1. Uvod
U zdravstvenoj krizi prouzročenoj bolesti COVID-19, kada je nužno ostati u kući i socijalno se izolirati, postoji rizik za pojavu nasilja u obitelji s narušenim obiteljskim i/ili partnerskim odnosima, a tom nasilju mogu svjedočiti i djeca, koja istovremeno mogu biti i žrtve nasilja. Prema navodima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Vesne Ljubičić¹, u prvom kvartalu ove godine došlo je do porasta prekršajnih (za 25 %) i kaznenih djela (za 33 %) nasilja u obitelji u odnosu na isto razdoblje lani. Iako se u početku stupanja na snagu i provedbe odluka i mjera Stožera civilne zaštite RH činilo da nema znatnijih odstupanja u broju kaznenih djela i prekršaja iz domene nasilja u obitelji, taj privid možebitno je bio prouzročen nemogućnošću da žene, koje su zatvorene u četiri zida sa svojim zlostavljačem 24 sata dnevno, zovu i traže pomoć, ili se moguće radilo o zatišju zbog pritiska i straha za zdravlje i obitelj, što u neku ruku predstavlja viši cilj.³ Zbog jasnijeg određivanja  kriterija razgraničenja između prekršaja prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i kaznenih djela protiv tjelesnog integriteta počinjenih prema bliskoj osobi, od 1. siječnja 2020. na snazi su kako izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji⁴, tako i izmjene i dopune Kaznenog zakona⁵. Stoga u nastavku razmatramo prekršajnopravni i kaznenopravni okvir za zaštitu i sankcioniranje nasilja u obitelji.   

2. Prekršajna odgovornost
Nasilje u obitelji, prema članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji⁶, može se počiniti na različite načine: primjenom fizičke sile zbog koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesnim kažnjavanjem ili drugim ponižavajućim postupanjem prema djeci, psihičkim nasiljem koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolnim uznemiravanjem, ekonomskim nasiljem, zanemarivanjem potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time nanošenja tjelesne ili duševne patnje. U krug osoba koje se štite ZZNO-om i prema kojima se može počiniti nasilje u obitelji ubrajaju se bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

Osobe s invaliditetom⁷ i osobe starije životne dobi (od 65 i više godina) također mogu biti izložene svim navedenim oblicima nasilja, a najčešće su inicirana manipulacijama i sukobima oko imovine kao i uskraćivanjem sredstava za život. Kada je u pitanju primjena fizičke sile prema osobi koja se štiti ZZNO-om, od 1. svibnja 2020. odluka o tome hoće li se pokrenuti prekršajni ili kazneni postupak, ovisit će o tome je li prilikom fizičke sile nastupila tjelesna ozljeda. Fizičko nasilje uglavnom se čini u kombinaciji s psihičkim nasiljem i u velikom broju slučajeva u nazočnosti djeteta. Psihičko nasilje u obitelji mora imati za posljedicu povredu dostojanstva ili uznemirenost (čl. 10. toč. 3. ZZNO-a), a najčešće se manifestira izgovaranjem uvredljivih riječi. Sadržaj uvredljivih riječi koje su izazvale uznemirenost i povredu dostojanstva žrtve mora se navesti u činjeničnom opisu optužnog prijedloga jer se tek iz konkretnih riječi može utvrditi je li doista riječ o verbalnom uznemiravanju takvog intenziteta. Naime, sud nema ovlast bez intervencije ovlaštenog tužitelja u činjenični opis djela iz optužnog prijedloga dodavati odlučne činjenice kako bi ispunio zakonsko obilježje inkriminiranog prekršaja jer time prekoračuje optužbu i čini bitnu povredu prekršajnog postupka iz članka 195. st. 1. toč. 6. Prekršajnog zakona na koju Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske pazi po službenoj dužnosti.⁸

Djeca mogu biti izložena tjelesnom kažnjavanju ili drugim načinima ponižavajućeg postupanja u sklopu neprihvatljivih odgojnih mjera ili zbog nazočnosti nasilju koje trpi jedan roditelj od drugog. Spolno uznemiravanje najčešće se čini prema ženama pod utjecajem droge ili alkohola. Nakon odbijanja od žrtve, nastavlja se kao psihičko i tjelesno nasilje.

Žene su također izložene i ekonomskom nasilju jer su češće ekonomski ovisne o nasilniku, a takvo nasilje po svojoj prirodi može biti dugotrajnije. Ekonomsko nasilje manifestira se kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.  Najčešće ga koriste ovisnici i kombiniraju s psihičkim i tjelesnim nasiljem. Prekršajnopravne sankcije koje se primjenjuju radi zaštite od nasilja u obitelji jesu zaštitne mjere, novčana kazna, kazna zatvora. Zaštitnim mjerama otklanjaju se uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja te se postiže specijalna prevencija. Izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji, a mogu se izreći samostalno i bez izricanja kazne odnosno druge prekršajnopravne sankcije.

Zaštite mjere koje se mogu izreći za prekršaj nasilja u obitelji, prema ZZNO-u jesu:

- obvezni psihosocijalni tretman ⁹

- zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji¹⁰

- udaljenje iz zajedničkog kućanstva počinitelja nasilja u obitelji koji je nasilje počinio prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru koji čini zajedničko kućanstvo

- obvezno liječenja od ovisnosti (čl. 13. ZZNO-a).

Prilikom izricanja zaštitnih mjera sud treba voditi računa o načelu razmjernosti¹¹ (čl. 51.a PZ-a). Ako se okrivljenik ne pridržava izrečenih zaštitinih mjera, čini prekršaj te se može kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje deset dana (čl. 24. ZZNO-a). Na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja sud može, i prije isteka vremena na koje je zaštitna mjera izrečena, preispitati opravdanost daljnjeg tijeka izrečene zaštitne mjere i po potrebi izrečenu zaštitnu mjeru zamijeniti drugom ili je ukinuti.
Od 1. siječnja 2020. povišeni su posebni minimumi kazne za prekršaje propisane člankom 22. i posebni minimum novčane kazne za prekršaj propisan člankom 23. ZZNO-a, koji se odnose na osobe koje su dužne prijaviti nasilje za koje su saznale u obavljanju svojih poslova¹². Tako se sukladno članku 22. ZZNO-a počinjenje nasilja u obitelji iz članka 10. istog Zakona sada kažnjava s najmanje 2.000,00 kn ili kaznom zatvora do 90 dana, a ponavljanje nasilja novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kn ili kaznom zatvora od najmanje 30 dana. 

Nasilje u obitelji počinjeno u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili starije životne dobi kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kn ili kaznom zatvora u trajanju 45 dana, a ponavljanje takvog nasilja novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kn ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 60 dana.      Nasilje iz članka 10. ZZNO-a počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 12.000,00 kn ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, a ponavljanje takve vrste nasilja kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 17.000,00 kn ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 80 dana. 

3. Kaznena odgovornost
Kada je u pitanju kaznena odgovornost, člankom 179.a Kaznenog zakona¹³ propisano je da onaj koji teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time ne čini teže kazneno djelo, čini kazneno djelo nasilja u obitelji. Zadnjim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona dodano je novo obilježje tog kaznenog djela - stanje dugotrajne patnje, u koje stanje žrtva mora biti dovedena prilikom kršenjem propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Također, povišen je posebni minimum kazne zatvora na jednu godinu zatvora, dok se propisani maksimum zapriječene kazne nije mijenjao, pa se sada može izreći kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine. Dakle, izricanje uvjetne osude ili rada za opće dobro na slobodi sada će biti moguće samo ako postoje osobite olakotne okolnosti propisane člankom 48. KZ-a¹⁴ ili sporazum odvjetnika i okrivljenika.

U redovitim okolnostima kada se izrekne kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine, sud ima mogućnost izreći djelomičnu uvjetnu osudu za samo dio izrečene kazne zatvora ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne okrivljeni neće ubuduće činiti kaznena djela (čl. 57. KZ-a). Neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovinu izrečene kazne. Uz djelomičnu uvjetnu osudu mogu se izreći posebne obveze, kao što su liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, odvikavanje od ovisnosti o alkoholu, drogama ili drugih vrsta ovisnosti u terapijskoj zajednici uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, zabrana posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja  koji mogu biti prilika ili poticaj za počinjenje novog kaznenog djela, zabrana napuštanja doma u određenom razdoblju tijekom dana, zabranu nošenja, posjedovanja i povjeravanja na čuvanje drugoj osobi oružja i drugih predmeta koji bi ga mogli navesti na počinjenje kaznenog djela itd.

Neizvršavanje posebnih obveza u potpunosti ili u većoj mjeri, razlog je za opoziv uvjetovanog dijela kazne.    

Kaznenim zakonom propisane su i sigurnosne mjere, kao mjere kojima se otklanjaju okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela (65. KZ-a). Sigurnosne mjere koje se mogu primijeniti kod konkretnog kaznenog djela jesu: obvezno psihijatrijsko liječenje (čl. 68. KZ-a), obvezno liječenje od ovisnosti (čl. 69. KZ-a), obvezan psihosocijalni tretman (čl. 70. KZ-a), zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja (čl. 73. KZ-a), udaljenje iz zajedničkog kućanstva (čl. 74. KZ-a), kao i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora, ako je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine ili više godina za namjerno kazneno djelo s elementima nasilja (čl. 76. KZ-a).¹⁵ Pojedine sigurnosne mjere izvršavaju se ili u okviru zatvorskog sustava ili po nadzorom nadležnog tijela za probaciju ako su izrečene uz uvjetnu osudu, odnosno pod nadzorom policije. Prilikom izricanja sigurnosnih mjera također se mora vodit računa o načelu razmjernosti pa sigurnosna mjera mora biti u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati, kao i sa stupnjem opasnosti okrivljenika.

4. ZAKLJUČAK
Iz sudske prakse¹⁶ razvidno je da izvjestan broj žrtava prijavljuje nasilje u obitelji tek nakon dugogodišnje izloženosti nasilju te da prethodno u zaštitu i savjetovanje obitelji nisu uključene institucije koje poduzimanjem odgovarajućih mjera zaštite sukladno svojim zakonskim ovlastima mogu uistinu spriječiti ponašanja članova obitelji koja su kažnjiva kao prekršaj ili kao kazneno djelo. U posljednjih deset godina prevladavao je trend pada broja prekršajnih prijava za nasilje u obitelji te rast broja kaznenih djela među bliskim osobama i u obitelji. Dosadašnja blaga sudska politika kažnjavanja nasilja u obitelji, prema kojoj su sudovi izricali bezuvjetne kazne zatvora u postotku manjem od 10 %, rezultirala je pooštravanjem zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja. Pooštrena politika kažnjavanja nasilja u obitelji u okolnostima socijalne izolacije i ograničavanja kretanja moguće neće polučiti očekivani učinak. Stoga je potrebno poduzimati i druge mjere važne za sprječavanje i borbu protiv svih oblika nasilja, putem učinkovite suradnje nadležnih tijela, institucija i organizacija, obrazovati o nenasilju od najranije dobi kao i osvještavati javnost o problematici nasilja i putem medija. 

1 https://www.prs.hr/index.php/priopcenja-prs/2901-pravobraniteljica-na-n1-tv-o-obiteljskom-nasilju-i-   spolnom-uznemiravanju, http://hr.n1info.com/Vijesti/a503091/Nasilje-nad-zenama.html
3 https://faktograf.hr/2020/04/03/biljezi-li-i-hrvatska-porast-nasilja-prema-zenama-u-vrijeme-korona-krize/1
4 Nar. nov., br. 126/19.
5 Nar. nov., br. 126/19.
6 Nar. nov., br. 76/17, 126/19 – u nastavku teksta: ZZNO.
7 Osobom s invaliditetom smatra se osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima (čl. 8. st. 9. ZZNO-a).
8 Zbog načela „zabrane preinačenja na gore“, okrivljenik bi u konačnici bio oslobođen optužbe temeljem članka 207. Prekršajnog zakona (Nar. nov., br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18  – u nastavku teksta: PZ); Snježana Oset: „Prva novela Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji“, Informator, br. 6626
9 Pravilnik o provođenju zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana (Nar. nov., br. 116/18).
10 Pravilnik o načinu provedbe zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i udaljenja iz zajedničkog kućanstva (Nar. nov., br. 28/19).
11 Članak 51.a.
Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.
12 Zdravstveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi, osobe zaposlene u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji dužni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova.
13 Nar. nov., br. 144/12, 125/11, 61/15, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19  - u nastavku teksta: KZ.
14 (1) Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo kad to zakon izričito propisuje.
(2) Blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.
(3) Blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kada su se državni odvjetnik i okrivljenik o tome sporazumjeli.
15 Pravilnik o načinu obavaljanja probacijskih poslova (Nar. nov., br. 68/19).
16 Snježana Oset: „Prva novela Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji“, Informator, br. 6626