Dana 1. rujna 2019. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. Ratio toga ambicioznog poduhvata je potreba izmjene čitavog niza instituta odnosno nužnost uvažavanja prijedloga i sugestija sudske prakse koja su rezultat dugogodišnjih iskustava. Također, trebalo je uzeti u obzir i specifičnu situaciju Vrhovnog suda, ali i činjenicu da tehnološki razvoj determinira modernizaciju procesnog prava, koja nužno mora odražavati kvalitete vremena u kojemu živimo. Radi ostvarenja tih ciljeva, Novelom su, u domeni funkcionalnog procesnog prava, redizajnirani mnogi procesni instituti te je kreiran znatan broj novih pravila. Zbog opsega promjena, cilj je ovoga članka prikazati i analizirati izmjene u općim odredbama te izmjene u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.