Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti¹ imao je od 28. prosinca 2006. godine, kada je stupio na snagu, pet izmjena i dopuna. Posljednje izmjene i dopune Zakona² stupile su na snagu 6. srpnja ove godine. Zakonom su uređeni se uvjeti i način pod kojim pravne i fizičke osobe mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost. Tako je ugostiteljska djelatnost, u smislu tog Zakona, pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i usluživanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja. Ugostiteljska djelatnost je i pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu sa ili bez usluživanja (u prijevoznom sredstvu, na priredbama i sl.) i opskrba tom hranom (catering). Podsjetimo se da su radikalnije izmjene i dopune Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti bile izvršene već 10. svibnja 2012. kad je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti³ kojim je olakšana mogućnost svima koji žele pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu građana, da vrlo brzo, u pojednostavnjenom i skraćenom upravnom postupku kod nadležnog ureda, legaliziraju svoj smještajni objekt, odnosno nastave pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu kao iznajmljivači, sukladno rješenju o odobrenju izdanom prijašnjem iznajmljivaču, ali uz ishođenje novog rješenja o odobrenju koje će na njihov zahtjev izdati nadležni ured. S obzirom na to da su pojedine zakonske odredbe još uvijek bile ograničavajuće u smislu omogućavanja obavljanja ugostiteljske djelatnosti i pružanja ugostiteljskih usluga, bilo je nužno daljnjim izmjenama i dopunama Zakona izmijeniti i ukloniti određena ograničenja. S obzirom na navedeno, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Nar. nov., br. 80/13) trebao pridonijeti povećanju registriranog turističkog prometa, a time i prihoda od turizma, o čemu je riječ u članku.