1. Uvod

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica 29. listopada 2001. u Luksemburgu otpočeo je proces pridruživanja Republike Hrvatske europskim integracijama.

Jedna od veoma važnih obveza koju Republika Hrvatska mora ispuniti do kraja tog procesa, jest prilagodba nacionalnog zakonodavstva zakonodavstvu Europske unije odnosno njezinoj pravnoj stečevini (acquis communautaire).

Usklađivanje nacionalnog zakonodavstva u prvoj etapi usredotočeno je na temeljne dijelove acquisa koji se odnose na unutarnje tržište i trgovinu.

Prednost prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju imaju pravna područja koja se odnose na tržišno natjecanje i gospodarske odredbe, intelektualno i industrijsko vlasništvo, javne nabave, tehničko zakonodavstvo koje obuhvaća normizaciju, mjeriteljstvo, ovlašćivanje i ocjenu sukladnosti te pravno područje koje uređuje zaštitu potrošača.

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica i to člankom 70. koji nosi nadnaslov Tržišno natjecanje i ostale gospodarske odredbe, Republika Hrvatska se obvezala na usklađivanje svog zakonodavstava na području državnih potpora s propisima Europske zajednice, ustrojavanje operativnog, neovisnog tijela za primjenu tih propisa, dostavljanje godišnjih izvještaja kao i izradu sveobuhvatnog popisa tekućih programa državnih potpora i njihovo usklađivanje u roku ne duljem od četiri godine od dana stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Kako područje državnih potpora do sada u našem pravnom sustavu nije bilo sustavno uređeno, tako nije niti bilo moguće imati jasan, cjelovit i pregledan uvid u opseg i ukupne iznose državnih potpora, razrađenih po pojedinim vrstama.

Odobravanje i procjena opravdanosti i učinkovitosti dodjele pojedinih državnih potpora do sada su rađeni na temelju provedenih tekućih godišnjih aktivnosti i horizontalnih, sektorskih ili regionalnih raščlambi.

Valja istaknuti da su Ustavom RH proklamirana jamstva o poduzetničkoj i tržišnoj slobodi, jednakom pravnom položaju na tržištu, pa su ista ugrađena u sustav tržišnog natjecanja.

Pritom treba razlikovati sustav zaštite tržišnog natjecanja u širem i užem smislu.

Sustav zaštite tržišnog natjecanja u užem smislu uređen je Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (Nar. nov., br. 48/95, 52/97 i 89/98) kao temeljnim propisom kojim se utvrđuju pravila ponašanja i sustav mjera za zaštitu slobodnog tržišnog natjecanja.

Međutim, sustav tržišnog natjecanja u širem smislu obuhvaća sve oblike državne intervencije na tržištu u korist poduzetnika što u normativnom smislu znači ne samo propise koji reguliraju ponašanje poduzetnika na tržištu i njihove međusobne odnose već i propise o javnoj nabavi, propise o dodjeli posebnih ili/i isključivih prava poduzetnicima (koncesije) te propise o državnim potporama.

Donošenjem Zakona o državnim potporama (u nastavku teksta: Zakon) popunjava se svojevrsna pravna praznina koja je do sada postojala u tom području te ujedno zaokružuje sustav tržišnog natjecanja u širem smislu.

2. Sadržaj Zakona

U Zakon je ugrađen niz ustavnih jamstava koja su postavljena kao temeljna načela novog sustava državnih potpora. Riječ je o sljedećim načelima:

• načelu očuvanja poduzetničke slobode,
• načelu očuvanja tržišne slobode,
• načelu osiguranje jednakog položaja svih poduzetnika na tržištu,
• načelu poticanje gospodarskog napretka,
• načelu poticanje socijalnog blagostanja građana,
• načelu gospodarskog razvoja i očuvanja okoliša svih područja Republike Hrvatske,
• načelu savjesnog ispunjavanja obveza preuzetih međunarodnim ugovorima.

Ovaj Zakon nema svoj doseg primjene na potpore u poljoprivredi i ribarstvu što je sukladno članku 70. stavku 8. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju jer se ta pravna područja uređuju posebnim zakonom.

3. Državne potpore

3.1. Pojam

Pri zakonskom određenju pojma državnih potpora korištene su temeljne odrednice sadržane u članku 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, članku 1. Sporazuma o državnim potporama Svjetske trgovinske organizacije, te u članku 87. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Državne se potpore u smislu ovog Zakona određuju kao svi stvarni i potencijalni rashodi ili umanjeni prihodi države dodijeljeni od davatelja državne potpore koji narušavaju ili mogu narušiti tržišno natjecanje davanjem povlastice na tržištu korisniku državne potpore, bez obzira na oblik državne potpore.

Državne su potrebe prema izvoru njihova određivanja razvrstane na:

• opće državne potpore i
• pojedinačne državne potpore.

Opće državne potpore se utvrđuju programima i propisima za unaprijed neodređene primatelje (nacionalni programi državnih potpora, zakoni ili proračun).

Pojedinačne se državne potpore utvrđuju za određenog korisnika odnosno primatelja i to temeljem odluka kao akata poslovanja određenih pravnih ili fizičkih osoba kao davatelja potpora, odnosno onih koji su ovlašteni na upravljanje odnosno odlučivanje o potporama.

Ovo razlikovanje državnih potpora na opće i pojedinačne državne potpore nužno je zbog različitog postupanja u provedbi nadzora državnih potpora ovisno o tome je li neka državna potpora, s obzirom na izvor određivanja opća ili pojedinačna.

3.2. Vrste

Sukladno metodologiji primijenjenoj u Godišnjem izvješću o državnim potporama Europske komisije vrste državnih potpora su:

• subvencije i donacije,
• porezni otpisi, olakšice i odgode,
• izravna ulaganja u korisnike državne potpore, uključivo i pretvaranje potraživanja u udio u temeljnom kapitalu korisnika državne potpore,
• krediti dani korisniku državne potpore pod uvjetima povoljnijim od prevladavajućih tržišnih uvjeta,

Postoji više definicija državnih potpora, pa u nastavku dajemo pregled definicija prema odredbi članka 87. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju te prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WT0) i Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).

A) Ugovor o osnivanju Europske zajednice

Prema odredbi članka 87. Ugovora o osnivanju Europske zajednice »osim ako ovim Ugovorom nije drukčije određeno, svaka potpora koju daje država-članica ili koja je dana putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koji narušava ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja stavljajući u povoljniji položaj određena poduzeća ili proizvodnju određenih roba, nespojiva je sa zajedničkim tržištem utoliko što utječe na trgovinu između država- članica«.

Bitni elementi za određenje državnih potpora koji su nespojivi sa zajedničkim tržištem su sljedeći:

1.oblik potpore

- svaki oblik koji ima značenje pogo-dovanja u širem smislu odnosno davanje prednosti ili koristi

2.davatelj potpore

- treba biti država ili pak potpora treba biti dana kroz državna sredstva (putem javnog odnosno državnog tijela)

3.načina davanja potpore

- treba biti utemeljen na načelu ciljanog odabira ili selektivnosti tako da stavlja u povoljniji položaj određena poduzeća ili proizvodnju određenih roba

4.pravna posljedica davanja potpore

- mora biti takva da narušava ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja

5.krajnji učinak

- mora biti utjecaj na trgovinu između država-članica.

B) Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u članku 70. Tržišno natjecanje i ostale gospodarske odredbe u stavku 1. točka (iii) propisuje da je »s ispravnom primjenom Sporazuma u mjeri u kojoj može utjecati na trgovinu između Hrvatske i Zajednice nespojiva svaka državna potpora koja narušava ili prijeti narušavanjem tržišnoga natjecanja davanjem prednosti nekim poduzetnicima ili nekim proizvodima«.

C) Međunarodni monetarni fond (MMF)

Prema Međunarodnom monetarnom fondu subvencije su tekuća plaćanja bez protunaknade koje Vladine jedinice vrše poduzetnicima na temelju njihove proizvodne aktivnosti ili na temelju količina ili vrijednosti roba ili usluga koje proizvode, prodaju ili uvoze.

Subvencije, ovisno o cilju koji se želi ostvariti, mogu biti usmjerene na:

• razinu proizvodnje,
• cijene po kojima se proizvodi prodaju, - prihode poduzeća.

Subvencije mogu biti plative za određene proizvode i plaćaju se kao određeni iznos novca po jedinici količine robe ili usluge ili kao određeni postotak cijene po jedinici robe ili usluge.

Subvencija za proizvodnju sastoje se od subvencija koje prima određeno poduzeće, a nisu u vezi s određenim proizvodom (primjerice: subvencije na plaće, na radnu snagu, na broj zaposlenih, na zapošljavanje određene vrste radnika, ekološke subvencije u cilju smanjenja zagađenosti, plaćanje kamata za račun određenog poduzeća).

Subvencije uključuju i prijenos ili transfer sredstava za pokriće gubitaka vladinih trgovinskih organizacija koje kupuju i prodaju proizvode domaćih poduzeća (robne rezerve).

Pod subvencijama se razumijevaju i prijenosi ili transferi sredstava javnim poduzećima kao kompenzacija za gubitke koje ostvaruju u svojim proizvodnim aktivnostima (ako su zaračunane cijene niže od njihovih prosječnih troškova proizvodnje, a kao rezultat mjera ekonomske i socijalne politike).

Subvencije su isključivo plative proizvođačima i uvijek su tekući transferi.

Subvencije ne mogu biti namijenjene potrošačima i ne mogu biti kapitalni transferi.

Donacije su dobrovoljni transferi ili prijenosi sredstava od jedne Vladine jedinice drugoj (između različitih razina unutar iste države), između dvije Vlade ili između Vlade i međunarodne organizacije.

Donacije mogu biti plative stranim Vladama, međunarodnim organizacijama ili drugim razinama državne uprave, a po svoj naravi mogu biti tekuće ili kapitalne.

Prijenos ili i transferi sredstava koje vladine jedinice vrše izravno stanovništvu, smatraju se socijalnim davanjima ili se pak ubrajaju u ostale troškove.

Socijalna davanja mogu u sebi imati i elemente potpora kao što su, primjerice, otpremnine za radnike.

Ostali izdaci obuhvaćaju plaćanja poduzećima za financiranje njihovih investicija ili za kompenzaciju štete na ne-financijskim sredstvima. Dakle, ostalim izdacima su obuhvaćeni transferi neprofitnim institucijama koje opslužuju stanovništvo i usmjereni su na pokriće troškova proizvodnje neprofitnih institucija uključivo i plaćanja kompenzacija za ozljede i štete prouzročene elementarnim nepogodama.

Neizravna pomoć kao vrsta državnih potpora obuhvaća:

• oprost ili otpis potraživanja države prema poreznim obveznicima,
• davanje poreznih olakšica, ili
• obročnu naplatu državnih potraživanja.

Neizravne potpore utječu na smanjivanje državnih prihoda ili kroz prijenos na proizvodni sektor ili na stanovništvo.

D) Svjetska trgovinska organizacija (WTO)

Svjetska trgovinska organizacija definira subvencije kao izravan prijenos ili transfer sredstava koje vrši država ili neko javno tijelo (tijelo koje ima javne ovlasti) u obliku potpora, zajmova i unošenja imovine te davanje državnih jamstava.

U subvencije se prema WTO-u ubrajaju i:

• oprost poreza ili ne naplaćivanje državnih prihoda,
• davanje roba ili usluga koje ne spadaju u javne usluge i/ili
• davanje potpore u dohotku i cijenama.

3.3. Opća zabrana i izuzeća od zabrane

Zakonodavac pri određenju koje državne potpore nisu sukladne ovom Zakonu (opća zabrana) dosljedno slijedi izričaj koji je sadržan u članku 70. stavak 1. točka (iii) Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i članku 87. stavak 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Dakle, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, smatra se da nisu sukladne ovom Zakonu one državne potpore koje , bez obzira na njihov oblik, narušavaju ili bi mogle narušiti tržišno natjecanje davanjem povlastice na tržištu korisniku državne potpore, osobito u mjeri u kojoj to može utjecati na ispunjenje međunarodno preuzetih obveza Republike Hrvatske.

Izuzeća od opće zabrane propisana su u odredbi članka 4. stavak 2. i 3. Zakona.

Iznimka od opće zabrane, propisana je za dvije vrste potpora i to za:

- državne potpore socijalne naravi koje se dodjeljuju pojedinim korisnicima, pod uvjetom da su dodijeljene bez diskriminacije u pogledu podrijetla proizvoda na koje se te državne potpore odnose.

Ova iznimka sukladna je članku 87. stavak 2. točka (a) Ugovora o osnivanju Europske zajednice koji propisuje da je sukladna sa zajedničkim tržištem potpora socijalne prirode koja se daje pojedinim potrošačima, pod uvjetom da je bez diskriminacije glede podrijetla tih proizvoda. Umjesto izričaja »potrošač« u Zakonu se govori o »korisnicima« jer pred met tog Zakona nisu potpore namijenjene potrošačima što će biti predmetom uređenja u posebnom propisu o zaštiti potrošača.

- državne potpore za ublažavanje ili otklanjanje šteta prouzročenih prirodnim nepogodama, izvanrednim ili ratnim okolnostima.

Ova iznimka je sukladna članku 87. stavak 2. točka (b) Ugovora o osnivanju Europske zajednice osim što je, uvažavajući konkretne prilike i posebnosti Republike Hrvatske, uz prirodne nepogode i izvanredne okolnosti dodana i šteta prouzročena ratnim okolnostima.

Dakle, iznimno od opće zabrane, naprijed navedene vrste državnih potpora smatraju se sukladnim Zakonu.

Za određene vrste državnih potpora propisana su moguća izuzeća od opće zabrane.

Iznimno od opće zabrane, mogu se ocijeniti sukladnim ovome Zakonu sljedeće državne potpore:

1) državne potpore koje potiču gospodarski razvoj područja s neuobičajeno niskim životnim standardom ili velikom nezaposlenosti.

Ovo je iznimka u odnosu na članak 87. stavak 3. točka (a) Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Na temelju članka 70. stavak 7. točka (a) Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, cijela Republika Hrvatska se smatra takvim područjem u prve četiri godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2) državne potpore namijenjene poticanju kulture i zaštiti baštine.

Riječ je o potporama namijenjenim medijima, izdavaštvu, filmskoj industriji i dr.

Ovo je iznimka prema odredbi članka 87. stavak 3. točka (d) Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

3) državne potpore namijenjene provedbi značajnih projekata ili otklanjanju poteškoća u gospodarstvu.

Ovo je također iznimka prema članku 87. stavak 3. točka (b) Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

4) državne potpore namijenjene poticanju određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja.

Ove državne potpore namijenjene poticanju određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja su izuzetak prema članku 87. stavak 3. točka (c) Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Prema ovoj odredbi moguće su:

• horizontalne državne potpore koje pored ostalih uključuju državne potpore malom i srednjem poduzetništvu, istraživanjima i razvoju, zaštiti okoliša, zapošljavanju, obuci, preustroju i restrukturiranju gospodarskih subjekata u teškoćama,
• regionalne državne potpore namijenjene razvoju onih područja Republike Hrvatske koja su nerazvijena ili su u nepovoljnom položaju u odnosu na ostala područja Republike Hrvatske (primjerice: regionalne državne potpore otocima, područjima posebne državne skrbi i sl.).

5) državne potpore pravnim i fizičkim osobama kojima je na temelju posebnih propisa povjereno obavljanje službe od općeg gospodarskog interesa ili utvrđeno isključivo pravo obavljanja određene djelatnosti, a bez kojih bi državnih potpora bili onemogućeni u obavljanju i provedbi povjerenih im zadaća.

Ovo je izuzetak prema odredbi članka 86. stavak 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

6) državne potpore koje posebnim propisima odredi Vlada Republike Hrvatske, a koje nisu u suprotnosti sa svrhom ovog Zakona.

Državne potpore koje posebnim propisima odredi Vlada Republike Hrvatske predstavljaju izuzetak prema odredbi članka 87. stavak 3. točka (e) Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Ocjena sukladnosti naprijed navedenih državnih potpora ovom Zakonu obavlja se na temelju sadržaja i bitnih elemenata za ocjenu sukladnosti koje propisuje Vlada Republike Hrvatske.

4. Davatelji i korisnici državne potpore

Subjekti primjene Zakona su davatelji i korisnici državne potpore.

Davatelji državne potpore su:

Republika Hrvatska

1. putem ovlaštenih pravnih osoba i središnjih tijela državne uprave,
2. jedinice lokalne samouprave,
3. jedinice područne(regionalne) samouprave, te
4. svaka prava osoba koja dodjeljuje ili upravlja potporama u smislu ovog Zakona.

U svezi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao davatelja državnih potpora potrebno je napomenuti da mogu biti davatelji tih potpora iz vlastitih prihoda, a temeljem Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., 117/93, 92/94, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01 i150/02).

Korisnicima državne potpore se u smislu ovog Zakona smatraju pravne i fizičke osobe koje obavljajući gospodarsku djelatnost, sudjeluju u prometu roba i usluga, a koriste neki od oblika državnih potpora.

Dakle, korisnici državnih potpora ne mogu biti pravne i fizičke osobe koje ne obavljaju gospodarsku djelatnost.

Jednako tako potrošači u smislu članka 2. stavka 2. Zakona nisu korisnici državnih potpora.

5. Nadzor državnih potpora

Nadzor državnih potpora u smislu Zakona razumijeva nadzor nad davanjem, odobravanjem i korištenjem državnih potpora.

Nadzor državnih potpora obavlja Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja je osnovana Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja.

Sustav zaštite tržišnog natjecanja u užem smislu uređen je Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (Nar. nov., br. 48/95, 52/97 i 89/98).

Zakon u članku 6. detaljno razrađuje djelokrug Agencije u vezi s nadzorom državnih potpora.

Posebno skrećemo pozornost na one poslove koji se odnose na:

• davanje mišljenje o prijedlozima državnih potpora te o programima državnih potpora u okviru godišnjih i višegodišnjih planova odobravanja državnih potpora i
• nadzor provedbe i učinaka dodijeljenih državnih potpora te nalaže povrat državnih potpora koje su dane ili korištene protivno propisima.

Savjet Agencije, pored poslova propisanih Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja, ravnatelju Agencije daje i mišljenje o prijedlozima akata kojime se predlaže davanje općih i pojedinačnih državnih potpora, nacrtima prijedloga zakona i drugih propisa koji se odnose na državne potpore.

6. Postupak odobrenja državne potpore

Postupanje Agencije u vezi s državnim potporama te vrsta akta koju u tom postupku donosi, ovisi o tomu radi li se o općim ili o pojedinačnim državnim potporama.

Agencija o prijedlogu akta kojim se utvrđuju opće državne potpore, daje mišljenje i to u postupku i rokovima kojima je uređen postupak njihova donošenja.

O prijedlogu akta kojim se namjeravaju odobriti ili dati pojedinačne državne potpore, Agencija odlučuje rješenjem kao upravnim aktom i to primjenjujući postupovna pravila Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

Davatelj državne potpore dužan je Agenciji dostaviti prijedlog akta o odobravanju odnosno davanju pojedinačne državne potpore kojim izražava namjeru odobravanja odnosno davanja državne potpore i to u sadržaju i postupku dostave koji će propisati Vlada Republike Hrvatske u roku 30 dana od dana stupanje na snagu tog Zakona.

Rješenje o davanju ili odbijanju davanja suglasnosti na prijedloge akta kojim izražava namjeru odobravanja, odnosno davanja državne potpore kojim potvrđuje usklađenost prijedloga s ovim Zakonom, agencija je obvezna donijeti najkasnije u roku 60 dana od dana prijama prijedloga.

U pravilu, bez ovog rješenja pojedinačna potpora se ne može dati niti koristiti. Iznimka je propisana za slučaj naknadnog odobrenja u slučaju naknadnog usklađe-nja potpore s odredbama tog Zakona.

Ako Agencija utvrdi da se prijedlog akta o namjeri odobravanja ili davanja pojedinačne državne potpore ne odnosi na potporu koja se u smislu ovog Zakona smatra državnom potporom, odbacit će zahtjev za davanje suglasnosti.

Ako je zahtjev za davanje suglasnosti odbijen, dopušteno je ponovno podnijeti zahtjev pod uvjetom da su otklonjeni razlozi zbog kojih je bio odbijen.

Na postupak i rokove davanje mišljenja Agencije povodom prijedloga općih državnih potpora iz Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, primjenjuju se odredbe Zakona o proračunu.

Postupak i rokove dostavljanja prijedloga akata kojima se odobravaju ili daju opće državne potpore, osim naprijed navedenih , ovlaštena je propisati Vlada Republike Hrvatske u roku 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona.

7. Nadzor provedbe i povrat državne potpore

Nadzor provedbe državne potpore obavlja Agencija na prijedlog:

• ravnatelja Agencije,
• korisnika državne potpore,
• davatelja državne potpore, te
• svake pravne i fizičke osobe koja ima pravni interes.

Ako Agencija pri nadzoru provedbe i učinaka dodijeljenih držanih potpora, odnosno povrata državnih potpora koje su dane ili korištene protivno propisima utvrdi nepravilnosti , donosi rješenje kojim se davatelju državne potpore i /ili korisniku državne potpore određuje rok od najmanje tri mjeseca za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.

Ako davatelj državne potpore i/ili korisnik državne potpore ne otkloni utvrđene nepravilnosti u roku od najmanje tri mjeseca, Agencija rješenjem nalaže davatelju državne potpore i/ili korisniku državne potpore povrat iznosa dodijeljene državne potpore u dijelu u kojem utvrđena nepravilnost uvećana za iznos zakonskih zateznih kamata od dana koji je utvrđen kao dan na koji je nepravilnost započela.

U slučaju pojedinačnih državnih potpora Agencija, pod uvjetima propisanim

Zakonom, može naknadno donijeti rješenje kojim se daje suglasnost na akt o odobravanju ili davanju državne potpore ako utvrdi da je ona usklađena s odredbama tog Zakona.

Ako Agencija u slučaju pojedinačnih potpora utvrdi da potpora nije usklađena s odredbama ovoga Zakona donijet, će rješenje kojim se ukida akt o odobravanju ili davanju potpore i nalaže povrat iznosa neiskorištene potpore uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata od dana početka korištenja potpore.

8. Zaključne napomene

Stupanjem na snagu Zakona postavljen je zakonski okvir za sustavno uređenje državnih potpora te istodobno ispunjen uvjet uređenja ovog područja sukladno pravnoj stečevini Europske unije.

Cjelovita provedba ovog Zakona bit će moguća i može se očekivati tek donošenjem podzakonskih propisa koje je Vlada Republike Hrvatske dužna donijeti u roku 30 dana od stupanja na snagu tog Zakona.

Na taj se način uspostavlja uređen pravni sustav koji će omogućiti i Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske da na učinkovit i transparentan način provode jasno utvrđenu razvojnu politiku u području gospodarskih odnosa.

To ujedno znači i napuštanje dosadašnje prakse u kojoj je dobivanje državnih potpora kao svojevrsne prednosti ili korist bilo obilježeno netransparen-tnošću .nedovoljnim nadzorom njihove provedbe te je više bilo rezultat političkih utjecaja, a manje primjene jasnih kriterija, stvarnih ekonomskih ili nekih drugih potreba za državnom intervencijom u gospodarstvu.

Ne manje važan cilj koji se postiže donošenjem ovog Zakona je ispunjavanje obveza Republike Hrvatske preuzetih Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i drugih međunarodno preuzetih obveza te daljnje usklađivanje nacionalnog pravnog i gospodarskog sustava pravnoj stečevini Europske zajednice.