1. Uvod

Osnovni cilj stečajnog postupka, prema Stečajnom zakonu^[1], jest skupno namirenje stečajnih vjerovnika^[2]. Da bi se taj cilj ostvario, svi se stečajni vjerovnici razvrstavaju u isplatne redove^[3]. Vjerovnici razvrstani u isti isplatni red namiruju se razmjerno (prema načelu jednakosti ili pariteta), a vjerovnici višeg isplatnog reda isključuju od namirenja vjerovnike nižih isplatnih redova (načelo prioriteta). 

Postojanje razlučnih prava, koja se bez obzira na određene razlike u odnosu na pojedine vrste tih prava, svode na pravo odvojenog namirenja njihovih nositelja iz vrijednosti predmeta na kojem je ono ustanovljeno, isključuju od namirenja sve ostale dužnikove vjerovnike (uključujući i vjerovnike stečajne mase) iz vrijednosti te stvari.

Već površna analiza stečajnih postupaka koji se vode (ili su se vodili) u Republici Hrvatskoj, pokazuje da stečajni dužnici u trenutku otvaranja stečajnog postupka ili nemaju imovinu koja bi bila dostatna za (potpuno ili djelomično) namirenje stečajnih vjerovnika (najčešće ta imovina nije dostatna ni za namirenje troškova stečajnog postupka) ili je ona (u cijelosti ili u pretežitom dijelu) opterećena razlučnim pravima u korist pojedinih vjerovnika, pa nakon njihova namirenja (opet) nisu dostajala sredstva ni za namirenje osnovnih troškova stečajnoga postupka. 

U novijem zakonskom uređenju^[4] otvaranje stečajnog postupka (u pravilu) nije imalo utjecaja na ostvarivanje samog prava namirenja razlučnih vjerovnika (mogli su i dalje predlagati i provoditi postupak ovrhe izvan stečajnog postupka). Uređujući njihov pravni položaj u stečajnom postupku zakonodavac je (ipak) kontinuirano (u svakoj izmjeni SZ-a) posezao za rješenjima koja su u određenoj mjeri reducirala to njihovo pravo (primjerice, propisivanjem obveze obavješćivanja o razlučnim pravima; mogućnosti odgode ovrhe koju su razlučni vjerovnici vodili pred ovršnim sudom; vremenskog ograničavanja mogućnosti pokretanja postupka unovčenja izvan stečajnog postupka; participiranjem u troškovima stečajnog postupka i sl.).

SZ/2015. značajno zadire u prava te skupine vjerovnika tako da im onemogućuje izbor glede suda (i postupka) kod kojeg mogu provesti unovčenje dijela dužnikove imovine na kojoj postoji razlučno pravo u njihovu korist (sada je to moguće samo pred stečajnim sudom) te ih kroz pravilo o tome što čini troškove unovčenja (čl. 254. st. 2. SZ/2015.) dovodi u položaj u kojem će nužno participirati u troškovima stečajnog postupka odnosno ostalim obvezama stečajne mase.

Provedba općeg pravila stečajnog postupka prema kojem se stečajni vjerovnici namiruju (skupno i razmjerno) samo u tom postupku, osigurana je pravilima o zabrani ovrhe i osiguranja u korist pojedinih vjerovnika (čl. 169. SZ/2015., prije čl. 98. SZ-a). Prema nepromijenjenoj odredbi iz stavka 1. toga članka, nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika, a postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka, prekidaju se. Nakon što ti postupci budu nastavljeni ovršni sud će ih obustaviti (čl. 169. st. 3. SZ/2015.).

Takva zabrana nije bila predviđena u odnosu na razlučne vjerovnike, jer je Stečajni zakon izrijekom propisivao da su nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja prema općim pravilima ovršnoga postupka, a da će prekinute postupke ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnoga postupka, nastaviti i provesti ovršni sud prema pravilima ovršnoga postupka (prijašnji čl. 98. st. 5. SZ-a).

Međutim, nove odredbe članka 169. stavak 5.-8. SZ/2015. značajno mijenjaju tu privilegiju razlučnih vjerovnika (a time izravno utječu i na postupak namirenja ovog vjerovnika). 

Prema SZ/2015., nakon otvaranja stečajnoga postupka ni razlučni vjerovnici više nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja, a postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka, prekidaju se. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavit će sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku.

Ovršni sud (pred kojim se dotad vodio prije pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja radi namirenja ili osiguranja tražbine razlučnog vjerovnika) dužan je u roku osam dana od dana otvaranja stečajnoga postupka rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak. Žalba protiv toga rješenja ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (čl. 169. st. 5.-8. SZ/2015.).

Tim novim zakonskim uređenjem riješen je određeni broj problema koje je u dosadašnjoj praksi sudova izazivalo privilegirano pravo razlučnih vjerovnika na nastavljanje prije (prije otvaranja stečaja) pokrenutog postupka pred ovršnim sudom kao i njegovo pokretanje pred tim sudom nakon otvaranja stečajnog postupka (do trenutka dok stečajni upravitelj nije predložio stečajnom sucu unovčenje u stečajnom postupku). 

Sporna pitanja koja su proizlazila iz mogućnosti izbora, ali i konkurencije postupaka (ovršni ili stečajni) u kojima je moguće provesti unovčenje imovine na kojoj postoji razlučno pravo^[5], otežavala su provedbu stečajnog postupka i zahtijevala su posebna zakonska rješenja (npr. odgoda ovrhe koju je razlučni vjerovnik provodio pred ovršnim sudom, prema dosadašnjem čl. 164. SZ-a) kojima bi se vjerovnicima, sudu i stečajnom upravitelju omogućio nadzor nad ukupnom imovinom bar do trenutka prvog izvještajnog ročišta (radi mogućnosti izrade stečajnog plana, prodaje imovine u cjelini i dr.). 

3. Unovčenje stvari i prava na kojima postoji razlučno pravo
Postupak unovčenja, koji će se radi realizacije založnog ili drugog razlučnog prava provesti na predmetu stečajne mase, ovisan je o predmetu na kojem je pravo zasnovano (nekretnine, pokretnine, pojedina prava itd.). Svaki pojedini postupak ima svoje posebnosti i pravila kojima uređuje prava i obveze sudionika u unovčenju takve imovine pokrivene razlučnim pravom (založnim ili s njim izjednačenim pravom na stvari ili pravu stečajnoga dužnika).

Novim odredbama SZ/2015. promijenjena su pravila koja se odnose na prodaju nekretnina (i s njom izjednačenih pokretnina) na kojima postoji razlučno pravo, dok pravila SZ-a koja se odnose na prodaju ostalih pokretnih stvari nisu pretrpjela nikakve izmjene.

Velike promjene u odnosu na dosadašnje zakonsko uređenje unovčavanja nekretnina na kojima je zasnovano razlučno pravo donosi nova odredba članka 247. SZ/2015.

Novo zakonsko uređenje predstavlja daljnje pojednostavnjenje postupka unovčenja nekretnina na kojima postoji različno pravo time što: 1. preuzima dosadašnje uređenje kojim se na postupak za unovčenje stvari ili prava na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi, na odgovarajući način primjenjuju pravila ovršnoga postupka o ovrsi na nekretnini^[6]; 2. oslobađa sudove provedbe prodaje nekretnina (povjeravanjem te radnje Financijskoj agenciji); 3. određujući samo jedan način prodaje (elektroničku javnu dražbu); 4. isključenjem od primjene pravila OZ-a o obustavi postupka namirenja; 5. propisujući kriterije za sniženje cijene i 6. propisujući pravo kupnje i prijeboja cijene s tražbinom u korist prvog razlučnog vjerovnik u prednosnom redu.

Nekretnina (ali i pokretnine i prava na koja se primjenjuju pravila o nekretninama) na kojoj postoji razlučno pravo prodaju se u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu pravila o ovrsi na nekretnini^[7]. 

Prijedlog za prodaju mogu podnijeti sudu stečajni upravitelj i/ili razlučni vjerovnik.

Predmet prodaje, prema članku 81. OZ-a, može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige te idealni dio nekretnine glede koje postoji suvlasništvo (čl. 81. st. 1. i 2. OZ-a), kao i pravo građenja (kada je na nekretnini izgrađena zgrada) i pravo plodouživanja osnovano glede neke nekretnine ili njezina idealnoga dijela (čl. 81. st. 3. i 4. OZ-a).

O prodaji nekretnine odlučuje (stečajni) sud rješenjem, protiv kojeg pravo na žalbu imaju stečajni upravitelj i razlučni vjerovnici. U rješenju o prodaji nekretnine sud će odrediti da se nekretnina prodaje u stečajnom postupku. U zemljišnoj knjizi upisat će se zabilježba rješenja o prodaji nekretnine (čl. 247. st. 2. SZ/2015.).

Sud će zaključkom o prodaji utvrditi: a) vrijednost nekretnine, b) način prodaje i c) uvjete prodaje (čl. 247. st. 3. SZ/2015.).

Pri utvrđivanju vrijednosti nekretnine sud će voditi računa o odredbi članka 92. OZ-a, prema kojoj se vrijednost nekretnine može utvrditi: 

aa) prema slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne (čl. 92. st.1. OZ-a) ili

ab) na temelju sporazumno utvrđene vrijednosti nekretnine iz sudskog ili javnobilježničkog sporazuma kojim je stečeno založno ili koje drugo odgovarajuće pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine čije se namirenje traži, osim ako se stranke drukčije ne sporazumiju u postupku pred sudom najkasnije do donošenja zaključka o prodaji (čl. 92. st.3. OZ-a).

Pri utvrđivanju vrijednosti nekretnine vodit će se računa i o tome koliko ona manje vrijedi zato što na njoj ostaju određena prava i tereti i nakon prodaje.

S obzirom na odredbu članka 247. stavak 3. SZ/2015., prema kojoj će prodaju nekretnine provesti Financijska agencija elektroničkom javnom dražbom, sud (a ni razlučni vjerovnici i stečajni upravitelj) više nemaju mogućnost odlučivanja o načinu prodaje. Prodaja se može provesti samo elektroničkom javnom dražbom, pa je time onemogućena prodaja neposrednom pogodbom^[8], koja je u OZ ponovno uvedena odredbom članka 97. stavak 6. 7. i 8. (stupio na snagu 1. siječnja 2015.).

Uvjeti prodaje, uz ostale podatke, sadržavaju: 1. pobliži opis nekretnine s pripadcima, 2. naznaku prava koja ne prestaju prodajom, 3. naznaku je li nekretnina slobodna od osoba i stvari odnosno stanuje li ovršenik s članovima svoje obitelji u nekretnini ili je ona dana u najam ili zakup, 4. vrijednost nekretnine utvrđenu zaključkom o prodaji, 5. cijenu po kojoj se nekretnina može prodati i tko je dužan platiti poreze i pristojbe u svezi s prodajom, 6. rok u kojem je kupac dužan položiti kupovninu, 7. način prodaje, 8. iznos osiguranja, rok u kojemu mora biti dano, kod koga i kako mora biti dano, 9. posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao steći nekretninu (čl. 98. OZ-a).

I u svemu ostalom, osim u dijelu koji se odnosi na obustavu postupka te pravila o sniženju cijene pri sljedećim dražbama, stečajni je sud na odgovarajući način dužan primijeniti pravila OZ-a o ovrsi na nekretninama.

Povjeravanje prodaje nekretnina Financijskoj agenciji (u nastavku teksta: Agencija) po prvi je put izrijekom propisano odredbom SZ/2015, međutim taj način prodaje već je trebao zaživjeti u stečajnim postupcima kroz odgovarajuću primjenu odredaba OZ-a o prodaji nekretnina.

Naime, početkom 2015. stupile su na snagu izmjene OZ-a^[9] glede provedbe ovrhe na nekretninama, koje (u skladu s dugoročnim ciljevima informatizacije pravosuđa) dosadašnju usmenu javnu dražbu koju se provodili sudovi zamjenjuju elektroničkom javnom dražbom čija je provedba povjerena Agenciji. 

Prodaju nekretnine u ovršnom postupku (ali i u stečajnim postupcima), nakon 1. siječnja 2015. provodi Agencija. Zahtjev za prodaju Agenciji dostavlja sud. Oblik i sadržaj zahtjeva za prodaju propisan je Pravilnikom o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku, koji je donio ministar nadležan za poslove pravosuđa^{[10], [11]}. 

Prema tim pravilima, postupak prodaje nekretnine koji provodi Agencija započinje nakon što sud donese zaključak kojim se određuje vrijednost nekretnine, način i uvjeti prodaje i dostavi Agenciji zahtjev za prodaju nekretnine. 

U elektroničkoj dražbi mogu sudjelovati sve fizičke i pravne osobe (osim ovršenika i suca ili druge osobe koja službeno sudjeluje u postupku prodaje i osoba koje prema zakonu ne mogu steći predmetnu nekretninu) koje su prijavile svoje sudjelovanje i uplatile jamčevinu.

Elektronička javna dražba započinje objavom poziva na sudjelovanje na mrežnim stranicama Agencije (čl. 97. OZ-a), zajedno s objavom rješenja o ovrsi, izvatka iz zemljišne knjige i zaključka suda o prodaji. Poziv za dražbu, između ostaloga, sadržava vrijeme kada zainteresirane osobe mogu razgledati nekretninu koje je predmet prodaje. 

Od objavljivanja poziva na sudjelovanje na mrežnim stranicama Agencije pa do početka prikupljanja ponuda za sudjelovanje mora proteći najmanje šezdeset dana. U tom razdoblju zainteresirani kupci uplaćuju jamčevinu te podnose prijavu na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi. Nakon uplate jamčevine, a prilikom prve prijave za sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi, Agencija će prijavitelju dodijeliti i dostaviti identifikator pod kojim je prijavitelj ovlašten anonimno sudjelovati u dražbi.

Ponuda za sudjelovanje podnosi se elektroničkim putem. Da bi dao ponudu, ponuditelj mora imati ishođen poslovni digitalni certifikat (pravne osobe) ili osobne digitalne certifikate i registriran je za korištenje agencijinog servisa (fizičke osobe). Prikupljanje ponuda za sudjelovanje traje deset radnih dana, a u pozivu na sudjelovanje nadvode se, između ostaloga, datum i vrijeme početka nadmetanja i završetka nadmetanja te iznos dražbenog koraka.

Ako se na prvoj dražbi ne prikupi niti jedna valjana ponuda, druga dražba počinje objavom poziva prvog dana nakon završetka prve (neuspjele) dražbe. Za provedbu elektroničke javne dražbe dovoljno je da na njoj sudjeluje bar jedan ponuditelj. 

Nakon dovršetka elektroničke javne dražbe, Agencija obavještava sud o prikupljenim ponudama, a sud utvrđuje koji je kupac ponudio najveću cijenu te donosi rješenje o dosudi. 

Nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno i kupac uplati kupovninu, provodi se uknjižba prava vlasništva kupljene nekretnine na kupca, nekretnina se predaje u posjed kupca te se pristupa namirenju vjerovnika iz postignute kupovine.

Za razliku od općih pravila OZ-a o snižavanju vrijednosti (cijene) nekretnine na sljedećim dražbama, prema posebnim odredbama SZ/2015., u stečajnom postupku nekretnina se ne može prodati (čl. 247. st. 5. SZ/2015.): 

a) na prvoj dražbi ispod tri četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine

b) na drugoj dražbi ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine

c) na trećoj dražbi ispod jedne četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine i

d) na četvrtoj dražbi nekretnina se prodaje po početnoj cijeni od 1,00 kune (čl. 247. st. 5. SZ/2015.).

Iako OZ sadržava vrlo precizno i jasno uređenje o oslobođenju plaćanja kupovnine odnosno uračunavanju kupovnine u korist ovrhovoditelja^[12], koja se bez teškoća, na odgovarajući način primjenjivala u korist razlučnog vjerovnika kome je pripadalo pravo na (prvenstveno) namirenje iz vrijednosti ostvarene prodajom stvari na kojoj postoji razlučno pravo, SZ/2015. (novim pravilom iz odredbe čl. 247. st. 7.) nepotrebno propisuje isto pravo u korist »prvog razlučnog vjerovnika u prednosnom redu«. Tako, prema toj odredbi, prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu može izjaviti da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnoga dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine.

Institut fiducijarnog osiguranja i njegova realizacija u stečaju (i izvan stečaja) od samog uvođenja u pravni sustav Republike Hrvatske, uzrok su brojnih sporenja u sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Poseban problem izazvale su neusklađene promjene OZ-a i SZ-a, koji su fiducijarnim vjerovnicima u tim postupcima omogućavale različite načine ostvarenja osiguranih tražbina.

Izmjenama i dopunama SZ/2006. zakonodavac je intervenirao i u ostvarivanje tražbina vjerovnika (fiducijara) pokrivenih sudskim ili javnobilježničkim osiguranjem tražbina prijenosom vlasništva na stvari ili prijenosom prava (fiducija), tako da je brisao odredbe SZ-a koje su posebno uređivale tu materiju (tadašnje odredbe čl. 81.b i druge) i omogućavale tom vjerovniku posebno privilegiran status na temelju kojeg je mogao tražiti da zadrži vlasništvo stvari ili pravo koji su na njega preneseni radi osiguranja, ako se prigodom pokušaja njihova unovčenja ne može postići cijena koja bi odgovarala visini osigurane tražbine. 

Odredba članka 81.a. SZ/2006., koja je ostala nepromijenjena i SZ/2015. (čl. 150. st. 1.), izjednačuje pravni položaj vjerovnika čija je tražbina osigurana prijenosom prava vlasništva odnosno prijenosom prava otvaranjem stečaja, s pravnim položajem drugih razlučnih vjerovnika. 

SZ/2015., toj osnovnoj odredbi dodane su nove, kojima je izrijekom propisano da vjerovnik čija je tražbina osigurana prijenosom prava vlasništva odnosno prijenosom prava otvaranjem stečajnoga postupka gubi pravo otuđenja i opterećenja stvari ili prava koja su na njega prenesena sudskim ili javnobilježničkim osiguranjem tražbine (čl. 150. st. 2. SZ/2015.), a pravni poslovi sklopljeni protivno toj zabrani članka nisu valjani (čl. 150. st. 3. SZ/2015).

Nakon otvaranja mogućnosti upisivanja založnih i fiducijarnih osiguranja na drugim pokretninama i pravima u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja, pokretnine i prava stečajnoga dužnika na kojima su upisana založna i fiducijarna osiguranja u taj upisnik, doslovnim poštovanjem pravnih pravila SZ-a, treba unovčavati prema pravilima koja vrijede za nekretnine na kojima postoji upisano razlučno pravo (arg.čl. 247. st. 1. SZ/2015.). 

Stupanj namirenja razlučnog vjerovnika ovisi o iznosu koji je dobiven prodajom stvari na kojoj postoji razlučno pravo, ali i o troškovima koji terete (koji se namiruju) iz toga iznosa. Odredbama SZ/2015. bitno su izmijenjene odredbe o obračunu troškova u svezi s prodajom stvari na kojoj postoji razlučno pravo (čl. 254. SZ/2015.), a time su promijenjena i dosadašnja pravila za namirenje razlučnog vjerovnika iz iznosa ostvarenog prodajom (iz kupovine, prodajne cijene, utrška)^[13] te stvari (čl. 248. SZ/2015).

S obzirom na to da za stupanje na snagu tih odredaba vrijedi opće pravilo iz prijelazne odredbe^[14] članka 440. stavak 1. SZ/2015., već iznimka iz stavka 2. toga članka, prema kojoj će se odredbe SZ/2015. primjenjivati i na postupke koji su u tijeku, osim ako su radnje na koje se odnose započete prije stupanja na snagu toga Zakona, potrebno je prethodno odrediti koja će se pravila za obračun troškova i namirenje vjerovnika primjenjivati u postupcima koji su u tijeku u trenutku stupanja na snagu SZ/2015. 

Prema odredbi članka 248. stavak 1. SZ/2015., postupak namirenja razlučnog vjerovnika počinje nakon unovčenja stvari ili prava na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi. Prema odredbi stavka 2. ove odredbe, sud je dužan u roku 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi donijeti rješenje o namirenju.

Uvažavajući logiku prijelazne odredbe, prema mišljenju autorice, nove odredbe SZ/2015. o obračunu troškova i namirenju razlučnih vjerovnika, trebale bi se primjenjivati u svim postupcima u kojima je nakon stupanja na snagu toga Zakona, doneseno rješenje o dosudi (prodana stvar na kojoj postoji razlučno pravo).

Zbog takvog prijelaznog režima, prema kojem će se u znatnom dijelu postupaka (u onima u kojima je rješenje o dosudi doneseno prije stupanja na snagu SZ/2015.) primjenjivati prijašnje odredbe SZ-a, u ovom članku prikazat će se: 1.) obračun troškova unovčenja nekretnine na kojoj postoji razlučno pravo prema pravilima SZ-a (prije stupanja na snagu SZ/2015.) i 2.) obračun troškova unovčenja nekretnine na kojoj postoji razlučno pravo prema pravilima SZ/2015.

Pitanje namirenja troškova unovčenja i sam je zakonodavac svrstao među »najspornija pitanja u praksi sudova«^[15], što je ono doista i bilo. 

Problemi su nastali kao posljedica prvotnog zakonskog uređenja (do SZ/2003.) prema kojem su se razlučni vjerovnici namirivali pred sudom pred kojim su vodili postupak radi namirenja (ovršnim ili stečajnim). Zbog različitih pravila OZ-a i SZ-a u svezi s namirenjem troškova unovčenja zaloga (nekretnine) te različitih pravila o redoslijedu namirenja svih koji se iz iznosa ostvarenog prodajom nekretnine imaju namirivati, tom Novelom SZ/2003. te konačno SZ/2006. (čl. 164.a - koji je nepromijenjen bio na snazi do SZ/2015.) utvrđena su pravila za obračun troškova i namirenje razlučnih vjerovnika, prema kojima je:

a) ovršni sud, nakon što je unovčio stvar ili pravo na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi i nakon što iz iznosa ostvarenog prodajom namiri troškove do tada provedenoga ovršnog postupka, preostali novac predavao stečajnom sucu (čl. 164.a st. 1. SZ-a);

b) iz iznosa dobivenog od ovršnog suda stečajni sudac je (čl. 164.a st. 2. SZ-a): 

1. izdvojio u stečajnu masu odgovarajući iznos prema pravilima iz članka 170. SZ-a

2. namirio tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnog postupka i 

3. preostali iznos predao stečajnom upravitelju.^[16]

Obračun troškova unovčenja bio je reguliran odredbama članka 170. SZ-a, prema kojima su se: a) troškovi utvrđivanja tražbine (koji obuhvaćaju troškove utvrđivanja istovjetnosti predmeta i prava na tom predmetu) određivali paušalno u iznosu od 5 % od utrška i b) troškovi unovčenja određivali paušalno u iznosu od 5 % od utrška, s tim da se taj paušalni iznos troškova unovčenja mogao povećavati ili umanjiti (i odrediti u stvarnoj visini) ako su stvarno nastali troškovi i ostale obveze stečajne mase znatno niži ili viši. Troškovima unovčenja dodavao se i iznos poreza koji bi zbog unovčenja teretio stečajnu masu. 

Unatoč tim pravilima, postojala je neujednačena praksa u svezi s pitanjem koji se troškovi stečajnog postupka mogu uvrstiti u troškove unovčenja. Radi ujednačavanja sudske prakse, na sjednici Odjela za trgovačke i ostale sporove Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, održanom 19. lipnja 2008., usvojeno je pravno stajalište prema kojemu su razlučni vjerovnici dužni participirati u troškovima stečajnog postupka. 

U svezi s visinom troškova koji se naplaćuju od razlučnog vjerovnika, zauzeta su sljedeća pravna stajališta: 

1. troškovi unovčenja stvari iz članka 164. SZ-a jesu (st. 2. čl. 170. SZ-a), osim troškova koji su u svezi s prodajom (procjena nekretnine, oglas o prodaji, itd.), i svi drugi troškovi koji izravno terete prodanu stvar i 

2. troškovi koji nisu u izravnoj svezi s unovčenjem stvari na kojima postoji razlučno pravo, ali su kao opći troškovi nastali radi cjelokupne stečajne mase, namiruju se iz cijene postignute prodajom stvari razmjerno vrijednosti stvari na kojoj postoji razlučno pravo u odnosu na ostalu stečajnu masu i namiruju se u okviru troškova unovčenja stvari iz članka 164. SZ-a (st. 2. čl. 170. SZ-a). 

Pravno stajalište sadržava i preporuku o tome koji bi troškovi mogli teretiti (razmjerno ili u dijelu koji se odnosi na konkretnu nekretninu) razlučnog vjerovnika^[17].

Novo pravilo o obračunu troškova i namirenju razlučnih vjerovnika iz iznosa ostvarenog prodajom stvari na kojoj postoji razlučno pravo sadržano je u odredbi članka 248. stavak 1. SZ/2015. Prema tom pravilu, sud će, nakon unovčenja stvari ili prava na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi, iz iznosa ostvarenoga prodajom: 1) namiriti troškove unovčenja iz članka 254. SZ/2015., 2) namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu određenom pravilima ovršnoga postupka i 3) preostali iznos predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika.

Zaštita vjerovnika od odugovlačenja s postupkom namirenja osigurana je obvezivanjem suda da u roku 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi donese rješenje o namirenju (čl. 248. st. 2. SZ/2015.).

Pravila za obračun troškova (čl. 254. SZ/2015.) bitno su izmijenjena u odnosu na prijašnje zakonsko rješenje, jer je u potpunosti napušteno uređenje prema kojem su se troškovi obračunavali u postotku (paušalno) s mogućnošću umanjivanja ili povećavanja i zamijenjeno je jednostavnim pravilom prema kojem troškovi unovčenja obuhvaćaju stvarno nastale troškove i ostale obveze stečajne mase^[18], a ako je zbog unovčenja stečajna masa opterećena porezom, iznos toga poreza uračunat će se u troškove unovčenja (čl. 254. st. 2. SZ/2015.).

Obračun troškova unovčenja dužan je dostaviti sudu stečajni upravitelj, u roku osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi (čl. 254. st. 1. SZ/2015.).

Hoće li ta jednostavna pravila o obračunu troškova unovčenja predmeta na kojima postoji razlučno pravo i o namirenju razlučnih vjerovnika biti jednostavna i u primjeni, predmet je široke rasprave i prije stupanja zakona na snagu (u vrijeme pisanja ovog rada). Također, postavlja se pitanje ide li novo uređenje na teret (štetu) razlučnog vjerovnika (nije li njime otežan njegov položaj), a u korist stečajnoga dužnika (odnosno stečajnih vjerovnika). 

Na postavljena pitanja može odgovoriti samo sudska praksa, za što je potreban određeni protek vremena. Međutim, s obzirom na to da ni SZ/2015. ne daje odgovor na pitanje koji su to »stvarno nastali troškovi unovčenja«, niti koje to ostale obveze stečajne mase terete nekretninu, bilo bi korisno nastaviti s dosadašnjom praksom trgovačkih sudova i pri obračunu troškova pridržavati se pravnog shvaćanja i preporuke VTS RH (vidi prethodno poglavlje), koja sadržajno predstavljaju nedostajuće (a potrebno) obrazloženje članka 254. stavak 2. SZ/2015. U tom smislu, novo zakonsko rješenje ne bi trebalo bitno utjecati na namirenje (visinu) razlučnog vjerovnika. 

Kako je prema izričitim zakonskim odredbama iz odredbe članka 248. stavak 1. točka 2. SZ/2015. propisano namirivanje razlučnih vjerovnika prema redoslijedu određenom pravilima ovršnog postupka, tako će se na njihovo namirivanje na odgovarajući način primijeniti odredbe OZ-a o namirenju hipotekarnih (založnih) vjerovnika, kao i opće odredbe ZV-a.

Nekretnina koja je prodana radi namirenja vjerovnika, može biti, a redovito i jest, predmet više prava koja ovlašćuju na namirenje iz novca dobivenog njezinom prodajom. Postoji zato redoslijed (red) namirivanja, jer će se nerijetko događati da iznos dobiven prodajom neće biti dostatan da sva ta prava budu u cijelosti namirena.

Redoslijed namirivanja založnih prava iz kupovnine dobivene ovršnom prodajom zaloga temelji se na načelima^[19] prema kojima: a) tražbina osigurana zalogom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravima na tom zalogu (načelo realnog prioriteta); b) kada je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu (načelo vremenskog prioriteta). Tražbina ima ono mjesto u prvenstvenom redu koje je dobila u trenutku nastanka založnog prava, odnosno ono koje je dobila ustupom mjesta u prvenstvenom redu i c) konkurencija između više tražbina istog platnog reda (reda namirenja), rješava se prema načelu jednakosti (pariteta). 

Slijedeći ta pravila OZ uspostavlja pet platnih redova (redova namirenja). U stečajnom postupku namirenje razlučnih vjerovnika i vjerovnika koji imaju prava s njima izjednačena, provodi se istim redoslijedom i poštovanjem istih načela, s tim da za namirenje (zbog okolnosti da se iz kupovnine ostvarene prodajom stvari na kojoj postoji založno pravo u stečajnom postupku namiruju samo troškovi unovčenja i razlučni vjerovnici) postoje tri platna reda^[20]. 

Privilegiranost pravnog položaja razlučnih i s njima izjednačenih vjerovnika u stečajnom postupku proizlazi iz njihove stvarnopravne ovlasti na prioriteno i isključivo namirenje iz vrijednosti stvari na kojoj to svoje razlučno pravo imaju zasnovano.

Razlučno pravo (koje je u svojoj osnovi ograničeno stvarno pravo na određenom dužnikovu predmetu) zaštićeno je odredbama zakona koji uređuje ta prava (ZV), pa je vrlo ograničena mogućnost bilo kakvog zadiranja u njegovo ostvarenje u stečajnom postupku. Čini se da je to maksimalno učinjeno najnovijim zakonskim rješenjima iz kojih je vidljivo nastojanje da se »umanji« ekskluzivitet u namirenju razlučnih vjerovnika u odnosu na ostale dužnikove vjerovnike (kroz ograničavanje mogućnosti provedbe postupka za unovčenje - namirenje na stečajni sud te kroz obvezu participiranja u podmirenju dijela troškova stečajnog postupka - ostalih obveza stečajne mase).

[1] Nar. nov., br. 71/15, a stupio je na snagu 1. rujna 2015. - u nastavku teksta: SZ/2015.
[2] Čl. 2. st. 2. SZ-a.
[3] Čl. 138. Tražbine viših isplatnih redova.  Čl. 139. Stečajni vjerovnici nižih isplatnih redova.
[4] Počevši od Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 44/96).
[5] Odluka o tome u kojem će se postupku provesti namirenje razlučnog vjerovnika ovisila je: 1). o predmetu stečajne mase (nekretnine upisane u zemljišne knjige ili stvari upisane u druge javne upisnike - brodovi, brodovi u izgradnji i zrakoplovi te neupisane nekretnine, pokretnine) te 2). o vremenu pokretanja postupka unovčenja na posebnim dijelovima stečajne mase radi namirenja razlučnim pravom osigurane tražbine.To znači da nekretnine upisane u zemljišne knjige ili stvari upisane u druge javne upisnike stečajni sudac prodavao, na prijedlog stečajnoga upravitelja, uz odgovarajuću primjenu pravila o ovrsi na nekretnini, u svim onim slučajevima kada razlučni vjerovnik nije pokrenuo postupak ovrhe na nekretnini radi prisilnoga namirenja svoje tražbine prije nego što je stečajni upravitelj predložio njezinu prodaju (čl. 164. st. 1. SZ-a).U suprotnom, ako je razlučni vjerovnik pokrenuo postupak ovrhe na nekretnini radi prisilnoga namirenja svoje tražbine prije nego što je stečajni upravitelj predložio njezinu prodaju, nekretnina se prodavala u ovršnom postupku koji je pokrenuo razlučni vjerovnik (čl. 164. st. 2. SZ-a).Okolnost da je ovršni sud prekinuo postupak ovrhe zbog otvaranja stečaja nad dužnikom - ovršenikom bez utjecaja je na navedeno pravo izbora razlučnog vjerovnika. Stečajni zakon izrijekom je propisivao da su nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja prema općim pravilima ovršnoga postupka, a da će prekinute postupke ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnoga postupka, nastaviti i provesti ovršni sud prema pravilima ovršnoga postupka.
[6] Sada je to Ovršni zakon (Nar. nov., br. 112/12, 25/13 i 93/14 - u nastavku teksta: OZ).
[7] Cjelovito uređenje postupka prodaje nekretnine u ovršnom postupku uređeno je u OZ-u, Glava deseta OVRHA NA NEKRETNINI, čl. 79.-132.i.
[8] OZ je prije Novele 2010. određivao da se nekretnina na kojoj postoji razlučno pravo, osim usmenom javnom dražbom, može prodati i neposrednom pogodbom, pa su se na odgovarajući način pravila o neposrednoj pogodbi sadržana u OZ-u primjenjivala pri prodaji nekretnina opterećenih razlučnim pravom u stečajnom postupku. Novelom OZ/2010. kao jedini način prodaje nekretnina propisana je usmena javna dražba, tako da se nakon 1. prosinca 2011. nekretnina više nije mogla prodavati neposrednom pogodbom. OZ/2014. ponovno je uvedena mogućnost prodaje nekretnine neposrednom pogodbom, ali sada je ona isključena izričitom odredbom SZ/2015.
[9] Nar. nov., br. 93/14.
[10] Na temelju čl. 81. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 93/14), ministar nadležan za poslove pravosuđa donio je Pravilnik o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku, objavljen u Nar. nov., br. 156/14.
[11] Pravilnikom su uređena sljedeća pitanja: dostava pismena između agencije i suda, oblik i sadržaj zahtjeva za prodaju i ostalih pismena u postupku provedbe prodaje elektroničkom javnom dražbom, način objave pismena na mrežnim stranicama agencije, sadržaj poziva i način uplate predujma za pokriće troškova provedbe prodaje elektroničkom javnom dražbom, iznos, način uplate i način povrata jamčevine, oblik i sadržaj prijave za sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi, postupak dodjele identifikatora u elektroničkoj javnoj dražbi, način prikupljanja i davanja ponuda u elektroničkoj javnoj dražbi, izvještaj o provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi, postupak i način uplate kupovnine, provedba rješenja o namirenju, prekid postupka zbog tehničkih poteškoća, unovčenje predmeta osiguranja prodajom preko javnog bilježnika putem elektroničke javne dražbe, prodaja pokretnina elektroničkom javnom dražbom, čuvanje dokumentacije, te u Glavi 5. provedba prodaje elektroničkom javnom dražbom u stečajnom postupku.
[12] Čl. 107. OZ-a - »Oslobođenje od polaganja kupovnine« glasi: (1) Ovrhovoditelj koji je kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova ovršna tražbina ili manje. (2) Ako kupovnina iznosi više od njegove ovršne tražbine, ovrhovoditelj je dužan položiti razliku. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i kad je kupac osoba koja se u ovršnom postupku namiruje prije svih ostalih vjerovnika koji imaju pravo na namirenje iz iste kupovnine, s time da je ona dužna položiti onaj iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova postupka na čiju naknadu imaju prvenstveno pravo druge osobe koje se namiruju iz kupovnine (čl. 113.). (4) Sud može odlučiti da kupac koji je osoba koja ima pravo na namirenje iz kupovnine ne položi dio kupovnine za koji se osnovano može pretpostaviti da će biti pokriven iznosom koji će mu pripasti prema rješenju o namirenju. (5) O oslobođenju kupca od polaganja kupovnine prema odredbama st. od 1. do 4. ovoga članka sud odlučuje, na temelju zahtjeva kupca podnesenog sudu najkasnije do završetka elektroničke javne dražbe, u rješenju o dosudi.
[13] OZ i SZ još uvijek koriste različite termine za »iznos ostvaren prodajom«.
[14] Čl. 441. SZ/2015. glasi: »(1) Stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Stečajnoga zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja.(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članka 12., članka 88. stavka 2., članka 89.-91., članka 94.-96., članka 98., članka 102. i 103., članka 132. i 133., članka 169. stavka 5.-8., članka 216. i 217., članka 227., članka 229., članka 235.-248., članka 254., članka 289. stavka 4.-7., članka 293. stavka 4., članka 303.-355. i članka 438. ovoga Zakona primjenjuju se na postupke koji su u tijeku, osim ako su radnje na koje se odnose započete prije stupanja na snagu ovoga Zakona.«
[15] Napomena uz čl. 164.a, Stečajni zakon, redakcijski pročišćeni tekst, Novi informator, Zagreb 2007.
[16] O tome više: Ljiljana Hrastinski Jurčec: Ostvarivanje razlučnih prava povodom stečaja, Inženjerski biro, 2012.
[17] Prema preporuci iz pravnog stajališta VTS RH, troškovi koji bi mogli teretiti (razmjerno ili u dijelu koji se odnosi na konkretnu nekretninu) razlučnog vjerovnika, jesu: 1. procjena nekretnine, 2. izrada parcelacijskog elaborata, 3. objava oglasa o prodaji, 4. premije osiguranja, 5. komunalna naknada, 6. vodna naknada, 7. slivna naknada, 8. troškovi čistoće, 9. troškovi plina, 10. troškovi el. energije, 11. čuvarska služba, 12. čišćenje nekretnine (odvoz otpada), 13. troškovi grijanja, 14. spomenička renta, 15. troškovi redovnog održavanja nekretnine, 16. troškovi održavanja okoliša, 17. promjena brava, 18. troškovi pribave z. k. izvadaka, 19. troškovi pribave kopija katastarskog plana, 20. troškovi revizije poslovanja stečajnog dužnika (razmjerno vrijednosti nekretnine u odnosu na ostalu imovinu stečajnog dužnika) 21. porez na promet nekretnina, 22. stvarni troškovi prijevoza stečajnog upravitelja, 23. stvarni troškovi telefona stečajnog upravitelja, 24. nagrada stečajnog upravitelja (razmjerno vrijednosti nekretnine u odnosu na ostalu imovinu stečajnog dužnika).
[18] Ostale obveze stečajne mase, prema čl. 156. SZ/2015.: »(1) U ostale obveze stečajne mase pripadaju:1. obveze zasnovane radnjama stečajnoga upravitelja ili na drugi način upravljanjem, unovčenjem i podjelom stečajne mase, a koje ne pripadaju u troškove stečajnoga postupka2. tražbine odvjetnika za pružene usluge tijekom posljednjih šest mjeseci prije otvaranja stečajnoga postupka u svezi sa zaštitom i ostvarenjem prava dužnika koja ulaze u stečajnu masu3. obveze iz dvostrano obveznih ugovora ako se njihovo ispunjenje traži za stečajnu masu ili mora slijediti nakon otvaranja stečajnoga postupka4. obveze na temelju stjecanja u stečajnu masu bez osnove5. tražbine radnika stečajnoga dužnika nastale nakon otvaranja stečajnoga postupka.(2) Obveze koje je preuzeo privremeni stečajni upravitelj, ovlašten raspolagati imovinom dužnika do otvaranja stečajnoga postupka, smatraju se obvezama stečajne mase. Isto vrijedi i za obveze iz nekoga trajnoga obveznog odnosa ako je privremeni stečajni upravitelj primio protučinidbu za imovinu kojom je upravljao.«
[19] Čl. 302. ZV-a.
[20] O tome više: Ljiljana Hrastinski Jurčec: Ostvarivanje razlučnih prava povodom stečaja, Inženjerski biro, 2012.