Budući da Zakon o parničnom postupku ne sadržava odredbu o tome što se smatra nezakonitim dokazom, Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da prilikom odlučivanja jesu li određeni dokazi »pribavljeni na nezakonit način« sudovi kod odlučivanja u građanskim predmetima imaju veću slobodu djelovanja. No, niti Ustavni sud Republike Hrvatske niti Vrhovni sud Republike Hrvatske prema dostupnoj sudskoj praksi još uvijek nisu jasno i potpuno odredili okvir za ocjenu kada se treba smatrati da je neki dokaz dokaz koji se ne smije koristiti u parničnom postupku. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, telefonski pozivi, e-mailovi poslani s posla i informacije dobivene iz korištenja interneta pokriveni su pojmovima »privatnog života« i »dopisivanje« za potrebe članka 8. Konvencije, odnosno radnik i na radnom mjestu u uporabi spomenutih sredstava komunikacije uživa zaštitu kao dio privatnog života i zaštitu dopisivanja. U domaćoj sudskoj praksi, iako se govori i o dokazima pribavljenim na (ne)dopušteni način, korištenje se raznih metoda nadzora radnika dopušta, s tim da još uvijek nisu jasno postavljeni okviri zakonitosti korištenja tog nadzora.