Iskazi svjedoka i stranaka u mnogim parničnim i izvanparničnim postupcima ključni su dokazi. Takvi dokazi ograničeno su pouzdani, a često i nepouzdani. Naime, ljudske sposobnosti percepcije, pamćenja, dosjećanja i interpretacije informacije nisu neograničene ni imune na pogreške, a kad se tome pribroje i slučajevi prešućivanja određenih činjenica, njihova iskrivljivanja ili potpunog izmišljanja, uporabi svjedoka i stranaka kao dokaznih sredstava mora se pristupati oprezno i uz kritičnu analizu.