1. Uvod
Za Izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku iz svibnja 2011.,¹ smatralo se, posljednje su izmjene i dopune toga Zakona². Ne zbog toga što se radilo o Zakonu koji je naveo sve što se ima reći o temi parničnog postupka, nego u nadi da će se nakon te novele pisati novi Zakon o parničnom postupku. Ipak, to se nije dogodilo - donesene su nove izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku (u nastavku teksta: ZPP). Hrvatski je sabor 15. veljače 2013. usvojio još jednu novelu ZPP-a,³ za koju se može reći da je obujmom i/ili važnošću prilično velika.

Netko bi mogao reći da je novela ZPP-a iz 2013.⁴ donesena s jednim osnovnim razlogom: da bi se ispunila dužnost iz monitoring tablica u kojima je nadležno EU tijelo propisalo kojim uvjetima Republika Hrvatska treba udovoljiti da bi se smatralo da je apsolvirano tzv. poglavlje 23., što bi formalno moglo biti točno; ipak, osnovni razlog za donošenje ove izmjene i dopune ZPP-a treba tražiti u pokušaju da se parnični postupak organizira tako da se izbjegne gomilanje zaostataka u radu sudova, da stranka kao korisnik usluge (suda) dobije koncentrirani postupak s predvidivim vremenskim okvirom odvijanja u kojem bi se počele koristiti neke davno predviđene mogućnosti, kao što je primjena moderne tehnologije (npr. u dostavi i snimanju rasprava), primjena odredaba o teretu dokazivanja, uključujući odredbe o slobodnoj ocjeni dokaza⁵, postupak u kojem bi se izbjeglo neopravdano gomilanje troškova, u kojem bi bile onemogućene manipulacije procesnim ovlastima, itd. U svakom slučaju, jedna od bitnih namjera zakonodavca jest da se postupak prestane baviti sâm sobom i postane facilitacijski čimbenik na putu do pravde ili barem do rješenja spora.

2. Razlozi izmjena i dopuna ZPP-a
Zakon o parničnom postupku posljednjih je godina više puta mijenjan radi toga da se prevladaju uočeni problemi u njegovoj primjeni i unaprijedi sustav ostvarivanja građanskopravne zaštite, kako se navodi »funkcionalizacijom, ubrzanjem i smanjenjem troškova parničnog postupka.«⁶

Te su se izmjene i dopune usredotočile na dva zadatka: s jedne strane, potreba je za izmjenama i dopunama ZPP-a proizlazila iz nužnosti redefiniranja i uklanjanja pravnih instituta koji usporavaju parnični postupak, a, s druge strane, trebalo je u proces uvesti nova rješenja koji će osigurati uvjete za ostvarenje učinkovitosti - ubrzanja parničnog postupka, po mogućnosti uz očuvanje pravne sigurnosti.

2.1. Koncentracija postupka – obvezno pripremno ročište
Novelom ZPP-a iz 2008., za postupke u sporovima male vrijednosti uveden je prethodni postupak kao stadij parničnog postupka u kojem stranke moraju iznijeti svoje činjenične tvrdnje i dokazne prijedloge, dok je glavna rasprava svedena isključivo na dokazni postupak.⁷ Ukratko, postupak u sporovima male vrijednosti mogao bi biti kao proba mogućnosti koncentracije postupka.

Stoga se Novelom ZPP-a iz 2013. uvodi prethodni postupak, odnosno obvezno pripremno ročište, u svim postupcima pred sudom. Ustrajalo se, pritom, na pravilu o ograničenju prava na iznošenje novota, koje je, prema dosadašnjem uređenju, postojalo za postupke u sporovima male vrijednosti. Ipak, radi očuvanja načela traženja materijalne istine, ublažava se mogućnošću iznošenja novih činjenica i predlaganja dokaza i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali samo ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti u prethodnom postupku.⁸

Koncentracija postupka podrazumijeva i skraćenje rokova: nove izmjene značajno koncentriraju parnični postupak, pa je poduzimanje znatnog broja procesnih radnji ograničeno do podnošenja, odnosno iznošenja odgovora na tužbu ili stadija okončanja prethodnog postupka. Upravo stoga, neke je rokove trebalo produljiti, što se odnosi na rok za podnošenje odgovora na tužbu; kod koncentriranog raspravljanja namjera je time osigurati prethodno kvalitetno prikupljanje procesne građe. 

2.2. Zabrana dvostrukog ukidanja odluka
Novela ZPP-a iz 2013. uvodi zabranu višekratnog ukidanja prvostupanjskih odluka od strane drugostupanjskih sudova u svim vrstama predmeta. Prethodnom je novelom ZPP-a iz 2011. bila uvedena zabrana dvostrukog ukidanja za obiteljske, radne sporove i sporove pred trgovačkim sudovima. 

Uvodne se napomene o monitoring tablicama Europske unije odnose upravo na te odredbe. Naime, u mjerama na koje se obvezuje Republika Hrvatska unesena je napomena o uvođenju zabrane dvostrukog ukidanja u svim sporovima. To je, dakle, bila početna pozicija pri započinjanju rada na izmjenama i dopunama ZPP-a. Daljnjim radom radna je skupina obrađivala veći broj ideja na tragu početnih premisa i u svakom od tih slučajeva išla za tim da postigne i postizala potpuni ili barem znatno pretežni konsenzus.⁹ No, kod ovog pitanja ne samo da nije bilo konsenzusa, nego je uporno, u svim fazama izrade zakona, bez obzira na iznesene razloge, većina zainteresiranih iskazivala ne samo rezervu, nego i nepodijeljeno negodovanje zbog tih odredaba.¹⁰

Nema razloga ovdje iznositi prigovore, jer je sigurno da će se na razne načine o njima govoriti. Mogu se, preventivno napomenuti dvije stvari:

- s jedne strane, činjenica je da se u fazi prikupljanja podataka o rezultatima primjene odredaba o zabrani dvostrukog ukidanja odluka u »trgovačkim«, radnim i obiteljskim sporovima nije moglo doći do nedvosmislenih podataka o učinku odredbe (da bi se na temelju analize konkretnih podataka protegnula primjena odredbe na sve postupke);¹¹

- s druge, pak, strane, usporedna analiza bliskih (prema ishodištu) procesnopravnih sustava, dakle, odredaba o parničnim postupcima drugih država Slovenije, BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore, ali i Austrije, Njemačke, pa i Italije i Francuske, ukazuju da je Republika Hrvatska zadnja država u kojoj je moguće prvostupanjsko suđenje više puta¹². Mogućnost više puta ponovljenog sudovanja na prvom stupnju jednostavno više nije spojiva s brzinom kojom se odvija život izvan suda.

2.3. Sudski savjetnici
Novela ZPP-a iz 2013. propisuje povećanje vrijednosnog kriterija sporova u kojima je sudski savjetnik ovlašten provoditi postupak pred prvostupanjskim sudovima opće nadležnosti. Ustavnost tako provedenog postupka zajamčena je, kao i prema dosadašnjem uređenju, kontrolom od strane nadležnog suca. Može se kazati da ta kontrola osigurava i određenu kvalitetu provođenja postupaka - dosadašnje iskustvo o radu sudskih savjetnika na rješavanju sudskih predmeta ne ukazuje na probleme zbog činjenice da sudac ne sudjeluje izravno u svakoj fazi postupka.

2.4. Načelo monokratnosti
Sudac pojedinac može suditi i u drugom stupnju; uvodi se načelo monokratnosti u postupcima pred drugostupanjskim sudovima kad taj sud odlučuje o žalbi protiv presude u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznose koji su istovjetni iznosima vrijednosti predmeta spora u kojima su sudski savjetnici ovlašteni u prvom stupnju provoditi parnični postupak. Namjera je time osigurati brzinu i učinkovitost odlučivanja, ali i jače razviti osjećaj osobne odgovornosti suca, dok će kontrola od strane odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse, ustpostavljenih u drugostupanjskim sudovima, pružiti jamstvo da odluke budu objektivne i nepristrane. Za odlučivanje o žalbi, u slučajevima u kojima ne postoji treća instancija, radi jednake zaštite interesa, osigurava se isti sastav suda kao i za odlučivanje o reviziji. 

2.5. Prethodna mjera i pravila o teretu dokazivanja
U postupku pred trgovačkim sudovima, koji se vodi u povodu prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu, iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Namjera je da se odredbom destimuliraju stranke koje opterećuju sud postupcima koje vode samo da bi odgodili plaćanje nekog duga.¹³

Dodatno se olakšava sudu posao određenim pretpostavkama, konkretno uvođenjem posebnog pravila o teretu dokazivanja: smatra se da postoji tražbina koja proizlazi iz isprave koju je dužnik uvrstio u svoju knjigovodstvenu, računovodstvenu, odnosno poreznu evidenciju. Namjera je onemogućiti zloporabu ovlasti stranaka koje u parničnom postupku osporavaju postojanje tražbine na temelju koje istodobno ostvaruju korist (umanjuju svoju dužnost plaćanja PDV-a) i na taj način smanjiti broj »nepotrebnih« parnica.

2.6. Dostava (razlozi)
Promjenama u sustavu dostave pismena u postupcima pred trgovačkim sudovima, uvođenjem dostave elektroničkim putem, namjerava se skratiti trajanje sudskih postupaka, ostvariti znatna ušteda sredstava, a ujedno će se onemogućiti i zloporaba procesnih prava. Namjeru navedenog valja ostvariti također i pravilom koje ovlašćuje predsjednika suda da, osim odvjetnika, obveže i javne bilježnike te pravne osobe, koje imaju sjedište na području njegova suda, na primitak pismena preko pretinaca u sudu, kao i pravilom prema kojem se stranci, koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, presuda ne dostavlja.

Dostava u sudske pretince ima neke prednosti pred poštanskom dostavom. Osim očigledne prednosti da se radi o jeftinijem postupku, dodatna je prednost da onaj tko prima poštu može u određenoj mjeri dimenzionirati svoje opterećenje. Stoga se pokušalo odredbama ZPP-a proširiti mogućnost dostave u pretince suda.

Predsjednik suda može, rješenjem donesenim u upravnom postupku, odrediti da svi odvjetnici, kojima je pisarnica na području toga suda, javni bilježnici, kojima je sjedište na području toga suda i određene pravne osobe, kojima je sjedište na području tog suda, sudska pismena primaju preko pretinaca (iz st. 1. čl. 134.b ZPP-a).

Odvjetnici, javni bilježnici i pravne osobe kojima bude određeno primanje pismena preko pretinaca, mogu imati određene razloge zašto im to predstavlja problem, pa im Zakon protiv toga rješenja daje pravo prigovora u roku osam dana. Protiv rješenja o prigovoru može se podnijeti žalba predsjedniku neposredno višeg suda u roku 15 dana.¹⁴

2.7. Stvarna nadležnost sudova
Izmjenom pravila o stvarnoj nadležnosti sudova, odnosno proširenjem nadležnosti trgovačkih sudova i na sporove o prijevozu putnika u plovidbenim i zračnim sporovima, osigurat će se jedinstveno vođenje i daljnja specijalizacija sudaca u smjeru ostvarenja zadanih ciljeva rasterećenja sudova, pojednostavljenja, ekonomiziranja, ubrzanja parničnih postupaka, kao i veća kvaliteta odluka i ujednačenje sudske prakse.¹⁵

2.8. Umirovljenje mirovanja
Koncentracija postupka podrazumijeva ideal jednog ročišta za glavnu raspravu. Ako nema većeg broja ročišta, nema ni mirovanja. Predloženim izmjenama napušta se mogućnost privremenog prekida procesnih aktivnosti izričitom ili prešutnom dispozicijom stranaka. Mogućnost da postupak miruje bez opravdanog razloga suprotna je zahtjevima ekonomičnosti. Dužnost je suda postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku. U svrhu uočavanja rješenja spornog odnosa na neki drugi način, a ne odlukom suda, stranke imaju mogućnost spor riješiti mirnim putem. 

2.9. Mirenje
Uvođenjem dužnosti suda da tijekom pripremnog ročišta strankama predloži da spor riješe u postupku mirenja i mogućnosti da u postupcima mirenja pri sudu kao izmiritelji sudjeluju i osobe koje nisu suci, potiče se rješavanje sporova izvan suda. Alternativno rješavanje sporova ističe se i u odredbi prema kojoj stranke imaju pravo tražiti zastoj postupka radi mirnog rješenja spora.¹⁶

2.10. OIB
Osobni identifikacijski broj razlikuje osobe u okruženju u kojem je u uporabi relativno ograničen broj imena i prezimena. Nakon donošenja novog Ovršnog zakona¹⁷ ukazala se potreba za uvođenjem dužnosti označavanja OIB-a u parničnom postupku. Uvođenjem osobnog identifikacijskog broja kao nepromjenjive i neponovljive oznake osobe, osigurava se identifikacija osoba i omogućuje izravna naplata u ovršnom postupku, u uvjetima i na način propisan Ovršnim zakonom.

2.11. Pravni interes za donošenje platnog naloga
Iako nije rijetka tvrdnja da postojanje platnog naloga nije potrebno kod postojanja odredaba o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ipak, u praksi se ukazala potreba za poboljšanjem odredaba o platnom nalogu. Uvodi se pretpostavka postojanja pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga u slučajevima u kojima je tuženik već prije pokretanja postupka osporio tužiteljevu tražbinu ili ako je tuženik osoba u inozemstvu. Namjera je toga izbjeći nepotrebno provođenje postupka pred javnim bilježnikom u slučajevima u kojima je iz prethodnog ponašanja dužnika očito da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga jer je izvjesno da će dužnik podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi. Ove odredbe bi trebale skratiti trajanje postupka za dostavu u inozemstvu.

2.12. Slobodna ocjena dokaza
Da ne bi postupak bio skuplji i za stranke tegobniji nego što je to primjereno vrijednosti spora, pokušavaju se afirmirati odredbe o slobodnoj ocjeni dokaza i proširiti primjena tih odredaba. Povećava se vrijednosni kriterij sporova u kojima je sudac ovlašten o postojanju činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni dokaza, ako bi utvrđenje činjenica izvođenjem dokaza bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima.¹⁸

2.13. Rok za donošenje, objavu i otpremu presude
ZPP je 2003. propisao dužnost objave presude odmah na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava.¹⁹ Deset godina primjene te odredbe, odnosno odbijanja sudova da primijene tu odredbu kako je napisana u Zakonu, bilo je dovoljno za zaključak da odredba nije zaživjela. Osim toga, rokovi za izradu presude su, kao i druge odredbe o koncentraciji postupka, bile podložne razmatranju. Stoga je izmijenjen rok za donošenje, objavu, izradu i otpremu presude. Sada to nisu tri roka, nego jedan koji iznosi najdulje 45 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Smatra se da će to pridonijeti procesnoj disciplini kako suda u smislu rokova izrade presude, tako i stranaka u smislu primitka presuda. Naime, pretpostavka je da će nove odredbe o objavi i uručenju presude onemogućiti izbjegavanja dostave - jednog od bitnih uzroka dugotrajnosti postupka. Isto tako, znatno će se smanjiti troškovi dostave. 

2.14. Oslobađanje od plaćanja troškova postupka
S obzirom na to da se pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka, kao i pravo na stručnu pravnu pomoć u građanskim postupcima ostvaruje na način i uz uvjete propisane Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći,²⁰ predloženim se izmjenama otklanja postojanje dvostrukog uređenja. 

2.15. Ostalo
Osim ovih pitanja, Novela ZPP iz 2013. redefinira i neke druge odredbe koje su usporavale i činile neučinkovitim parnični postupak te uvode nova pravila kojima se nastoji postići veća procesna disciplina i veća učinkovitost parničnih postupaka. Radi se o većem broju relativno malih intervencija koje se bez daljnjeg nabrajanja, s obzirom na opseg izlaganja, ovdje svrstavaju pod »ostalo«.

Ako bi se iz ovog dijela trebalo izdvojiti nešto, ovdje bi to bilo pojašnjenje odredbe o naknadi parničnog troška. Naime, ZID ZPP 2013. nije mijenjao odredbe o tome da je trošak dužna naknaditi stranka koja izgubi spor, niti pojašnjenje o tome da to obuhvaća »samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice«²¹, nego je drukčije opisao što je potrebno za vođenje spora.

I prema novim odredbama o naknadi parničnog troška, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, no o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona, koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu. Dakle, opisane su radnje koje Zakon smatra potrebnima za vođenje parnice, kao i broj tih radnji.^v

3. Razlozi suzdržavanja od određenih izmjena i dopuna ZPP-a
Neke izmjene i dopune nisu ušle u tekst Zakona. Zbog potrebe relativno brze izrade Zakona, kao i zbog činjenice da je zakonski prijedlog sadržavao neke odredbe koje nikako nisu bile po volji sudovima i odvjetnicima - treba ograničiti broj spornih točaka - nije bilo vremena ni kapaciteta za obuhvaćanje vrlo ozbiljnih tema kao što je tema (podrobnije razrade) parničnog troška, revizije, oglednih i drugih skupnih sporova, itd. Svaka od upravo navedenih tema zahtijeva podrobno razmatranje i postizanje preciznog dogovora zainteresiranih skupina o tome u kojem bi smjeru trebalo razvijati parnični postupak i kako uobličiti konkretne odredbe.

Ovo je materijal za sljedeću novelu ZPP-a, pa se ovaj put još ne nadamo novom ZPP-u, nego novim izmjenama i dopunama ZPP-a.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen je u Nar. nov., br. 28/13 od 28. veljače 2013., a stupa na snagu 1. travnja 2013.

1 Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a (Nar. nov., br. 57/11 od 25. svibnja 2011.) 
2 Tvrdnja potpisnika ovih redova iznesena na seminaru Novog informatora o noveli ZPP-a iz 2011. 
3 Još jedna novela znači da se nadovezuje na tekst ZPP-a, objavljen u Sl. l. SFRJ, br. 4/77 i 36/77 (ispr.), te njegove izmjene i dopune objavljene u Sl. l. SFRJ, br. 6/80, 36/80., 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, Zakon o preuzimanju Zakona o parničnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 53/91 (stupio na snagu 8. listopada 1991.), Zakon o izmjenama Zakona o parničnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 91/92 (stupio na snagu 8. siječnja 1993.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 112/99. (stupio na snagu 6. studenoga 1999.), čl. 50. Zakona o arbitraži, objavljen u Nar. nov., br. 88/01 (stupio na snagu 19. listopada 2001.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 117/03 (stupio na snagu 1. prosinca 2003.), čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, objavljen u Nar. nov., br. 88/05 (stupio na snagu 28. srpnja 2005.), Odluka USRH, br. U-I-1569/04. i dr., objavljena u Nar. nov., br. 2/07 i 96/08, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 84/08 (stupio na snagu 1. listopada 2008., osim odredbe čl. 49. koja stupa na snagu na dan prijma Republike Hrvatske u Europsku uniju), ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 123/08), te Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 57/11 (stupio na snagu 2. lipnja 2011., osim odredaba čl. 14. i 29. u dijelu koji se odnosi na Europski sud i čl. 49. koji stupaju na snagu na dan prijma Republike Hrvatske u Europsku uniju). 
4 U nastavku teksta: Novela ZPP-a 2013. ili ZID ZPP 2013 (Nar. nov., br. 25/13). 
5 Vidjeti čl. 223. i 223.a ZPP-a. 
6 Citat iz obrazloženja zakonskog prijedloga. 
7 Iako treba pretpostaviti da je takva organizacija postupka pozitivno utjecala na opću učinkovitost parničnog postupka u sporovima male vrijednosti, to se ne može u praksi u potpunosti provjeriti. Naime, određeni, reklo bi se - veliki broj postupaka, koji su trebali biti vođeni prema pravilima za sporove male vrijednosti, vođen je prema općim procesnim pravilima, neki put po inerciji, a neki put vjerojatno stoga što je to moglo biti i pitanje ispunjenja sudačke »norme« (okvirnih mjerila). 
8 Za postupke u sporovima male vrijednosti taj se trenutak pomiče unatrag, pa stranke moraju iznijeti nove činjenice i predložiti dokaze prije pripremnog ročišta, dok će na pripremnom ročištu navedenu mogućnost imati samo ako ih prije održavanja pripremnog ročišta bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti. 
9 Takvo što nije jednostavno kad se radi o temi kao što je ZPP, koji je, kako je navedeno, doživio brojne izmjene i dopune i koji je svakodnevica pravnih praktičara koji, prema prirodi stvari, imaju mnogo toga reći o tom Zakonu. Ipak, činjenica je da je u Saboru Novela ZPP-a iz 2013. usvojena s 121 glasom »za« i s ni jednim »protiv« ili »suzdržan«. 
10 Možda je dovoljno navesti da su i sudovi (posebice drugostupanjski) i Hrvatska odvjetnička komora bili energično protiv uvođenja zabrane dvostrukog ukidanja odluka, čime su iskazali slogu koja se inače ne očekuje. 
11 Nedovoljan broj primjera direktne primjene pripisan je psihološkom djelovanju odredbe, odnosno činjenici da sama odredba usmjerava drugostupanjski sud u većoj mjeri prema korištenju instrumenata kojima je moguće izbjeći institut zabrane dvostrukog ukidanja, npr. odredba čl. 373.a ZPP-a, kao i činjenici da odredbe nisu bile u primjeni dovoljno dugo da bi se prikupili podaci. 
12 Može se reći da je uz tu mogućnosti Republika Hrvatska jedna od malobrojnih zemalja u kojoj drugostupanjski sudovi uporno odbijaju provoditi raspravu (pri čemu se može dopustiti da su razlozi za to opravdani, što, ipak, ne dovodi do drukčijeg zaključka). 
13 Da bi izbjegao plaćanje duga, dužnik se koristi tromošću suda i time opterećuje sud nepotrebnim sporovima te ga posljedično čini još sporijim. Namjera je takva circulus vitiosus  prekinuti ovu odredba. 
14 Čl. 17. ZID ZPP-a 2013. kojim se mijenja st. 2. čl. 134.b ZPP-a. 
15 Takvo je rješenje proizišlo ne samo na temelju rada Radne skupine za izmjene i dopune ZPP-a, nego i radne skupine za izmjene i dopune Pomorskog zakonika, koja je inicijalno upozorila na nelogičnost da najbrojnije plovidbene i zračne sporove ne rješavaju specijalizirani sudovi. 
16 Amandman Vlade Republike Hrvatske iznesen nakon rasprave na odborima u Saboru u povodu Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a: »Stranke mogu tijekom cijelog prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka suglasno zatražiti od suda zastoj postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora, bez obzira na način i formu rješavanja. Zastoj iz stavka 1. ovoga članka može trajati godinu dana, s tim da na suglasni obrazloženi prijedlog stranaka sud može ovaj rok produljiti jednom. Protekom roka iz stavka 2. ovoga članka sud će nastaviti postupak po službenoj dužnosti.« 
17 Ovršni zakon (Nar. nov., br. 112/12), stupio na snagu 15. listopada 2012. 
18 Primijećeno je da sudovi nerado koriste odredbe o slobodnoj ocjeni dokaza. Ipak, te odredbe nisu nove, samo čekaju da budu primijenjene, odnosno šire prihvaćene. U svakom slučaju, često se ističe da trošak i vrijeme za rješavanje problema trebaju biti primjereni problemu i da »de minimis non curat praetor«, no, ipak, to ne dopire do prakse. 
19 V. čl. 184. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2003. (Nar. nov., br. 117/03, stupio na snagu 1. prosinca 2003.), kojim se mijenja čl. 335. ZPP-a. 
20 Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (Nar. nov., br. 62/08, 44/11 i 81/11). 
21 Čl. 155. st. 1. ZPP-a. 
22 Odredba uz uputu o izračunu naknade troška parnice sadržava i alikvotni naputak o volumenu angažmana suda i zastupnika na rješavanju parnice, što treba dovesti u odnos s namjerom zakonodavca da parnični postupak učini kraćim (koncentriranijim).