugoj sjednici sadašnjeg saziva Hrvatskoga sabora, u srpnju 2024., u prvom je čitanju usvojen Prijedlog zakona o privremenom uzdržavanju. Riječ je o Prijedlogu koji bi trebao naslijediti sada važeći Zakon o privremenom uzdržavanju. Autorica predstavlja predložena rješenja i pojašnjava kakve promjene donosi Prijedlog u odnosu na sada važeće propise o privremenom uzdržavanju.

1. UVODNO O ODREĐIVANJU PRIVREMENOG UZDRŽAVANJA
Dana 12. srpnja 2024. u prvom je čitanju u Hrvatskom saboru prihvaćen Prijedlog zakona o privremenom uzdržavanju (u nastavku teksta: Prijedlog zakona ili Prijedlog)1. Naime, privremeno je uzdržavanje novčano primanje koje koristi dijete u cilju potpore uzdržavanja, i koje je cjelovito uređeno trenutačno važećim Zakonom o privremenom uzdržavanju2 (u nastavku teksta: ZPU/14), donesenim 15. srpnja 2014. ZPU-om/14 propisuju se korisnici prava na privremeno uzdržavanje, stjecanje prava na privremeno uzdržavanje, visina iznosa privremenog uzdržavanja, nadležnost, postupak za ostvarivanje prava, isplata i vraćanje iznosa privremenog uzdržavanja, financiranje, evidencija i nadzor te druga pitanja značajna za ostvarivanje privremenog uzdržavanja (članak 1. ZPU-a/14).

Prema odredbama koje su na snazi, pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete: (1) ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, u cijelosti ili djelomično, na temelju ovršne isprave te (2) ako se učini vjerojatnim da baka i djed po roditelju, koji ne stanuje s djetetom i ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, nisu u mogućnosti zadovoljiti njegove minimalne potrebe za uzdržavanje u visini koja je ZPU-om/14 određena kao iznos privremenog uzdržavanja3. Tome treba pridodati da je ZPU-om/14 propisano što se smatra djelomičnim neispunjavanjem obveze uzdržavanja, a što je bitno u kontekstu ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje4. Kao bitna pretpostavka toga prava, u načelu, inzistira se i na pokretanju ovršnog postupka radi ostvarivanja uzdržavanja.5

Obilježje je privremenog uzdržavanja da se ono ostvaruje u upravnom postupku koji je žuran6. Pritom, postupci radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje u nadležnosti su područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u nastavku teksta: Zavod)7, čija se (mjesna) nadležnost detaljnije propisuje Zakonom o socijalnoj skrbi.8

Iako je riječ o novčanom primanju koje koristi dijete u cilju potpore uzdržavanja, u sklopu rješenja ZPU-a/14, koja su trenutačno na snazi, privremeno uzdržavanje ne traje do punoljetnosti djeteta. To pravo traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji je ZPU-om/14 određen kao iznos privremenog uzdržavanja (članak 8. st. 2.). Međutim, bitna je i odredba članka 8. st. 3. ZPU-a/14 prema kojoj dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje (samo) u ukupnom trajanju od tri godine, a najdulje do navršene 18. godine života.9

Visina privremenog uzdržavanja određena je odredbom članka 9. ZPU-a/14. Privremeno uzdržavanje određuje se (u načelu) u iznosu od 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja (članak 9. st. 1. ZPU-a/14), a zakonski je minimum uzdržavanja minimalni iznos uzdržavanja određen propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi (Obiteljski zakon10).11 Međutim, propisana su i daljnja ograničenja (članak 9. st. 2. i 3. ZPU-a/14).

Prvo je u ožujku 2024., u sklopu e-savjetovanja, objavljen Nacrt prijedloga zakona o privremenom uzdržavanju12, a potom je u saborsku proceduru, dana 26. lipnja 2024., upućen Prijedlog toga zakona. Uspoređujući ga s opisanim rješenjima o privremenom uzdržavanju koja su na snazi (ZPU/14), novim propisom ublažene su pretpostavke za ostvarivanje toga prava, povećan je iznos privremenog uzdržavanja, produljeno je vremensko trajanje prava te je došlo do promjene u određivanju nadležnosti za rješavanje o ostvarivanju prava na privremeno uzdržavanje. U odnosu na odgovornost za isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja u slučaju smrti obveznika uzdržavanja, kao bitna novost, koja je bila (i) predmet rasprava zainteresirane javnosti13, propisuje se iznimka od odgovornosti za isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja. Prema projekcijama Prijedloga, ako je nasljednik preminulog obveznika uzdržavanja bio ili je korisnik prava na privremeno uzdržavanje na temelju kojeg je nastala tražbina, neće se potraživati ispunjenje toga duga odnosno dug će se otpustiti (članak 30. st. 2. Prijedloga).

U nastavku članka raspravit ćemo i analizirati bitne novosti u prihvaćenom Prijedlogu zakona o privremenom uzdržavanju.

2. BITNE NOVOSTI O PRETPOSTAVKAMA OSTVARIVANJA PRAVA NA PRIVREMENO UZDRŽAVANJE
Prva se novost Prijedloga zakona očituje u napuštanju rješenja prema kojem treba učiniti vjerojatnim da baka i djed po roditelju koji ne stanuje s djetetom i ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, na temelju ovršne isprave, nisu u mogućnosti zadovoljiti njegove minimalne potrebe za uzdržavanje u visini koja je Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja14. Naime, prema odredbi članka 7. st. 1. Prijedloga zakona, pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično. Međutim, i u Prijedlogu je propisana situacija određivanja privremenog uzdržavanja kada postoji ovršna isprava prema kojoj su baka, odnosno djed obveznici uzdržavanja.15

Prema rješenju iz članka 7. st. 2. Prijedloga zakona, ako su baka, odnosno djed, obveznici uzdržavanja prema ovršnoj ispravi, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako baka, odnosno djed, ne ispunjavaju svoju obvezu uzdržavanja na temelju te isprave, u cijelosti ili djelomično.

U kontekstu pretpostavki za određivanje privremenog uzdržavanja, kao i ZPU-om/14 koji je na snazi, i Prijedlogom zakona propisano je što se smatra djelomičnim neispunjavanjem obveze uzdržavanja: da obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje u iznosu manjem od iznosa koji je tim Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja (članak 7. st. 3. Prijedloga). Izrijekom je propisano i razdoblje u kojem obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, u cijelosti ili djelomično.

Analizirajući pretpostavke za određivanje privremenog uzdržavanja, bitno je da je Prijedlogom zakona skraćeno razdoblje u kojem obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, u cijelosti ili djelomično16. Usto, ono se više ne čini ovisnim o trenutku pokretanja ovršnog postupka, kao prema rješenjima ZPU-a/14.17

Prema odredbi članka 7. st. 4. Prijedloga zakona, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično, svoju obvezu uzdržavanja dulje od mjesec dana od dana kada je isprava postala ovršna. Dakle, vidljivo je da se Prijedlogom razdoblje u kojem obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, u cijelosti ili djelomično čini ovisnim o trenutku kada je isprava postala ovršna.

Prijedlogom Zakona i ZPU-om/14 na sličan je način utvrđeno kada dijete nema pravo na privremeno uzdržavanje. Prema Prijedlogu, dijete nema pravo na privremeno uzdržavanje: (1) ako je smješteno u udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi ili drugu ustanovu socijalne skrbi prema posebnim propisima; (2) ako je smješteno u učenički dom, a troškovi smještaja se plaćaju prema propisu kojim se uređuju naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi te (3) ako tražbina uzdržavanja na koju se odnosi ovršna isprava više ne postoji (članak 7. st. 5. Prijedloga). U usporedbi s rješenjem ZPU-a/14, dodano je normativno određenje prema kojem dijete nema pravo na privremeno uzdržavanje ako je smješteno u učenički dom, a troškovi smještaja plaćaju se prema propisu kojim se uređuju naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi.18

3. TRAJANJE PRAVA NA PRIVREMENO UZDRŽAVANJE
Rješenja o trajanju prava na privremeno uzdržavanje sadržana su u članku 8. Prijedloga zakona. Polazeći od potrebe povećanja standarda života djeteta, bitnu novost Prijedloga predstavlja odredba članka 8. st. 3. kojom je određeno najdulje trajanje prava na privremeno uzdržavanje. Pravo na privremeno uzdržavanje priznaje se od dana podnošenja zahtjeva, odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti i traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji je tim zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja19. ZPU/14 pravo na privremeno uzdržavanje priznaje u ukupnom trajanju od tri godine, a najdulje do navršene 18. godine života djeteta20. Različito od toga, Prijedlog zakona, određujući ukupno trajanje prava na privremeno uzdržavanje, propisuje da dijete ima to pravo do navršene 18. godine života, a nakon navršenih 18 godina ima pravo na privremeno uzdržavanje pod uvjetima propisanima za uzdržavanje punoljetnog djeteta sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi (OBZ).21

Analizirajući rješenje članka 8. st. 3. Prijedloga zakona, kao novost ističemo da se novim propisom prati (i) obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta od roditelja kao obveznika uzdržavanja. Riječ je o rješenjima OBZ-a prema kojima punoljetno dijete ima pravo na uzdržavanje dok se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta22. Tome treba pridodati odredbu članka 290. st. 2. OBZ-a, koja obuhvaća obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta koje je završilo navedeno obrazovanje, a ne može se zaposliti, godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina. OBZ-om je utvrđena i obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad za cijelo vrijeme dok ta nesposobnost traje.23

4. VISINA IZNOSA PRIVREMENOG UZDRŽAVANJA
Novost predstavlja i rješenje novog propisa o visini privremenog uzdržavanja. Dok je ZPU-om/14 ono propisano kao (u načelu) iznos od 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja24, u Prijedlogu zakona riječ je (u načelu) o iznosu zakonskog minimuma uzdržavanja25. Bitno je rješenje prema kojem se minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju u postotku od prosječne isplaćene mjesečne neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja, prema objavi Državnog zavoda za statistiku, za 2023. iznosi 1.148,00 eura26:
• za dijete do 6 godina 17 % prosječne neto plaće: 195,16 eura
• za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne neto plaće: 229,6 eura
• za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne neto plaće: 252,56 eura.27

U cilju orijentacije, zanimljiv je podatak sadržan u obrazloženju Prijedloga zakona prema kojem u trenutku njegova pripremanja prosječni mjesečni iznos privremenog uzdržavanja iznosi 100 eura mjesečno za prosječno 1.470 korisnika toga prava (50 % mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje djeteta prema odredbi članka 9. st. 1. ZPU-a/14)28. Nakon stupanja na snagu novog propisa, privremeno uzdržavanje bit će jednako, u načelu, iznosu zakonskog minimuma uzdržavanja.29

Polazeći od toga da je Prijedlogom zakona institut privremenog uzdržavanja izrijekom obuhvatio i uzdržavanje punoljetnog djeteta, odredbom članka 9. st. 2. Prijedloga određen je iznos privremenog uzdržavanja za punoljetno dijete. Za punoljetno dijete iznos privremenog uzdržavanja određuje se u iznosu zakonskog minimuma uzdržavanja određenog za najvišu dobnu skupinu, sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi (OBZ)30. Riječ je o dobnoj skupini od 13 do 18 godina (odnosno 22 % prosječne neto plaće koja, prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima iz ožujka 2024., iznosi 252,56 eura31).32 Pritom, taj se iznos primjenjuje neovisno o pravnoj osnovi uzdržavanja punoljetnog djeteta, odnosno neovisno o tome je li riječ o punoljetnom djetetu koje se školuje (iz članka 290. st. 1. OBZ-a) ili godinu dana nakon toga školovanja, a najviše do navršene dvadeset i šeste godine života (iz članka 290. st. 2. i 3. OBZ-a), ili o punoljetnom djetetu koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad (iz članka 290. st. 4. OBZ-a) (arg. ex članak 9. st. 2. Prijedloga).

Iznimke od pravila o određivanju privremenog uzdržavanja u visini iznosa zakonskog minimuma uzdržavanja, određene su u odredbi članka 9. Prijedloga zakona. Riječ je o iznimkama koje poznaje i ZPU/1433. Prvo, privremeno uzdržavanje ne može se odrediti u iznosu većem od iznosa uzdržavanja određenog ovršnom ispravom (članak 9. st. 3. Prijedloga). Drugo, ako Agencija za osiguranje radničkih tražbina utvrdi da obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje u iznosu manjem od iznosa privremenog uzdržavanja, privremeno uzdržavanje odredit će se u razlici, odnosno umanjeno za iznos koji obveznik uzdržavanja već plaća (članak 9. st. 4. Prijedloga). O promjenama u određivanju nadležnog tijela za rješavanje o ostvarivanju prava na privremeno uzdržavanje, v. infra ad 5.

5. OSNOVNO O POSTUPKU RADI ODREĐIVANJA PRAVA NA PRIVREMENO UZDRŽAVANJE
Prijedlogom zakona predviđaju se promjene u određivanju nadležnog tijela koje u prvom stupnju rješava o pravu na privremeno uzdržavanje. Umjesto prijašnjih centara za socijalnu skrb (sada područnih ureda Zavoda), o pravu na privremeno uzdržavanje u prvom stupnju rješava Agencija za osiguranje radničkih tražbina (u nastavku teksta: Agencija)34. Postupci radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje te postupci utvrđivanja obveze povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja određeni su kao upravni postupci (članak 6. Prijedloga). Potreba propisivanja nadležnosti Agencije za osiguranje radničkih tražbina, u Prijedlogu zakona obrazlaže se potrebom rasterećenja Zavoda35. Međutim, istaknuto je i da promjena nadležnosti za odlučivanje u vezi s ostvarivanjem prava na privremeno uzdržavanje nema utjecaja na nadležnost i obavljanje poslova Zavoda u području zaštite djece i obitelji u riziku.36

U nastavku članka iznosimo bitna obilježja postupka radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje. Naime, postupak se pokreće na zahtjev punoljetnog djeteta, zakonskog zastupnika djeteta ili po službenoj dužnosti (članak 10. st. 1. Prijedloga). Zahtjev za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje može se podnijeti Agenciji i putem Zavoda, koji je dužan bez odgode, a najkasnije u roku pet dana od zaprimanja, dostaviti zahtjev Agenciji (članak 10. st. 2. Prijedloga).

Postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje je žuran (članak 11. st. 1. Prijedloga). Agencija će donijeti rješenje o privremenom uzdržavanju i dostaviti ga stranci u roku trideset dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti (članak 11. st. 2. Prijedloga).

Kao i ZPU-om/14, Prijedlogom zakona određeno je da su stranke u postupku radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje dijete i obveznik uzdržavanja (članak 12. Prijedloga)37. Dalje, Prijedlogom zakona uređeno je i pitanje zastupanja djeteta putem posebnog skrbnika. Dijete u postupku radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje zastupa posebni skrbnik kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti (članak 13. st. 1. Prijedloga). Pritom, posebni je skrbnik dužan Agenciji dostaviti rješenje kojim je imenovan za posebnog skrbnika (članak 13. st. 2. Prijedloga). Međutim, različito od ZPU-a/14, u Prijedlogu zakona nije precizirano kada će se postupak radi određivanja privremenog uzdržavanja pokrenuti po službenoj dužnosti. Prema odredbi članka 10. st. 2. ZPU-a/14, prijašnji centar, a sada područni ured Zavoda, dužan je po službenoj dužnosti pokrenuti postupak radi određivanja privremenog uzdržavanja kada roditelj s kojim dijete stanuje odbije pokrenuti postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje ili kada o djetetu skrbi druga osoba sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Treba i primijetiti da ZPU/14 puno detaljnije određuje procesnu poziciju posebnog skrbnika i njegove ovlasti u odnosu na roditelja s kojim dijete stanuje, dakle koji je (inače) ovlašten zastupati dijete.38

Stranke u postupku radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje dužne su dati istinite izjave i točne podatke (članak 14. st. 1. Prijedloga). Za istinitost izjava i točnost danih podataka te osobe odgovaraju materijalno i kazneno (članak 14. st. 2. Prijedloga). Podnositelj zahtjeva dužan je dostaviti podatak o imenu i prezimenu te OIB-u obveznika uzdržavanja ako mu je dodijeljen (članak 14. st. 3. Prijedloga). Podnositelj zahtjeva dužan je dostaviti i izvadak prometa po svim otvorenim računima, redovnim i posebnim (zaštićenim) računima, iz kojega su vidljive promjene stanja i transakcije po računima nastale u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem se zahtjev podnosi (članak 14. st. 4. Prijedloga).

Prema odredbi članka 14. st. 5. Prijedloga zakona, primatelj uzdržavanja dužan je obavijestiti Agenciju ako je nakon pokretanja postupka radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje pokrenuo ovršni postupak protiv obveznika uzdržavanja, i to odmah, a najkasnije u roku osam dana od poduzimanja radnje kojom se pokreće ovršni postupak. U slučaju ispunjenja obveze uzdržavanja, djelomično ili u cijelosti, u gotovom novcu, primatelj uzdržavanja te obveznik uzdržavanja dužni su odmah po ispunjenju obveze, a najkasnije u roku osam dana od dana ispunjenja obveze u gotovom novcu, dostaviti izjavu o iznosu gotovog novca kojim je obveza uzdržavanja podmirena, djelomično ili u cijelosti, i navesti datum kad je obveza podmirena (članak 14. st. 6. Prijedloga). Prema članku 14. st. 7. Prijedloga, punoljetno dijete, zakonski zastupnik djeteta, roditelj s kojim dijete živi ili druga osoba koja skrbi o djetetu i obveznik uzdržavanja dužni su Agenciji na njezin zahtjev dostaviti sve podatke odlučne za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje, visinu iznosa privremenog uzdržavanja i prestanak prava na privremeno uzdržavanje, u roku osam dana od dana primitka zahtjeva. Agencija će zaključkom pozvati obveznika uzdržavanja da se pisanim putem ili usmeno na zapisnik, u roku osam dana od dana primitka zaključka, izjasni o plaćanju uzdržavanja za dijete (članak 15. Prijedloga).

Odredbom članka 17. Prijedloga zakona utvrđena je obveza prijave promijenjenih okolnosti. Punoljetno dijete, zakonski zastupnik djeteta, roditelj s kojim dijete stanuje ili druga osoba koja skrbi o djetetu te obveznik uzdržavanja dužni su odmah, a najkasnije u roku osam dana od dana nastanka promjene, prijaviti Agenciji svaku promjenu koja utječe na ispunjavanje uvjeta za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje i visinu iznosa privremenog uzdržavanja (članak 17. Prijedloga).

Člankom 16. Prijedloga zakona propisano je da se troškovi postupka (za određivanje privremenog uzdržavanja) koje snosi Agencija osiguravaju u državnom proračunu.

Pitanja relevantna za žalbu i pokretanje upravnog spora uređena su odredbom članka 19. Prijedloga zakona. O žalbi protiv rješenja o privremenom uzdržavanju odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (članak 19. st. 1. Prijedloga). Žalbom protiv rješenja o privremenom uzdržavanju ne može se pobijati osnova i visina zakonskog uzdržavanja djeteta utvrđena ovršnom ispravom (članak 19. st. 2. Prijedloga). Usto, žalba ne odgađa izvršenje rješenja o privremenom uzdržavanju (članak 19. st. 3. Prijedloga). Protiv drugostupanjskog rješenja o privremenom uzdržavanju može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom39. Vidljivo je, dakle, da nije došlo do odstupanja od rješenja koja su o pravnim lijekovima sadržana u ZPU/14.40

6. ISPLATA I USKLAĐIVANJE IZNOSA PRIVREMENOG UZDRŽAVANJA
Privremeno uzdržavanje isplaćuje Agencija u mjesečnim iznosima za prethodni mjesec, a isplaćuje se do 15. dana u mjesecu (članak 20. st. 1. i 2. Prijedloga). Različito od ZPU-a/14 koji određuje da se privremeno uzdržavanje isplaćuje djetetu putem banke na njegov račun ili račun roditelja s kojim dijete stanuje, odnosno druge osobe koja skrbi o djetetu41, Prijedlogom je propisana samo mogućnost da se privremeno uzdržavanje isplaćuje djetetu putem banke na njegov račun42. Agencija će prije isplate iznosa privremenog uzdržavanja od Financijske agencije zatražiti podatak je li i u kojem iznosu u prethodnom mjesecu naplaćena tražbina radi uzdržavanja djeteta po bilo kojoj ovršnoj ispravi upisanoj u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.43

ZPU/14 poznaje usklađivanje iznosa privremenog uzdržavanja44. Odredbom članka 21. Prijedloga zakona propisano je usklađivanje iznosa privremenog uzdržavanja u cilju praćenja povećanja troškova života djeteta, među ostalim, i zbog navršene dobi djeteta. Ako se tijekom ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje promijeni iznos zakonskog minimuma uzdržavanja, Agencija će po službenoj dužnosti uskladiti iznos privremenog uzdržavanja (članak 21. st. 1. Prijedloga). Međutim, to se rješenje ne primjenjuje kada je iznos uzdržavanja određen ovršnom ispravom manji od iznosa privremenog uzdržavanja.45

Novost u odnosu na rješenja ZPU-a/14 predstavlja odredba članka 21. st. 3. Prijedloga, kojom se precizira situacija usklađivanja privremenog uzdržavanja zbog navršene dobi djeteta. Ako se iznos privremenog uzdržavanja usklađuje zbog navršene dobi djeteta, viši iznos privremenog uzdržavanja isplaćuje se počevši od prvog dana mjeseca u kojem je dijete navršilo dob zbog koje ostvaruje pravo na viši iznos zakonskog minimuma uzdržavanja.46

7. BITNE NOVOSTI OKO POVRATA ISPLAĆENOG IZNOSA PRIVREMENOG UZDRŽAVANJA
Agencija po službenoj dužnosti pokreće postupak i donosi rješenje o prestanku prava na privremeno uzdržavanje kada se izmijene relevantne okolnosti (članak 7. Prijedloga) zbog kojih dijete više ne ispunjava uvjete za korištenje toga prava (članak 23. st. 1. Prijedloga).

Prijedlog zakona prihvatio je rješenja ZPU-a/14 o subrogaciji47. Dakle, isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima48. U postupku radi ostvarenja te tražbine Republiku Hrvatsku zastupa nadležno državno odvjetništvo49. Odredbama članaka 26. - 28. Prijedloga zakona propisana su pojedina pitanja vraćanja isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja. Tako je u odredbi članka 26. Prijedloga uređeno donošenje rješenja o obvezi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, dok je odredbom članka 28. propisan prednosni red te tražbine u ovrsi.

Znatne novosti po pitanju povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja sadržane su u odredbi članaka 29. i 30. Prijedloga. Prema odredbi članka 29., obveznik povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja može iznos utvrđen rješenjem o obvezi povrata (iz članka 26.) vratiti putem javnog rada, ako se tražbina po osnovi obveze povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja nije uspjela namiriti ovrhom na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu obveznika uzdržavanja sukladno odredbi članka 28. st. 3. Prijedloga zakona. Prema citiranoj odredbi, ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu smatra se neuspješnom ako u razdoblju od šest mjeseci nakon pokretanja ovrhe nije naplaćeno više od pola tražbine utvrđene rješenjem o obvezi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja. Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom treba propisati način ispunjenja novčane tražbine putem javnog rada, postupanje i suradnju nadležnih tijela i obveznika povrata isplaćenih iznosa glede ispunjenja novčane tražbine putem javnog rada i kriterij mjerljivosti javnog rada.50

Situacija smrti obveznika uzdržavanja propisana je člankom 30. Prijedloga zakona. U slučaju smrti obveznika uzdržavanja, dug ostavitelja čini i tražbina isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja (iz članka 26. st. 1. Prijedloga). Međutim, bitnu novost predstavlja rješenje sadržano u stavku 2. članka 30. Prijedloga, prema kojem se neće potraživati ispunjenje toga duga odnosno dug će se otpustiti ako je nasljednik preminulog obveznika uzdržavanja bio ili je korisnik prava na privremeno uzdržavanje na temelju kojega je nastala tražbina. Riječ je, dakle, o djetetu kao nasljedniku preminulog obveznika uzdržavanja (arg. ex članak 30. st. 2. i članak 7. Prijedloga). Usto, vidljivo je da Prijedlog zakona ne razlikuje maloljetno i punoljetno dijete kao korisnika prava na privremeno uzdržavanje (arg. ex članak 30. st. 2. i članak 8. st. 3. Prijedloga). Naime, u odredbi članka 30. st. 2. utvrđeno je: „… ako je nasljednik preminulog obveznika uzdržavanja bio ili je korisnik prava na privremeno uzdržavanje …“. Pritom je daljnjim stavkom precizirana nasljednopravna situacija kada uz nasljednika koji je bio ili je korisnik prava na privremeno uzdržavanje, postoje i drugi nasljednici.51

8. ZAKLJUČNO O PRIJELAZNOM REŽIMU
Prijedlogom zakona uređuje se i financiranje privremenog uzdržavanja (članak 31.), upravni nadzor nad primjenom Zakona (članak 32.), vođenje očevidnika svih rješenja o privremenom uzdržavanju djece (članak 33.), zaštita i razmjena podataka (članak 34.), odgovornost za štetu punoljetnog djeteta, zakonskog zastupnika djeteta, roditelja s kojim dijete stanuje ili druge osobe koja skrbi o djetetu i obveznika uzdržavanja (članci 35. - 37.) te prekršajne odredbe (članak 38.).

Napominjemo da korisnici prava na privremeno uzdržavanje, priznatoga na temelju ZPU-a/14, ostvaruju priznato pravo i nakon stupanja na snagu predloženog novog zakona, dok Agencija rješenjem ne utvrdi ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na privremeno uzdržavanje prema novom zakonu, osim kada nakon stupanja na snagu novog zakona nastupe razlozi za ukidanje rješenja kojim je pravo na privremeno uzdržavanje priznato sukladno ZPU-u/1452. Za te korisnike prava na privremeno uzdržavanje, Agencija je dužna po službenoj dužnosti provesti postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na privremeno uzdržavanje prema novom zakonu, u roku godine dana od stupanja novoga zakona na snagu53.

Ako Agencija tijekom toga postupka utvrdi da korisnik ispunjava uvjete za priznavanje prava na privremeno uzdržavanje na temelju novoga Zakona, pravo na privremeno uzdržavanje priznat će se korisniku od dana stupanja novoga Zakona na snagu.54

Prijelaznim rješenjima Prijedloga precizirano je i do kojeg trenutka Zavod, odnosno od kojeg trenutka Agencija isplaćuje iznose privremenog uzdržavanja korisnicima prava na privremeno uzdržavanje koji su pravo ostvarili na temelju ZPU-a/14 te obveza Zavoda da Agenciji dostavi izvršna rješenja kojima je priznato to pravo.55

Prema odredbi članka 40. st. 1. Prijedloga, postupke za priznavanje i prestanak prava na privremeno uzdržavanje, koji su pokrenuti prije stupanja na snagu novog zakona, dovršit će Zavod prema odredbama ZPU-a/14. Daljnjim rješenjima Prijedloga propisuje se i procesna situacija izjavljivanja žalbe protiv rješenja donesenog prije dana stupanja na snagu novog zakona te postupci radi povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja koji su pokrenuti prije dana stupanja na snagu novog zakona, odnosno koji još nisu pokrenuti u situaciji kad su do dana stupanja na snagu novog zakona dovršeni upravni postupci kojima je priznato pravo na privremeno uzdržavanje56.

Odredbom članka 44. Prijedloga određeno je da novi zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

1 Prijedlog Zakona o privremenom uzdržavanju, prvo čitanje, P.Z. br. 27, Zagreb, lipanj 2024., https://www.sabor.hr/prijedlog-zakona-o-privremenom-uzdrzavanju-prvo-citanje-pz-br-27-predlagateljica-vlada-republike?t=147407&tid=212811 (pristupljeno: 26. 8. 2024.).
2 Nar. nov., br. 92/14.
3 V. članak 7. st. 1. ZPU-a/14.
4 V. članak 7. st. 3. ZPU-a/14.
5 V. članak 7. st. 4., 6. i 7. ZPU-a/14.
6 V. članak 6. i članak 11. ZPU-a/14.
7 Već je donošenjem Zakona o socijalnoj skrbi (Nar. nov., br. 18/22) utvrđeno osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Tim su Zakonom napuštene odredbe o centru za socijalnu skrb kao ustanovi socijalne skrbi, koja se navodi u normativnim rješenjima ZPU-a/14 (v. članak 2. st. 1. t. 1.).
8 Nar. nov., br. 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23 – v. članak 45. Zakona o inkluzivnom dodatku (Nar. nov., br. 156/23) i članak 10. st. 3. ZPU-a/14.
9 V. i članak 1. st. 1. t. 2. ZPU-a/14.
10 Nar. nov., br. 103/15, 98/19, 47/20 – vidi čl. 35. Zakona o Centru za posebno skrbništvo, 49/23 – vidi Odluku i Rješenje USRH-a, br. U-I-3941/2015 i dr. od 18. travnja 2023. i dva izdvojena mišljenja sudaca i 156/23 (u nastavku teksta: OBZ).
11 V. članak 2. st. 1. t. 13. ZPU-a/14.
12 Vlada Republike Hrvatske, Nacrt prijedloga zakona o privremenom uzdržavanju, Zagreb, veljača 2024., https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=26725 (pristupljeno: 26. 8. 2024.).
13 V.https://n1info.hr/vijesti/totalni-apsurd-novog-zakona-nakon-smrti-roditelja-dijete-ce-vracati-alimentacijski-dug/ (pristupljeno: 27. 8. 2024.).
14 V. članak 7. st. 1. ZPU-a/14.
15 V. članak 7. st. 2. ZPU-a/14 te članak 7. st. 2. Prijedloga.
16 V. članak 7. st. 4. ZPU-a/14 te članak 7. st. 4. Prijedloga zakona.
17 Prema ZPU-u/14 pokretanje ovršnog postupka predstavlja podnošenje prijedloga za ovrhu nadležnom sudu ili dostavu zahtjeva za plaćanje prema ovršnoj ispravi Financijskoj agenciji, sukladno propisima kojima se uređuju postupci ovrhe ili obraćanje središnjem tijelu nadležnom za postupanje sukladno međunarodnim konvencijama te uredbama Europske unije (članak 2. st. 1. t. 7.).
18 V. članak 7. st. 5. ZPU-a/14.
19 V. članak 8. st. 1. i st. 2. te članak 10. st. 1. Prijedloga.
20 V. članak 1. st. 1. t. 2. te članak 8. st. 3. ZPU-a/14.
21 V. članak 8. st. 3. Prijedloga.
22 V. članak 290. st. 1. OBZ-a.
23 V. članak 290. st. 4. OBZ-a.
24 V. članak 9. st. 1. ZPU-a/14.
25 V. članak 9. st. 1. Prijedloga.
26 Nar. nov., br. 21/24.
27 Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, Nar. nov., br. 49/24.
28 Tako u „Ocjeni stanja“ Prijedloga zakona o privremenom uzdržavanju, op. cit. bilj. 1, str. 1.
29 V. članak 9. st. 1. Prijedloga.
30 Članak 9. st. 2. Prijedloga.
31 V. Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, Nar. nov., br. 49/24.
32 V. odredbu članka 314. OBZ-a.
33 Usp. članak 9. st. 2. i 3. ZPU-a/14.
34 Usp. članak 2. st. 1. t. 1. i članak 10. st. 3. ZPU-a/14 te članak 3. st. 2. Prijedloga.
35 V. „Ocjenu stanja“ Prijedloga zakona o privremenom uzdržavanju, op. cit. bilj. 1, str. 2.
36 Ibid.
37 V. članak 12. ZPU-a/14.
38 V. čl. 13. st. 2. i 3. ZPU-a 2014.
39 Članak 19. st. 4. Prijedloga.
40 V. članak 20. ZPU-a/14.
41 V. članak 21. st. 2. ZPU-a/14.
42 V. članak 20. st. 3. Prijedloga.
43 Članak 20. st. 4. Prijedloga.
44 V. članak 22. ZPU-a/14.
45 V. članak 21. st. 2. Prijedloga.
46 V. članak 21. st. 3. Prijedloga.
47 V. članak 25. ZPU-a/14.
48 V. članak 24. Prijedloga.
49 V. članak 25. Prijedloga.
50 V. članak 29. st. 2. Prijedloga.
51 V. članak 30. st. 3. Prijedloga.
52 V. članak 39. st. 1. Prijedloga.
53 V. članak 39. st. 2. Prijedloga.
54 V. članak 39. st. 3. Prijedloga.
55 V. članak 39. st. 4. - 7. Prijedloga.
56 V. članak 40. st. 2. - 5. Prijedloga.