Nagodba ili mirno rješenje spora na zakonom utvrđen način još je uvijek svakodnevno prisutno. U mnogim slučajevima stranke pribjegavaju, u sporovima i izvan njih, sklapanju izvansudskih ili sudskih nagodbi. Autor u ovom radu ukazuje na njihove zajedničke i posebne karakteristike, pravni značaj i posljedice na osnovi odredaba Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku te na primjere iz sudske prakse. Posebno se razmatra građanskopravna ili tzv. izvansudska nagodba, a posebno procesnopravna ili sudska nagodba te se ističu njihove zajedničke karakteristike, razlike i prednosti, kako međusobno, tako i u odnosu na medijaciju (mirno rješavanje sporova). Daje se prednost sudskoj nagodbi koja ima veću sigurnost i čvrstoću, jer ima svojstvo pravomoćne sudske presude, a često puta i ovršnog naslova. Obje nagodbe su konstitutivnog karaktera i mijenjaju dotadašnje odnose, prava i obveze stranaka. Za koju će se nagodbu stranke opredijeliti, ovisi o njihovom međusobnom povjerenju, međusobnoj ovisnosti u poslovanju, ostalim odnosima i drugim okolnostima. Autor se zauzima za nagodbu koju stranke mogu sklopiti pred sudom i prije početka spora, koja se nedovoljno koristi, a ima sve osobine valjane sudske nagodbe.