Iako primjenjuju iste propise koji se odnose na luke, županijske lučke uprave na različit način uređuju mogućnost nasljeđivanja tzv. stalnog veza pa neke od njih nasljeđivanje dopuštaju, a neke ne. Slijedom toga, autor pojašnjava razloge za takvo stanje i zaključuje da u ovom području, kao i u području pomorskog dobra, uređenje nije dostatno te da postojeći pravni okvir za sklapanje ugovora o stalnom vezu u komunalnom dijelu luke ne nudi odgovarajuću pravnu sigurnost i otežava predvidivost pravne zaštite.