Platni promet je okosnica zapravo temelj svih robnonovčanih transakcija koje pravne i fizičke osobe obavljaju unutar i izvan dr‘avnog teritorija kojem pripadaju. Republika Hrvatska je prilikom osamostaljenja 1991. godine glede platnog prometa preuzela zakonsku regulativu od bivše države, da bi 1993. godine, donošenje Zakona o platnom prometu u zemlji1 započelo preoblikovanje platnog prometa po načelima suvremenog prometa u europskim zemljama, a što je nastavljeno donošenjem sadašnjeg Zakona o platnom prometu u zemlji (Nar. nov., br. 117/01 - u nastavku teksta: važeći ZPPUZ). Novi Zakon o platnom prometu (Nar. nov., br. 133/09 - u nastavku teksta: novi ZOPP) koji stupa na snagu 1. siječnja 2011., objedinjuje platni promet u zemlji, ali dijelom i devizno poslovanje posebno ure|eno i propisano Zakonom o deviznom poslovanju2 i njegovim podzakonskim propisima3. Osim toga, novi ZOPP uvodi nove pojmove, kao što su: platitelj, primatelj plaćanja, korisnik platnih usluga, pru‘atelj platnih usluga, račun za pla}anje, platna transakcija, nalog za plaćanje, izravno tere}enje itd. Nadalje, novi ZOPP precizno definira platne usluge i pružatelje platnih usluga, detaljno propisuje opseg informacija koje je pru‘atelj platnih usluga du‘an dati korisniku, kao i ostala prava i obveze glede pru‘anja i korištenja platnih usluga.