Uvažavajući nomotehničko pravilo da česte izmjene propisa rezultiraju neadekvatnostima, nedostatcima i slabostima propisa, traganje za optimalnim rješenjima u zaštiti prava vjerovnika, ali i dužnika u slučaju ozbiljnih financijskih teškoća postupak je in statu nascendi, ali je i trajni cilj svih legislativa. Stoga je pitanje svrhovitosti i potrebe implementacije izmjena i dopuna Stečajnog zakona, u kontekstu osuvremenjivanja de lege lata rješenja, iznimno aktualno. Cilj rada je analizirati rješenja novele Stečajnog zakona iz 2017. Postavljene zadaće uvjetovale su izbor metoda pa je korišten normativnopravni metodološki pristup.