Imajući na umu kompleksnost problema koji u ovom članku obrađujemo, a radi preciznosti i jasnoće, smatramo značajnim na početku napraviti terminološko pojašnjenje pojmova pokretanje i otvaranje stečajnog i predstečajnog postupka kao i pojma komunalne naknade.

U Glavi II. Stečajnog zakona^[1] (čl. 21.-74.) odredbesu o predstečajnom postupku. U odnosu na aktivnu legitimaciju osobe predlagatelja otvaranja predstečajnog postupka, SZ određuje da se predstečajni postupak pokreće na temelju prijedloga samog dužnika, a može se pokrenuti i na prijedlog vjerovnika, ako se dužnik suglasi s tim prijedlogom (čl. 25.). Ako prijedlog nije odbačen i ako su ispunjeni uvjeti iz Zakona, onda sud donosi rješenje o otvaranju predstečajnog postupka (čl. 33.). U sadržaju rješenja posebno će se navesti: podatci za identifikaciju dužnika i povjerenika, poziv vjerovnicima da nadležnoj jedinici Fine, u roku 15 dana od dana objave toga rješenja, prijave svoje tražbine i da najkasnije osmog dana od objave pisanog izjašnjenja o prijavljenim tražbinama dužnika i povjerenika, ospore prijavljene tražbine koje smatraju nepostojećim, uz obveznu naznaku razloga osporavanja, poziv dužniku i povjereniku da se nadležnoj jedinici Fine, u roku osam dana od isteka roka za prijavu tražbina, podneskom izjasni o svakoj prijavljenoj tražbini priznaje li je ili osporava, uz obveznu naznaku razloga osporavanja, poziv dužnikovim dužnicima da svoje dospjele obveze bez odgode ispunjavaju dužniku te poziv na ročište radi ispitivanja tražbina (čl. 34.). Izlučni, razlučni i ostali založni vjerovnici obavještavaju se o svojim pravima te se otvaranjem predstečajnog postupka njihov položaj ne mijenja u odnosu na stečajna pravila (čl. 38.). Ipak, razlučni i izlučni vjerovnici dužni su u prijavi dati izjavu o pristanku ili uskrati pristanka odgode namirenja iz predmeta na koji se odnosi njihovo razlučno pravo, odnosno izdvajanja predmeta na koje se odnosi njihovo izlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja. Predstečajni sporazum ne smije zadirati u pravo razlučnih vjerovnika na namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenoga namirenja, ako tim sporazumom nije izrijekom drukčije određeno. Ako je predstečajnim sporazumom drukčije određeno, za razlučne vjerovnike posebno će se navesti u kojem se dijelu njihova prava smanjuju, na koje vrijeme se odgađa namirenje i koje druge odredbe predstečajnoga sporazuma prema njima djeluju (čl. 38.). Rješenje o otvaranju predstečajnog postupka objavljuje se na internetskoj stranici e-stečajna oglasna ploča istoga dana kad je doneseno rješenje o otvaranju postupka (čl. 33.). To je bitno jer tada nastupaju pravne, procesnopravne i materijalnopravne posljedice. Pravne posljedice otvaranja predstečajnog postupka nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (čl. 65. st. 1., 2. i 3.). Ipak, predstečajni postupak ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih i razlučnih vjerovnika te tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnika iz radnog odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine na temelju naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti te na mjere osiguranja iz kaznenog postupka i porezne postupke utvrđivanja zloporabe prava (čl. 66.).

Pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova. Osnovne pravne posljedice nisu mijenjane kao ni pravila o parničnim postupcima koje preuzima stečajni upravitelj. SZ poput Stečajnog zakona iz 97.^[2] posljedice dijeli na tri skupine: 1. osnovne pravne posljedice (čl. 158.-180.), 2. učinak stečaja na ispunjenje pravnih poslova (čl. 181.-197.) i 3. pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika (čl. 198.-215.).

Najvažniji elementi komunalne naknade kao javnog prihoda uređeni su Zakonom o komunalnom gospodarstvu^[3]u Glavi IV. (Prihodi za obavljanje komunalnih djelatnosti), članci 22.-28. Slijedom odredaba članka 22. ZKG-a, komunalna naknada prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave (u nastavku teksta: JLS), a sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja niza komunalnih djelatnosti te financiranju građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Iz navedenoga proizlazi da obveza plaćanja komunalne naknade predstavlja ex lege obvezu, koja nastaje u slučaju ispunjenja činjenica razrađenih u općem aktu JLS-a. Govoreći o pravnoj prirodi komunalne naknade, doktrina smatra da je komunalnu naknadu, kao jedan od najvažnijih instrumenata financiranja lokalnih javnih potreba u Republici Hrvatskoj, teoretski ispravnije ubrojiti u poreze, nego u korisničke naknade. To potvrđuje i praksa Upravnog suda, koja određuje da je »ovaj Sud u nizu presuda zauzeo stav da je komunalna naknada po svojoj prirodi javno davanje, a ne klasična naknada za korisničku uslugu te da je vlasnik nekretnine iz članka 22. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu obveznik plaćanja komunalne naknade ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani u članku 22. st. 3. istog Zakona, bez obzira na to koristi li nekretninu trenutno ili ne«.^[4] U svakom slučaju, na temelju ZKG-a upravno tijelo JLS-a u čijem su djelokrugu poslovi komunalnoga gospodarstva donosi rješenje o komunalnoj naknadi, utvrđujući obvezu plaćanja komunalne naknade te visinu obveze te možebitna oslobođenja od plaćanja za pojedine obveznike određuju se sukladno odredbama odluke o komunalnoj naknadi.^[5]

Kako provesti odnosno treba li provesti ovrhu dužne obveze na ime komunalne naknade za pravnu osobu nad kojom je otvoren stečajni postupak?

U rješenju o komunalnoj naknadi, kao upravnom aktu, utvrđuje se obveza plaćanja komunalne naknade u odnosu na fizičku i pravnu osobu vlasnika ili korisnika nekretnine (obveznika komunalne naknade) te iznos njegove obveze na ime komunalne naknade ili možebitno oslobođenje (privremeno, potpuno ili djelomično) od plaćanja. Dakle, neosporivo je da do trenutka otvaranja stečajnog kao i predstečajnog postupka, dakle kada još nisu nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog odnosno predstečajnog postupka, slijedom odredbe stavka 5. članka 23. ZKG-a, rješenje o komunalnoj naknadi naplaćuje upravno tijelo JLS-a nad obveznikom komunalne naknade. Izvršenje (ovrha) nastupa onda kada obveznik ne ispuni svoju novčanu obvezu prema proračunu JLS-a na način i u roku kako je određeno u izreci rješenja te se sastoji u prisilnoj naplati duga po osnovi komunalne naknade. Samo izvršenje provodi se u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit (Glava IV. Opći porezni zakon - Nar. nov., br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13).

Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastaju početkom dana u kojem je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na e-oglasnoj ploči suda. To za posljedicu ima da se postupci ovrhe i osiguranja iz članka 169. SZ-a, koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog ili predstečajnog postupka, prekidaju. Stoga smatramo da postupke prisilne naplate duga komunalne naknade (ovrhe) koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, treba obustaviti, sukladno odredbi članka 135. st. 1. toč. 4. i 5. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15). U slučaju da rješenje o otvaranju stečajnog postupka u povodu žalbe bude ukinuto, a u ponovnom postupku stečajni postupak bude ponovno otvoren, smatrat će se da su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupile početkom dana kojeg je prvo rješenje o otvaranju stečajnog postupka istaknuto na e-oglasnoj ploči suda (čl. 158. st. 2. SZ-a). Dakle, u slučaju da obveznik komunalne naknade nije namirio svoju tražbinu u ovršnom postupku, predstavničko tijelo JLS-a stječe za dospjele, a nenaplaćene komunalne naknade, na temelju zabilježba u zemljišnim knjigama prije otvaranja stečajnog postupka, pravo na odvojeno namirenje svoje tražbine, kamata i troškova iz vrijednosti založnoga predmeta u otvorenom stečajnom postupku (tzv. razlučno pravo). Štoviše, postoji i pravni interes razlučnih vjerovnika za pokretanje stečajnog postupka ako svoju tražbinu ne mogu ostvariti na brži i jeftiniji način kroz ovršni upravni postupak.

Nadalje, u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom, dospjela potraživanja komunalne naknade, a za koje nije napravljena zabilježba u zemljišnim knjigama prije otvaranja stečajnog postupka, JLS mora prijaviti u stečajnom postupku u roku koji se određuje rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. Pritom JLS ima pravni položaj »običnog« stečajnog vjerovnika.

S treće strane, nakon što je otvoren stečajni postupak, a u skladu s člankom 154. SZ-a, iz stečajne mase najprije se namiruju troškovi stečajnoga postupka i ostale obveze stečajne mase. U ostale obveze stečajne mase pripadaju, exempli causa, obveze nastale upravljanjem nekretnina, dakle i tražbine komunalne naknade dospjele nakon otvaranja stečajnog postupka (čl. 156. st. 1. toč. 1.). Pritom je obveza stečajnog upravitelja da vodi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase, a tijekom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan je izdvojiti sredstva potrebna za namirenje takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti (čl. 157. st. 1.).

Ipak, postavlja se pitanje što ako stečajni upravitelj nema sredstava za namirenje obveza stečajne mase odnosno što ako ne predvidi takvu obvezu stečajne mase. Naime, prava i obveze stečajnog upravitelja - kao tijela stečajnog postupka (javna funkcija) i kao zastupnika dužnika prema zakonu - nastaju danom imenovanja od strane stečajnog suca. Od toga dana do dana razrješenja, upravitelj preuzima dužnosti opisane u člancima 88. i 89. SZ-a. Jedna od dužnosti, koju je u obvezi izvršavati uredno i savjesno, jest i vođenje poslova dužnika. Pritom problemi za stečajnog upravitelja nastaju već u ranoj fazi postupka. Naime, pri preuzimanju dužnosti stečajni upravitelj nije obično u mogućnosti točno tvrditi, a niti predvidjeti koje će sve obveze morati ispuniti iz stečajne mase. Pritom mu je od najveće pomoći kvalitetno napravljen popis imovine i obveza stečajnog dužnika, koji opet može biti nevjerodostojan. Bilo kako, upravitelj se mora strogo držati pravila da se iz stečajne mase najprije namiruju: 1.) troškovi stečajnog postupka, a potom 2.)ostale obveze stečajne mase, redom kojim one dospijevaju (čl. 154.-156. SZ-a). Ako je nakon otvaranja stečajnog postupka očito da postojeća stečajna masa neće biti dostatna za vjerovnike stečajne mase, stečajni je upravitelj u obvezi reagirati.Te odredbe vrijede bez obzira na to provodi li se jednostavno unovčenje zatečene stečajne mase ili dužnik mora najprije završiti započete poslove da bi se spriječilo nastupanje štete na imovini dužnika. Na to obvezuje i članak 157. SZ-a, koji govori o isplati obveza stečajne mase. U osnovi postoje dva različita slučaja obustave i dva (što je osobito bitno) odvojena postupka zbog nedostatnosti stečajne mase. Prvi je obustava zbog nedostatnosti mase za pokriće troškova stečajnog postupka (čl. 293. SZ-a), dok je drugi obustava zbog nedostatnosti mase za ispunjenje ostalih obveza stečajne mase (čl. 294. SZ-a).

Ovaj postupak obustave stečajnog postupka složeniji je i predstavlja, u biti, pravi »stečaj u stečaju« jer je kod stečajnog dužnika u tijeku stečajnog postupka (exempli causa, pri završetku poslova velike novčane vrijednosti) identificiran jedan od stečajnih razlog iz članka 5. SZ-a. Bitno je spomenuti da se pravila koja vrijede za obustavu zbog nedostatnosti mase za troškove ne mogu primijeniti za obustavu zbog nedostatnosti mase za ostale obveze stečajne mase. Radi se o slučajevima kad su troškovi stečajnog postupka pokriveni, ali stečajna masa nije dostatna za ispunjenje ostalih obveza stečajne mase pa stečajni upravitelj podnosi prijavu stečajnom sucu o nedostatnosti stečajne mase. Tako će postupiti i ako se može pretpostaviti da stečajna masa neće biti dostatna za ispunjenje ostalih postojećih obveza stečajne mase kad one dospiju (st. 1. toč. 1. čl. 294. SZ-a). Dakle, stečajni upravitelj podnosi prijavu stečajnom sucu u dva slučaja: 1.) ako postojeća stečajna masa nije dostatna za ispunjenje ostalih dospjelih obveza stečajne mase, te 2.) ako se može pretpostaviti da stečajna masa neće biti dostatna za ispunjenje ostalih postojećih obveza stečajne mase kad one dospiju (st. 1. toč. 2. čl. 294. SZ-a). Stavak 1. članka 294. SZ-a razumljiv je, što se ne bi moglo tvrditi za stavak 2. članka 294. SZ-a, koji glasi: »Prijava iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Stečajni vjerovnici i vjerovnici ostalih obveza stečajne mase mogu se očitovati o prijavi.«. Tu bi zakonodavnu odredbu trebalo hitno izmijeniti zato što je praktički neprovediva. Najprije je nejasno kome stečajni vjerovnici i vjerovnici ostalih obveza stečajne mase mogu dostaviti mišljenje o prijavi: 1.) stečajnom sucu ili 2.) stečajnom upravitelju ili 3.) stečajnom sucu i stečajnom upravitelju. Zatim se ne određuje u kojem roku takvi vjerovnici mogu podnijeti svoje mišljenje (do završnog ročišta?). Nadalje, SZ ne određuje kako bi prijava trebala izgledati, odnosno što bi sve trebala sadržavati. Smatramo da iz prijave svakom vjerovniku treba biti razvidan razlog njezina podnošenja. Stoga bi stečajni upravitelj trebao sastaviti točan popis svih obveza stečajne mase u novčanim iznosima prema sljedećim stavkama: 1.) troškovi stečajnog postupka; 2.) dospjele ostale obveza stečajne mase, te 3.) nedospjele ostale obveze stečajne mase. Iz takvog popisa mora se vidjeti da za sve ostale obveze stečajne mase neće biti dovoljno stečajne mase za njihovo ispunjenje, nakon što se namire troškovi stečajnog postupka. Iz jasnog izračuna proizlazit će zaključak da stečajni upravitelj nije zloporabio institut prijave obustave stečajnog postupka zbog nedostatnosti mase za ispunjenje ostalih obveza stečajne mase. U članku 205. SZ-a određuje se redoslijed podmirenja obveza stečajne mase. Na prvom su mjestu troškovi stečajnog postupka, koji u slučaju nedostatnosti stečajne mase za ostale obveze stečajne mase moraju, prema logici stvari, biti isplaćeni u cijelosti. Nakon troškova stečajnog postupka slijede obveze stečajne mase zasnovane nakon podnošenja prijave o nedostatnosti stečajne mase, a koje ne ulaze u troškove postupka, dok su na trećem mjestu u redoslijedu ostale obveze stečajne mase. Bitno je naglasiti da se vjerovnici stečajne mase s naslova ostalih obveza stečajne mase namiruju razmjerno, što je izuzetak od redovite obveze podmirivanja obveza koje terete stečajnu masu redom kojim one dospijevaju. Postavlja se i važno pitanje trebaju li se vjerovnici - kad je stečajni upravitelj prijavio nedostatnost stečajne mase za ispunjenje obveza stečajne mase - posebno izjašnjavati i odlučivati o neunovčenim predmetima stečajne mase prije samog zaključenja stečajnog postupka. Odgovor je potvrdan, sukladno članku 283. SZ-a.

Prijava nedostatnosti stečajne mase za ispunjenje troškova stečajnog postupka, kao i ostalih obveza stečajne mase, izuzetno je snažan alat u rukama stečajnog upravitelja kad se kumulativno ispune dva uvjeta: 1.) da je pravodobna i 2.) utemeljena na izračunu koji ne predstavlja zloporabu prava. Zabrana ovrhe nastupa čim stečajni upravitelj prijavi nedostatnost stečajne mase za pokriće troškova stečajnog postupka ili za ispunjenje ostalih obveza stečajne mase pa ovrha nije dopuštena radi naplate obveza iz članka 296. SZ-a (»namirenje vjerovnika stečajne mase«). Drugim riječima, kad vjerovnik stečajne mase nakon podnošenja prijave nedostatnosti stečajne mase podnese ovršni prijedlog, sud taj prijedlog vjerovnika stečajne mase (ovrhovoditelja) mora odbaciti jer je tako određeno kogentnom normom članka 296. SZ-a, koja je lex specialis u odnosu na ovrhu uređenu Ovršnim zakonom. Drugi pravni učinak prijave nedostatnosti stečajne mase je obustava i zaključenje stečajnog postupka čim stečajni upravitelj podijeli stečajnu masu, u skladu s člankom 295. SZ-a. Ako se nakon obustave postupka pronađu predmeti stečajne mase, sud će na prijedlog stečajnog upravitelja, ili po službenoj dužnosti, odrediti provođenje naknadne diobe, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 289. SZ-a.

Svaki stečajni postupak predstavlja svojevrsnu »avanturu« jer je nemoguće u cijelosti predvidjeti njegov tijek. Avantura, međutim, nije razlog za ekskulpaciju od odgovornosti stečajnoga upravitelja posebno prema vjerovnicima stečajne mase. Naime, stečajni upravitelj dužan je nadoknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je on pretrpio zbog neispunjenja obveza stečajne mase, preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja te obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje (st. 4. čl. 92. SZ-a). To znači da stečajni upravitelj odgovara za sve radnje koje je poduzeo od trenutka imenovanja za stečajnog upravitelja. Primjerice, odgovara ako s vjerovnikom ugovori završetak određenih poslova, bitnih za samu stečajnu masu, ali ugovornu obvezu ne ispuni kako ona glasi. Izuzetak od toga pravila jest da nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje, a što mora, u slučaju postojanja parnice radi naknade štete, i dokazati da bi se oslobodio od odgovornosti. U Stečajnom zakonu upravo zbog velike odgovornosti stečajnog upravitelja postoje tri sloja njegove pravne zaštite: 1.) osiguranje od odgovornosti (prvi sloj), 2.) zastarni rokovi (drugi sloj), te 3) odobrenje stečajnog suca (treći sloj). Stečajni upravitelj dužan je osigurati se kod osiguravajućeg društva od odgovornosti (st. 1. toč. 4. čl. 81. SZ-a). Što se tiče zastare, određeno je da pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete, nastale zbog povrede dužnosti stečajnog upravitelja, zastarijeva protekom roka od tri godine od saznanja oštećenog za štetu i okolnostima na kojima se zasniva obveza stečajnog upravitelja za naknadu štete. Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete zastarijeva najkasnije protekom roka od tri godine od pravomoćnosti odluke o zaključenju stečajnog postupka. Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete prouzročene povredom dužnosti počinjene u svezi s naknadnom diobom ili s nadzorom nad ispunjenjem plana, zastarijeva protekom roka od tri godine od provedbe naknadne diobe ili završetka nadzora (st. 3. čl. 93. SZ-a). Stoga doktrina s pravom zaključuje: »Za štetu koju pretrpi vjerovnik trgovačkog društva zbog neispunjenja obveze, odgovara društvo, a ne zastupnik koji je u ime društva sklopio ugovor ili preuzeo neku drugu obvezu. U ovom slučaju odgovara osobno stečajni upravitelj. Ako se ima na umu da stečajni upravitelj vodi dužnikovo poslovanje u slučaju kada je odlučeno da nastavi poslovati, visina štete često će znatno prelaziti vrijednost imovine stečajnog upravitelja kojom on odgovara.«. Odobrenje stečajnog suca dodatna je i posljednja pravna zaštita, koja ipak ne štiti u svim situacijama koje nepredvidivi stečajni postupak donosi. Bez obzira na postojanje osiguranja od odgovornosti, koje, primjerice, u stečajevima male vrijednosti iz članka 127. SZ-a praktički i ne postoji.

Već smo naglasili da je komunalna naknada po svojoj prirodi javno davanje (porez), a ne klasična naknada za korisničku uslugu te da je plaća vlasnik ili korisnik nekretnine ako su za to ispunjeni uvjeti propisani ZKG-om. Ona je prihod JLS-a i ima sličnosti s npr. porezom na tvrtku, koji je također prihod JLS-a. Razlika se sastoji u tome da komunalnu naknadu plaća vlasnik ili korisnik nekretnine, dok je njezin vlasnik odnosno korisnik, a porez na tvrtku plaća pravna osoba sve dok je upisana u odgovarajući upisnik (registar). Dakle, i jedna i druga obveza stečajnog dužnika ne prestaju otvaranjem stečajnog postupka.

Obveza plaćanja komunalne naknade predstavlja ex lege obvezu, što proizlazi iz ZKG-a, kao posebnog propisa lex specialis, ali i Stečajnog zakona, kao općeg propisa lex generalis. U izvornoj verziji »starog« SZ-a, tražbine koje čine prihod jedinica lokalne samouprave i uprave bile su svrstane u prvi viši isplatni red, pod uvjetom da su nastale do dana otvaranja stečajnog postupka (čl. 71.). U drugoj noveli »starog« SZ-a (Nar. nov., br. 129/00) tražbine za komunalnu naknadu izgubile su vrlo povoljan položaj jer ih je zakonodavac svrstao u tzv. opći isplatni red odnosno među tražbine drugog višeg isplatnog reda (čl. 29). U SZ-u tražbine za komunalnu naknadu također su tražbine drugog višega isplatnog reda (čl. 138.).

U već otvorenom stečajnom postupku komunalna naknada je ostala obveza stečajne mase (čl. 156. SZ-a) pa se prioritetno namiruje u odnosu na tražbine stečajnih vjerovnika. Drugim riječima, tijekom cijelog postupka stečajni upravitelj dužan je voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase, a tijekom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan je izdvojiti sredstva potrebna za namirenje takvih obveza za koje se može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti. U suprotnom, dužan je nadoknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako u vrijeme preuzimanja obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje (čl. 92. SZ-a).

[1] Nar. nov., br. 71/15 - u nastavku teksta: SZ.
[2] Nar. nov., br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/13 - u nastavku teksta: »stari« SZ.
[3] Nar. nov., br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - proč. tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12, 94/13 - Zakon o održivom gospodarenju otpadom, 153/13 - Zakon o gradnji,147/14 i 36/15 - u nastavku teksta: ZKG.
[4] Upravni sud u Rijeci, posl. br. 7 UsI-841/14-7 od 23. prosinca 2015.
[5] Žunić Kovačević, N., Gadžo, S., Komunalna naknada u RH i njezino pozicioniranje u odnosu na teoretske i normativne koncepte financijskog prava, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991.) v. 35, br. 1, 245-270 (2014.).