01.04.2020.

Naknada štete prouzročene potresom

Nedavni potres, koji je pogodio Zagreb i njegovu okolicu, prouzročio je štetu ne samo na nekretninama, nego i na vozilima koji su bili parkirani u užem središtu grada u blizini dotrajalih zgrada, a posebno u staroj gradskoj jezgri. Stoga u članku razmatramo pitanje odgovornosti za štetu kao i o mogućnostima naknade materijalne štete na nekretninama i vozilima.

1. Uvod
Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u nastavku teksta: ZOO), u članku 1046. definira štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povredu prava osobnosti (neimovinska šteta). Iako se šteta može pojaviti i kao nematerijalna (neimovinska) šteta, obična šteta (pozitivna šteta) i izmakla korist (negativna šteta) te kao postojeća i buduća šteta, u nastavku ćemo se fokusirati na materijalnu (imovinsku) štetu.     

Da bi se ispunili uvjeti za naknadu štete, treba dokazati uzročnu vezu između štete i štetne radnje. Štetna radnja može se sastojati u činjenju (aktivnosti) ili nečinjenju odnosno  propustu da štetnik učini ono što je dužan učiniti temeljem zakona ili ugovora. Osim toga, mora postojati protupravnost u postupanju štetnika koja proizlazi iz kršenja pravne norme (čl. 8. ZOO-a).

Prema općoj odredbi o odgovornosti po osnovi krivnje, onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u kojem se slučaju predmnijeva obična nepažnja kao najblaži oblik krivnje (pažnja dobrog domaćina ili gospodarstvenika). Stoga štetnik koji se želi osloboditi odgovornosti mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje (slučajno). Međutim, za štetu od stvari i djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, dakle po kriteriju objektivne odgovornosti (čl. 1045. ZOO-a). Vlasnik se oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta potekla od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i ako je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti. Ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti (čl. 1067. ZOO-a).    

2. Naknada štete na nekretnini
Kada je u pitanju naknada štete na nekretninama koja je prouzročena potresom, vlasnici koji su imali zaključen ugovor o osiguranju imovine odnosno građevinskog dijela nekretnine i pokretnih stvari u kućanstvu s uključenom dopunskom opasnošću/rizikom od potresa te koji su redovito obnavljali police osiguranja (isprave o zaključenom ugovoru o osiguranju), trebaju podnijeti zahtjev za naknadu štete osiguratelju. Osiguratelj je, temeljem ugovora o osiguranju, obvezan isplatiti osigurninu u zamjenu za plaćenu premiju osiguranja. Visina (iznos) naknade štete ovisit će o procjeni štete, visini osigurane svote prema polici osiguranja, kao i o osiguranikovu možebitnom doprinosu šteti. Iznos naknade koju je osiguratelj obvezan isplatiti ne može biti veći od stvarne štete koju je osiguranik pretrpio ostvarenjem osiguranog slučaja na osiguranoj imovini, čak i onda kada je svota osiguranja veća od stvarne štete (čl. 949. st. 2. ZOO-a). Dakle, dužnost je osiguranika da odmah po nastanku osiguranog slučaja kontaktira osiguratelja te da poduzme sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče daljnje štetne posljedice. Također, korisno je da osiguranik i sam fotografira oštećenja na nekretnini prije dolaska procjenitelja štete.   

Ako je ugovor o osiguranju imovine zaključen iz razloga što su na tome inzistirale banke prilikom zaključenja ugovora o stambenom kreditu, takve police osiguranja vinkulirane su u korist banke i u tom se slučaju naknada štete isplaćuje banci, a ne vlasniku nekretnine. Napominjemo da ugovori o osiguranju imovine na kojima inzistiraju banke prilikom zaključenja ugovora o stambenom kreditu najčešće ne uključuju osiguranje  građevinskog dijela nekretnine i stvari kućanstva od potresa, nego uključuju osiguranje građevinskog dijela kuće ili stana od drugih osnovnih rizika poput  požara i udara groma, eksplozija, oluje, tuče (grad), udara vlastitog ili nepoznatog motornog vozila te vlastitog radnog stroja u osigurani objekt, pada i udara  letjelice i manifestacija i demonstracija (tzv. osnovne opasnosti), a ponekad, iako rijetko, osiguranje uključuje i dodatne opasnosti (izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi te sustava centralnog grijanja  te poplave, bujice i visoke vode). 

Osiguranje od rizika potresa osiguranje je od dopunske opasnosti/rizika koja ne mora biti vinkulirana na banku, pa bi se u tom slučaju naknada štete isplaćivala izravno vlasniku nekretnine. 

Međutim, osiguravajuće društvo nije obvezno isplatiti naknadu štete po zahtjevu osiguranika ako smatra da zahtjev nije osnovan, pa će u tom slučaju osiguranik naknadu štete morati potraživati u sudskom postupku. Naime, osnovna dužnost osiguranika je da za vrijeme dok traje osiguranje, pažnjom dobrog gospodarstvenika, vodi brigu o osiguranom predmetu tako da poduzima propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere kako bi se spriječio nastanak osiguranog slučaja, odnosno izbjegla ili smanjila šteta (čl. 950. st. 1. ZOO-a). Stoga  se u sudskom postupku može utvrđivati što je uzrok rušenju ili oštećenju na nekretnini, je li to nemar vlasnika da se brine o nekretnini i provodi nužne građevinske intervencije, obnavlja krov, ispituje statiku zgrade i slično, ili je razlog oštećenju uistinu samo potres. Dakle, može se utvrđivati koliki je doprinos osiguranika nastanku štete, pri čemu se može utvrđivati u kakvom je stanju bila nekretnina u trenutku zaključenja ugovora o osiguranju i je li to bilo prethodno utvrđeno i dokumentirano. Ako se utvrdi da se šteta povećala zbog neispunjenja dužnosti osiguranika, sud će obvezu osiguratelja smanjiti za onoliko za koliko se šteta povećala. To je svojevrstan oblik naknade štete u korist osiguratelja, a temelji se na podijeljenoj odgovornosti osiguratelja i osiguranika. Kada su u pitanju etažirane zgrade s više stanova, oštećenja prouzročena potresom mogu nastati i na zajedničkim dijelovima zgrade poput ulaza, stubišta, površina između i izvan stanova, podruma, praonica rublja, tavana i drugih zajedničkih prostorija. Zajedničkim dijelovima zgrade nadležan je upravljati upravitelj zgrade. Dužnosti i ovlasti upravitelja propisane su člankom 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14). Upravitelj zgrade dužan je obavljati svoju profesionalnu djelatnost brige i upravljanja zgradom pažnjom dobrog gospodarstvenika, što bi uključivalo aktivno predlaganje suvlasnicima zaključivanja polica o osiguranju zajedničkih dijelova zgrade pa i od posljedica potresa. Osnovno osiguranje zajedničkih dijelova zgrade obično uključuje osiguranje od osnovnih opasnosti (požara i drugih opasnosti), a dodatne opasnosti (izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi te sustava centralnog grijanja  te poplave, bujice i visoke vode). Dopunska opasnost od potresa može se ugovoriti uz već zaključene police osiguranja od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti.

Dakako, ako su suvlasnici odbili prijedlog upravitelja za osiguranje od potresa zbog previsoke cijene police ili nečega trećeg, a upravitelj je upravljao zgradom pažnjom dobrog gospodarstvenika, odgovornost za naknadu štete isključivo je na suvlasnicima.

3. Naknada štete na vozilima
Kada je u pitanju šteta nastala na vozilima koji su bili parkirani ispred zgrada s kojih je zbog potresa došlo do urušavanja krovova, dimnjaka i slično, situacija je nešto drukčija.

Svaki vlasnik vozila koji ima s osigurateljem zaključen ugovor o osiguranju vozila (kasko),   treba provjeriti opće uvjete osiguratelja pa ako šteta na vozilu prouzročena potresom ulazi pod osigurani slučaj, ostvaruje pravo na naknadu štete u visini osigurane svote prema polici osiguranja. I u tom slučaju osiguranik je obvezan poduzeti sve što je potrebno da se ograniče daljnje štetne posljedice do dolaska procjenitelja radi izvida štete. Ako osiguranik ne bude zadovoljan ponudom osiguratelja glede visine ponuđene isplate štete, može joj prigovoriti, a ako i nakon prigovora ponuda osiguratelja ostane nepromijenjena ili osiguratelj odbije nadoknaditi štetu, osiguranik je može ostvarivati u parnici. Osiguravajuća društva obično inzistiraju da se prilikom prihvaćanja ponude zaključi nagodba prema kojoj osiguranik potvrđuje da nema drugih potraživanja na ime naknade štete po osnovi određene police, a sve kako bi ograničili mogućnost pokretanja sudskih postupka na ime razlike stvarne i isplaćene materijalne štete.          

Osim toga, vlasnici vozila mogu se sa zahtjevom za naknadu štete obratiti suvlasnicima zgrade. Ako je odgovornost vlasnika i upravitelja zgrade za štetu nastala na imovini trećih osoba osigurana, vlasnici vozila moći će podnijeti zahtjev za naknadu materijalne štete ili vlasnicima nekretnine ili izravno osiguratelju. Osiguranjem od odgovornosti osigurava se odgovornost vlasnika i upravitelja zgrade za štete koje bi mogle nastati ili biti nanesene životima, zdravlju ili imovini trećih osoba, a koje proizlaze iz same činjenice posjedovanja i upravljanja zgradom, odnosno korištenja zgrada, prostorija, zemljišta i dizala zgrade.
Trećim osobama ne smatraju se vlasnici (etažni) zgrada, vlasnici poslovnih prostora, upravitelj te svi korisnici stanova odnosno poslovnih prostora i garaža bez obzira na njihov status (stanari, podstanari i sl.). Ako vlasnici i upravitelj zgrade nisu osigurani od odgovornosti, vlasnik vozila na kojem je nastala imovinska šteta dok je bio parkiran na predviđenom parkirnom mjestu, uvijek može podnijeti tužbu za naknadu štete i u sudskom postupku dokazivati da je uzrok rušenju ili oštećenju na zgradi nemar vlasnika da se brinu o zgradi i provode nužne građevinske intervencije, obnavljaju krov, ispituju statiku zgrade i slično. Takva vrsta dokazivanja uključivat će građevinsko vještačenje kako se bi se utvrdilo postojeće stanje nekretnine. S druge strane, vlasnici će se možebitno pozivati na višu silu, kao vanjski, nepredvidljivi i neotklonjivi događaj i tako otklanjati svoju odgovornost.      

Isti argument tijekom sudskog postupka moguće je da će koristiti osiguratelji koji usprkos zaključenoj polici osiguranja od odgovornosti ne žele isplatiti štetu. Uspješnost ili neuspješnost takvih prigovora pokazat će sudska praksa.    

4. Zaključak
Kada su u pitanju štete prouzročene potresom odnosno prirodnim potresanjem tla koje nastaje zbog geofizičkih procesa u unutrašnjosti zemlje, mogućnosti za naknadu štete ovisit će o možebitno zaključenim ugovorima o osiguranju imovine i u konačnici vrlo vjerojatno rezultirati sudskim postupcima. Vlasnici nekretnina koji nemaju zaključeno osiguranje od dopunske opasnosti/rizika od potresa, a imaju kredite osigurane založnim pravom na nekretnini, trebat će nastaviti redovito plaćati kredit, bez obzira na to je li njihova nekretnina nakon potresa pogodna za stanovanje ili ne. Naime, banka kredit može prisilno naplaćivati i iz druge imovine dužnika čak i onda kada predmet zaloga za koji je kredit podignut, više ne postoji. Napominjemo da će vlasnici nekretnina koje su legalizirane, a nisu osigurane, moći temeljem Zakona o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda (Nar. nov., br. 16/19), podnijeti zahtjev za  naknadu štete Gradu Zagrebu, koji će isplatiti do pet posto iznosa konačne potvrđene štete, pod uvjetom da je šteta na nekretnini veća od 60 posto vrijednosti imovine.