U članku autor razmatra odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se reguliraju instituti ništetnost i pobojnost ugovora. Posebno analizira vezu članka 2. Zakona o obveznim odnosima s pojedinim slučajevima ništetnosti ili pobojnosti ugovora u smislu da je sloboda ugovaranja o kojoj ta odredba govori, ishodište nevaljanosti ugovora u svezi s ugovornim stranama, a zaštita javnog poretka, koja je propisana tom odredbom, ishodište je nevaljanosti u svezi sa sadržajem (činidbom) ugovora.