1. Terminološke izmjene i dopune
Članak 4. točka 8. Carinskog Zakona (u nastavku teksta: CZ) dopunjen je na način da je riječ »dužnik« zamijenjena riječima »carinski dužnik«, tako da cjelovita definicija carinskog dužnika glasi: »carinski dužnik: osoba koja je obvezna za plaćanje carinskog duga (dužnik)«. Kako je riječ o Carinskom Zakonu (a dužnik može biti po raznim osnovama) jasnije je određen pojam dužnika ili drugačije rečeno, da je to dužnik koji proizlazi iz osnova carinskog postupka.

2. Izmjene u području zastupanja
U članku 5. stavku 5. CZ-a riječi »ili za« zamijenjene su riječima »i za«. To je značajna odredba !z područja zastupanja. Prema odredbi stavka 2. članka 5. CZ-a zastupanje može biti:
- izravno, ako opunomoćenik djeluje u ime i za račun druge osobe, te
- neizravno, ako opunomoćenik djeluje u svoje ime, a za račun druge osobe.

Stavak 4. istog Zakona propisuje da se opunomoćenik mora očitovati za koju zastupanu osobu nastupa, je li zastupanje izravno ili neizravno, a na zahtjev carinarnice mora podnijeti i vjerodostojnu ispravu s ovlaštenjem za zastupanje. Opunomoćenici u carinskim postupcima su uglavnom otpremnici (špediteri) koji su uvijek (a i sada) dokazivali i dokazuju da u carinskom postupku djeluju u ime i za račun druge osobe (tzv. izravno zastupanje), a ne u svoje ime, a za račun druge osobe ili u svoje ime i za svoj račun (osim ako otpremnik izričito ne želi postupak prema te dvije zadnje inačice zastupanja).

Sadašnja definicija stavka 5. članka 5. CZ-a u kojoj su u prvoj rečenici riječi »ili za« zamijenjene riječima »i za« potkrepljuje dosadašnju tvrdnju da opunomoćenik (otpremnik i dr.) djeluje u ime i za račun druge osobe (uvoznika/izvoznika).

Cjelovit tekst stavka 5. članka 5. CZ-a sada glasi: »Za osobu koja se ne očituje da djeluje u ime i za račun druge osobe ili se očituje da djeluje u ime i za račun druge osobe, a ne mogu o tome podnijeti vjerodostojnu ispravu, smatrat će se da nastupaju u svoje ime i za svoj račun«. Preporučuje se otpremnicima da svoje dispozicije prilagode tako da im njihov nalogodavac obavezno upiše klauzulu da ih ovlašćuje za zastupanje u carinskom postupku na način da je to zastupanje u ime i za račun... (tzv. izravno zastupanje).

3. Obvezujuće mišljenje Carinske uprave Republike Hrvatske - izmjene roka
Obvezujuće mišljenje Carinske uprave RH o tarifnom razvrstavanju robe u kombinirano nazivlje Carinske tarife iz čl. 12. CZ-a umjesto dosadašnjih godinu dana, sada je šest godina. Posebni komentar nije potreban, valja samo reći da je to povoljnije za uvoznike.

4. Izmjene pojednostavljenog carinskog postupka
Pojednostavljeni postupci iz članka 88. CZ-a do sada su predviđali postupak carinjenja na način da je carinarnica mogla odobriti postupak i u slučaju da:
a) deklaracija ne sadržava neke od podataka i neke od isprava
b) da neka od službenih ili trgovačkih isprava zamjeni carinsku deklaraciju, te
c) da se roba stavi u zahtijevani carinski postupak na temelju knjigovodstvenih zapisa.

Izmjenom CZ-a sada je kod točke a) stavka 1. članka 88. CZ-a predviđeno da se narečeni postupak može odobriti u slučaju »da deklaracija ne sadrži neke od podataka ili neke od isprava (dakle ne oba uvjeta). Pojednostavljenom deklaracijom prema tom članku CZ-a smatrala se službeno samo tzv. nepotpuna deklaracija iz članka 88. stavka 1. točke a) CZ-a, a sadašnjom izmjenom tog članka u stavku 2. je jasno rečeno da se osim nepotpune deklaracije, pojednostavljenom deklaracijom smatraju i trgovačke i službene isprave te knjigovodstveni zapisi. Drukčije rečeno sve tri inačice kod pojednostavljenog postupka, smatraju se pojednostavljenom deklaracijom.

5. Izmjene u pogledu osobe obvezne za plaćanje carinskog duga i drugih davanja
Kompletno je izmijenjen članak 106. CZ-a koji sada glasi: »Za plaćanje carinskog duga i drugih davanja koja bi mogla nastati za robu u provoznom postupku, mora se položiti jamstvo. Osoba koja je položila jamstvo je glavni obveznik. Polaganje jamstva iz stavka 1. ovog članka nije potrebno u slučaju:
- prijevoza morem, rijekom ili zrakom,
- prijevoza cjevovodima, te
- prijevoza hrvatskim željeznicama.

U slučajevima iz stavka 2. ovog članka prijevoznik je glavni obveznik.

Prema prijašnjoj definiciji članka 106. CZ-a glavnim je obveznikom smatran nositelj postupka provoza, s tim da nositelj postupka provoza nije bio jasno definiran, a samim tim nije bio jasno definiran niti glavni obveznik. Otpremnici su s pravom smatrali da je glavni obveznik prijevoznik, a Carina je tvrdila da je glavni obveznik otpremnik (samo zato što je upisan kao glavni obveznik u provozni JCD u polju 50, odnosno zato jer je upisao svoju bankovnu garanciju u polju 52).

Izmijenjena verzija članka 106. CZ-a u kojoj se jasno kaže da je glavni obveznik osoba koja je položila jamstvo, dodatno će otežati rad otpremnika (posebno onih na graničnim prijelazima), jer upisivanje njihovog imena kao glavnog obveznika u JCD-u i upisivanje njihove garancije u JCD-u bit će dovoljna odrednica Carini da će naplatu eventualno carinskog duga po osnovi robe u provozu ponajprije pokušati tražiti od otpremnika (što je uostalom i dosad činila), a što nije u redu.

6. Odgovornost prijevoznika i primatelja robe
Članak 107. CZ-a također je potpuno izmijenjen, s time da su odgovornosti glavnog obveznika (koje su prije bile u čl.106. CZ-a) po osnovi provoza ostale iste (predaja robe odredišnoj carinarnici i dr.), ali je dodan novi stavak 3. koji glasi: »za obveze iz stavka 1. i 2. ovog članka odgovorni su i prijevoznik, te ta osoba koja prima robu znajući da je ona u provoznom postupku«. Ta nova odredba u članku 107., tj. st. 3. »valjda bi trebala zadovoljiti otpremnike koji bi valjda trebali povjerovati« da će za carinske prekršaje odnosno propuste prijevoznika i primatelja robe u postupku provoza odgovarati i netko drugi, osim njih. Međutim, teško je u to povjerovati, ponajviše zbog odredbi u članku 106. CZ-a gdje se, kako smo već naveli, jasno kaže da se za plaćanje carinskog duga i drugih davanja koja bi mogla nastati za robu u postupku provoza mora položiti jamstvo, te da je osoba koja je položila jamstvo glavni obveznik. Uključivanje prijevoznika i primatelja kao suodgovornih osoba može donekle ublažiti odgovornost što bi se trebalo provoditi u dokaznom postupku. Nikako ne bi bilo u redu da carinarnica odmah odgovornost za robu, odnosno carinski dug, prebaci na otpremnika. Praksa će pokazati kako će se provoditi odredbe članka 106. i 107. CZ-a.

7. Postupak unutarnje proizvodnje po sustavu odgode plaćanja carine
Članak 124. stavak 1. točka A) CZa izmijenjen je na način da je u prvi plan stavljena obveza, a tek potom pravo, što pojednostavljeno rečeno znači da se postupak unutarnje proizvodnje prema sustavu odgode plaćanja carine može  odobriti: ako je strana roba namijenjena ponovnom izvozu u obliku dobivenih (gotovih) proizvoda, te da ta roba u tom slučaju ne podliježe plaćanju carine niti trgovinskim mjerama.

8. Dopuna u pogledu privremenog izvoza robe
Članak 145.-152. CZ-a uređuje postupak privremenog uvoza robe, dok privremeni izvoz robe nije bio uređen niti jednim člankom CZ-a. Doduše u praksi su se za privremeni izvoz u svemu primjenjivale odredbe o privremenom uvozu. Sada je zakonodavac iza članka 152 dodao novi članak 152.a koji glasi: »odredbe ovog zakona o postupku privremenog uvoza robe odgovarajuće se primjenjuju u postupku privremenog izvoza robe«.

9. Produženje roka za plaćanje carinskog duga
Rok plaćanja carinskog duga, za uvoznike koji su položili jamstvo (bankovnu garanciju, gotovinski polog i si.) iz članka 196. i 197. CZ-a produžen je sa 15 na 30 dana. Osobe u carinskom postupku koje nisu položile odgovarajuće jamstvo za namirenje carinskog duga moraju carinski dug platiti bez odgode.

10. Netočno tarifno označavanje robe - carinski prekršaj
Članak 241. točka 12. dopunjen je na način da je kao kaznena kvalifikacija uvedeno netočno označavanje robe prema tarifnoj oznaci carinske tarife. Olakotna je okolnost da se carinskim prekršajem smatra samo slučaj kada je zbog netočnog označavanja robe prema tarifnoj oznaci carinske tarife carinski dug obračunan ili plaćen u svoti manjoj od propisane.

11. Dopune u pogledu osoba i robe oslobođenih od plaćanja carina
U članku 187. stavku 1. točka 6. CZ-a iza riječi »nagluhih osoba« dodaju se riječi »dijaliziranih i transplantira-nih bubrežnih bolesnika«, tako da odredba članka 187. stavak 1. točka 6. sad u cijelosti glasi: »Od plaćanja carine oslobođene su humanitarne organizacije i udruženja slijepih i gluhih odnosno nagluh osoba, dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika, te osoba oboljelih od mišićnih i neuromišićnih oboljenja - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente, te rezervne dijelove i potrošni materijal za potrebe tih osoba, koji se ne proizvode u zemlji«.

Da bi se ostvarilo pravo na to oslobođenje od plaćanja carine ovlaštenoj Carinarnici, treba podnijeti zahtjev za oslobođenje od plaćanja carine, uz koji se prilaže: akt o registraciji humanitarne organizacije, odnosno odgovarajuće udruge, pisana izjava da će uvezena roba biti upotrijebljena u odgovarajuće svrhe, potvrda Hrvatske gospodarske komore da se odnosna roba ne proizvodi u Republici Hrvatskoj, te pisana carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet (čl. 640. Uredbe za provedbu carinskog zakona - Nar. nov., od br. 144/99 do br. 110/01 - u nastavku teksta: Uredba).

Iza članka 187. stavak 1. točka 6. CZ-a dodaje se točka 6.a koja glasi: »Od plaćanja carine oslobođene su: ustanove za profesionalnu rehabilitaciju, radionice za radno socijalnu skrb ili zaštitne radionice prema posebnom zakonu - na strojeve, uređaje, instrumente i drugu opremu i rezervne dijelove koji su namijenjeni za profesionalnu rehabilitaciju i rad osoba s invaliditetom, a koji se ne proizvode u zemlji«.

U članku 187. stavak 1. točka 11. CZ-a riječi »pet godina« zamjenjuju se riječima »tri godine«.

Ta se odredba odnosi na oslobođenje od plaćanja carine za predmete koje radi preseljenja uvoze fizičke osobe koje su neprekidno boravile u inozemstvu najmanje tri godine pod uvjetom da su ih posjedovale i koristile u svom kućanstvu najmanje 12 mjeseci i pod uvjetom da nisu koristile oslobođenje po takvoj osnovi. Predmeti se mogu unositi u razdoblju od 12 mjeseci od dana povratka, odnosno dana useljenja u RH. Dakle bit te izmjene je u tome da je rok boravka (kao uvjet za stjecanje prava na oslobođenje od plaćanja carine) smanjen s 5 na 3 godine. Članci 644. - 646. Uredbe detaljno uređuje postupak oslobođenja, uvjete, izuzeća i potrebnu dokumentaciju. Primjera radi: predmetima kućanstva ne smatraju se alkoholna pića, duhanske prerađevine, te motorna vozila, strojevi, alati i instrumenti za obavljanje profesionalne djelatnosti, osim takvih proizvoda potrebnih za kućnu upotrebu ili upotrebu u slobodno vrijeme. Motornim vozilima podobnim za kućnu upotrebu smatraju se samo osobni automobil te vozila za kombinirani prijevoz osoba koje, osim sjedala za vozača, ima najviše 8 sjedala. Dokumentacija potrebna za postupak oslobođenja od plaćanja carine ostala je ista (potvrda diplomatskog ili konzularnog predstavništva o neprekidnom boravku u inozemstvu, isprava o prebivalištu ili boravku u RH, izjava korisnika povlastice, popis predmeta kućanstva, carinska deklaracija).

U odredbi članka 187. stavka 1. točka 12. CZ-a koja uređuje oslobođenje od plaćanja carine kod uvoza predmeta gospodarskog inventara, kojeg uvoze osobe koje su u inozemstvu neprekidno boravile najmanje 3 godine, brisana je riječ »rabljeni«. Drukčije rečeno, sada osobe koje se vraćaju u RH mogu uvesti - unijeti i nove predmete za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti. To je svakako jedan pozitivan pomak sa svrhom da se osobama koje se vraćaju iz inozemstva u RH omogući uvoz nove opreme i tehnologije, a ne kao do sada da im sam zakon nalaže da uvoze rabljenu opremu. Doduše, moramo reći, da Carinski zakon i članci 644. -646., posebice članak 644. Uredbe nije niti do sada određivao rok rabljenosti predmeta gospodarskog inventara, što znači da su narečene osobe i do sada mogle uvoziti opremu dobrog tehnološkog stanja. Međutim, ta izmjena im omogućuje da legalno uvezu novu opremu za obavljanje gospodarske ili druge profesionalne djelatnosti u RH, bez opterećenja da moraju dokazivati da su tu opremu prije posjedovale i rabile u inozemstvu.

Članak 187. stavak 1. CZ-a proširen je novom točkom 19. koja glasi: »Od plaćanja carine oslobođeni su: predmeti kućanstva koje uvozi fizička osoba s boravištem u inozemstvu, koja privremeno boravi u Republici Hrvatskoj radi obavljanja profesionalne djelatnosti, a namijenjeni su opremanju stambenog prostora tijekom njezina boravka u Republici Hrvatskoj«.

Ova dopuna do sada je bila sadržana u članku 646.a Uredbe za provedbu Carinskog zakona (Nar. nov., br. 77/00) i ista se je primjenjivala, samo nije bila sadržana u CZ-u. Uvjet za ostvarivanje te povlastice, tj. oslobođenja od plaćanja carine prema naređenoj Uredbi je sljedeća:
- da je osoba svoje uobičajeno mjesto stanovanja imala najmanje 5 godina izvan RH-e,
- da je predmete kućanstva u svom uobičajenom mjestu boravka u inozemstvu posjedovala i koristila najmanje 12 mjeseci prije uvoza u RH,
- da su prema vrsti i uporabnim svojstvima odnosni predmeti podobni za normalno opremanje stambenog prostora kućanstava u RH,
- da je korisnik povlastice vlasnik tog stambenog prostora u RH ili da stambenim prostorom u RH raspolaže po osnovi ugovora za razdoblje ne kraće od 2 godine,
- te da se obveže da odnosni stambeni prostor u razdoblju svoje odsutnosti ili odsutnosti svojih članova kućanstva neće iznajmljivati trećim osobama.

Stavak 2. članka 187. CZ-a je izmijenjen i sada glasi: »roba puštena u slobodan promet uz oslobođenje od plaćanja carine na temelju stavka 1. ovog članka pod carinskim je nadzorom (čl. 94.) i ne smije se prodavati ili otuđivati po drugoj osnovi, davati drugome na uporabu, zalog, najam, rabiti u druge svrhe ili predati kao osiguranje za druge obveze, bez prethodne obavijesti i plaćanja carine i to:
a) za predmete kućanstva iz stavka 1. točke 11., 12. i 19. ovog članka do isteka roka od 12 mjeseci od dana kada su pušteni u slobodni promet,
b) za ostale predmete iz stavka 1. ovog članka do isteka roka od 5 godina od dana puštanja u slobodni promet, ako međunarodnim sporazumima ili drugim propisima nije utvrđen poseban rok.

Izmijenjen je stavak 5. članka 187. CZ-a i on sada glasi: »ako se korisnik carinske povlastice iz točke 11. i 12. stavka 1. ovog članka preseljava iz prekooceanskih zemalja i zemalja koje imaju drugačije tehničke standarde od standarda važećih u Republici Hrvatskoj, predmeti kućanstva i predmeti gospodarskog inventara mogu se kupiti u trećoj zemlji, odnosno u Republici Hrvatskoj ako se kupuje strana roba stavljena u postupak carinskog skladištenja«. Tu izmjenu treba tumačiti na način da korisnik carinske povlastice predmete kućanstva i gospodarskog inventara može posjedovati po tri osnove i to: da ih je već posjedovao u toj zemlji te ih vraća u RH (ako odgovaraju tehničkim standardima), da ih neposredno pred povratak iz prekooceanskih zemalja i zemalja koje imaju drugkčije tehničke standarde od RH kupi u trećoj zemlji (dakle ne u zemlji u kojoj je boravio i radio), te da te predmete kupi u RH u carinskom skladištu tipa D, koje je inače ovlašteno za prodaju robe na malo, osobama koje se vraćaju iz spomenutih zemalja. Ta treća inačica u prijašnjim odredbama je govorila o tome da se roba može kupiti u »sustavu tuzemne bescarinske kupnje«. Sada se ovaj termin (koji je u preijelaznom razdoblju podrazumijevao konsignacijsko skladište i carinsko skladište tipa D) odnosi samo na kupnju robe iz postupka carinskog skladištenja, tj. iz carinskog skladišta tipa »D«.