Odlučujući o pretpostavkama za priznanje stranih sudskih odluka, sudovi se u primjeni Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima2 često susreću s osnovnim problemom - radi li se o kontradiktornom postupku ili postupku koji treba provesti bez posebnih formalnosti, samo ispitivanjem pretpostavki za priznanje i donošenje odluke bez aktivnog sudjelovanja stranaka. U praksi se susrećemo s brojnim odlukama sudova koji upravo polaze od tog drugog stajališta, premda se s obzirom na pravila izvanparničnog postupka koji se primjenjuju i u ovom postupku nameću sasvim drukčije obveze sudova. U ovom radu pokušat ćemo približiti i na neki način pomiriti različita pravna stajališta radi rješenja tog problema i dati određene prijedloge, usmjerene postizanju veće učinkovitost i ekonomičnosti u donošenju takvih odluka.