U članku ukazujemo na neke aspekte koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, a koji se javljaju u praksi, osobito i zbog činjenice da niti u pravnoj teoriji, a niti u praksi sudova nema jedinstvenog stajališta oko pitanja može li se steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile društveno vlasništvo te pod kojim je pretpostavkama to moguće i za koje razdoblje kvalificiranog posjedovanja. U analizi navedene problematike autor osobito obrađuje Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97 i U-I-1054/97 od 17. studenoga 1999., koja je objavljena u Narodnim novinama, broj 137 od 14. prosinca 1999., a kojom je ukinuta odredba članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), i Presudu Europskog suda od 11. lipnja 2009. (predmet Trgo protiv Republike Hrvatske, zahtjev, br. 35928/04).