Cilj je ovog članka ukazati na nedorečenosti hrvatskog pravnog sustava glede provedbe međunarodnih obveza koje se odnose na zaštitu ljudskih prava temeljem Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – MU, br. 18/97, 6/99 – proč. tekst, 8/99 – ispr., 14/02, 1/06 i 2/10) u postupcima koji se vode u okviru međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima prema odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Nar. nov., br. 178/04). Neposredni povod predstavlja Rješenje Vrhovnog suda RH broj I Kž-961/11-4 od 13. prosinca 2011. kojim je Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Z. a radi se o pretpostavkama za izručenje odnosno o političkom azilu. Stoga autor u ovom članku raspravlja o ovom pravnom pitanju u konkretnom slučaju neprimjenjivanja načela non-refoulement te iznosi svoje stajalište o pravnom pitanju.