1. UVOD
Zakonom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16) po prvi je put u Republici Hrvatskoj uspostavljena mogućnost paušalnog oporezivanja dohotka. Paušalno oporezivanje dohotka predstavlja poreznu opciju - pogodnost u cilju poticanja i razvitka poduzetništva¹, a posebice malih poduzetnika koji nisu u sustavu PDV-a i tzv. freelancera, koja pruža niže porezne obveze u odnosu na redovito oporezivanje, čime ujedno olakšava i vođenje poslovnih knjiga.

S novom regulacijom porezna su se tijela suočila i s novim izazovima, osobito sa zloporabom toga instituta. Naime, paušalno oporezivanje dohotka pod određenim okolnostima može skrivati nesamostalni rad, odnosno radni odnos, koji se, dakako, oporezuje prema drugim kriterijima, koji su nepovoljniji za poduzetnika. U cilju sprječavanja takvih zloporaba, Pravilnikom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 1/20) općenito se propisuje na koji se način utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između izvršitelja koji je porezni obveznik i isplatitelja primitka, obilježja nesamostalnog rada odnosno radnog odnosa. Ta tema nužno zahtijeva kombiniranu primjenu trgovačkog, obveznog, poreznog, upravnog i radnog prava, a razlog je što u važećim pravnim propisima Republike Hrvatske postoje dvije regulacije nesamostalnog rada odnosno radnog odnosa: jedna koja potječe iz radnopravnih propisa, i druga koja potječe iz poreznopravnih propisa. S treće je strane u pravnom okviru prisutan i obveznopravni ugovor o djelu, često sličnih karakteristika kao i ugovor o radu.

Autorice u članku daju pregled i analizu zakonodavnog okvira paušalnog oporezivanja dohotka u Republici Hrvatskoj, pojašnjavaju razliku između samostalnog i nesamostalnog rada i ukazuju na dvojbe do kojih dolazi u praktičnoj primjeni sprječavanja zloporaba te porezne pogodnosti, a sve s ciljem pronalaska odgovora na pitanje: gdje prestaje poduzetništvo, a počinje radni odnos?

2. ZAKONODAVNI OKVIR
U smislu odredbe članka 2. st. 1. Zakona o obrtu (u nastavku teksta: ZOB)², obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 8. toga Zakona, od fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a člankom 4. ZOB-a propisano je da je obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. st. 1. Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba³. Nadalje, sukladno odredbi članka 8. st. 2. ZOB-a, radom u obrtu obrtnik ostvaruje prava i obveze iz radnog odnosa, ako ta prava ne ostvaruje po drugoj osnovi. Naglašavamo da paušalni obrt nije vrsta obrta koju predviđa ZOB⁴, već se navedeni naziv koristi kolokvijalno, pritom misleći na mogućnost paušalnog oporezivanja dohotka obrta.

Zakon o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23 i 152/24 – u nastavku teksta: ZPD), u članku 82. st. 1. propisuje utvrđivanje paušalnog dohotka i paušalnog poreza na dohodak, i to tako da se poreznom obvezniku koji obavlja djelatnost iz članka 29. st. 1. t. 1. i st. 3. toga Zakona⁵, a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost te koji po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruje ukupan godišnji primitak veći od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak može utvrđivati i u paušalnom iznosu⁶. Usto, odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da porezni obveznik koji porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu ne vodi poslovne knjige iz članka 34. st. 2. toga Zakona⁷, osim evidencije o prometu⁸. Porezni obveznici u sustavu paušalnog oporezivanja plaćaju godišnji porez u paušalnom iznosu po stopi od 12 %.⁹

Zakonom o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 121/19), kao lex generalisa u odnosu na ZPD, u Opći porezni zakon unesena je odredba članka 12.a, koja se odnosi na korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, pa je tako stavcima 1., 2. i 5. propisano: „Porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama (…) U slučajevima iz stavka 1. točke 1. ovoga članka za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka koji se u tom odnosu smatra poslodavcem odgovara kao jamac platac. Obilježja nesamostalnog rada iz stavka 1. točke 1. ovoga članka određuju se u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.“¹⁰

Upravo tim odredbama otvorena je mogućnost svojevrsnog sankcioniranja poduzetnika koji obavlja posao s obilježjima nesamostalnog rada, a oporezuje ga nižom poreznom stopom – paušalno, umjesto na način koji je predviđen za oporezivanje nesamostalnog rada, o čemu će više riječi biti u nastavku ovoga članka.

3. OBILJEŽJA NESAMOSTALNOG RADA PREMA POREZNIM KRITERIJIMA
Budući da prethodno citirana odredba članka 12.a st. 5. Općeg poreznog zakona ponovno upućuje na ZPD, potrebno je vratiti se na članak 27.a toga Zakona, unesen izmjenama Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 121/19), kojim se obilježja nesamostalnog rada propisuju na sljedeći način: „(1) Za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. (2) Obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.(3) Obilježja kriterija: kontrola ponašanja obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva, financijska kontrola obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada te odnos stranaka obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama. (4) Ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju kriterije te način provedbe ovoga članka u vezi s obilježjima nesamostalnog rada.“.

Nadalje, Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 1/20) uveden je članak 32.a, kojim su propisana opća načela korištenja poreznih pogodnosti, pa je stavkom 3. toga članka propisano da će se za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d - 32.i Pravilnika. Usto, propisano je da se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla.¹¹

U člancima 32.d - 32.i Pravilnika propisano je koje su činjenice bitne za oporezivanje pojedinog poreznog obveznika, pa se takvim činjenicama smatraju podaci: o svim primicima koji se ostvaruju po pojedinom izvoru dohotka u određenom razdoblju, ostvaruju li se primici od nesamostalnog rada u istom razdoblju s drugim izvorima dohotka, koja se djelatnost obavlja i koliko dugo, postoji li utvrđen plan poslovanja, na koji se način djeluje na tržištu, koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te sklapanja poslovnih odnosa, broj poslovnih partnera te, ovisno o pojedinom slučaju, druge činjenice bitne za oporezivanje.¹²

Kao što je prije navedeno, odredbom članka 27.a ZPD-a propisana su tri kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, i to su: kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka. Pravilnik o porezu na dohodak dodatno razrađuje navedene kriterije na način kako navodimo u nastavku.

Kriterij „kontrola ponašanja“ obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva): 1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se on može obavljati i na drugom mjestu, 2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao, 3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca, 5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtijeva izvještaje o izvršenju posla, 6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca, 7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.¹³

Kriterij „financijska kontrola“ obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčeva rada: 1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca, 2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca, 3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla, 4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu i 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.¹⁴

Kriterij „odnos stranaka“ obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa: 1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu, 2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koje su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad), 3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano uz provedbu određenog projekta ili više projekata u nizu, 4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovito poslovanje poslodavca, 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica, 6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.¹⁵

Konačno, dopušteno je dokazivati obilježja nesamostalnog rada i prema kriterijima koji nisu navedeni, a koji u konkretnom odnosu mogu predstavljati tipično obilježje nesamostalnog rada.¹⁶

Dakle, podzakonskim aktom regulirana je čitava lepeza kriterija prema kojima se utvrđuje postojanje nesamostalnog rada odnosno radnog odnosa, koja je proširena neograničeno jer bilo što može biti kriterij koji upućuje da postoji radni odnos, ali istovremeno ne ostavlja nikakvu rezervu da se nešto neće smatrati nesamostalnim radom, ako ima obilježja koja isključuju postojanje nesamostalnog rada.

4. OBILJEŽJA NESAMOSTALNOG RADA PREMA ZAKONU O RADU I USPOREDBA S UGOVOROM O DJELU
Obilježja nesamostalnog rada odnosno radnog odnosa propisana su Zakonom o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – u nastavku teksta: ZOR), kao općim zakonskim aktom kojim se definiraju i uređuju radni odnosi. Neka od obilježja nesamostalnog rada koja su utvrđena ZOR-om jesu: radnik obavlja poslove za poslodavca na temelju ugovora o radu¹⁷, radnik obavlja rad pod nadzorom i prema uputama poslodavca¹⁸, dakle postoji hijerarhija odnosa, rad se obavlja za plaću¹⁹, dakle neovisno o ishodu poslovanja, poslodavac određuje mjesto rada i način obavljanja rada²⁰, radnik nije samostalan u odlučivanju o načinu, vremenu i sredstvima rada, već mu te uvjete određuje poslodavac, radnik ima prava za vrijeme privremene nesposobnosti za rad itd. Važno je naglasiti i da se prema članku 10. st. 2. ZOR-a, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

S druge strane, Zakon o obveznim odnosima u člancima 590. – 619. uređuje ugovor o djelu koji se definira kao ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.²¹ S obzirom na takvu regulaciju, sudskom praksom podrobnije je uređeno razlikovanje obveznopravnog odnosa na temelju ugovora o djelu i radnog odnosa zasnovanog na ugovoru o radu.

Neki od kriterija za razlikovanje radnopravnog odnosa od npr. ugovora o djelu razvijeni su i kroz sudsku praksu pa se tako ističe da se u situaciji kada su sklapani ugovori radi realizacije precizno određenog posla u ugovorenom roku za naknadu koja je u različitim iznosima ugovorena po svakom ugovoru, i koji nisu izravno vezani uz obavljanje trajne djelatnosti poslodavca, i to bez prava na godišnje odmore i naknade za te odmore, na koje je radnik pristao shvaćajući smisao takvih odredaba, ne postoje obilježja ugovora o radu²². Nadalje, čak i okolnosti da je radnik dolazio kod poslodavca obavljati određeni posao, da je imao svoje mjesto rada, da je imao nadređene osobe i koristio imovinu poslodavca, imao izostajanja s radnog mjesta i primao prigodne dodatke ugovorenom honoraru, ne znači nužno da je zasnovan radni odnos²³. Usto, u sudskoj praksi nameće se i zaključak da osoba koja samostalno obavlja određenu djelatnost i koja izdaje račune za svoje usluge i pritom je izravni obveznik plaćanja doprinosa, poreza na dohodak i prireza, nema svojstvo radnika na temelju ugovora o radu.²⁴

Dakle, razvidno je da se taj nesamostalni oblik rada suprotstavlja samostalnom radu, kao što su npr. obrt ili slobodna zanimanja, gdje radnik samostalno organizira svoj posao i snosi poslovni rizik. Iz pregleda sudske prakse može se zaključiti da bi se poreznopravnim kriterijima za utvrđivanje postojanja radnog odnosa moglo derogirati i izmijeniti dosadašnja stajališta i tumačenja radnog odnosa kakav je opisan u ZOR-u, a pobliže protumačen kroz izloženu sudsku praksu.

5. OPREČNA UPRAVNOSUDSKA PRAKSA
Pregledom dosadašnje, a za sada još uvijek skromne upravnosudske prakse o navedenom pitanju, očito je da prevladava odbijanje tužbenih zahtjeva kojima se zahtijeva poništavanje rješenja kojima se paušalnim obrtnicima obračunava porez na dohodak i pripadajući doprinosi jer su ostvarili primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada.

Tako se posebno izdvaja presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-3158/23-2 od 28. ožujka 2024., kojom je jednako tako odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje rješenja donesenog u povodu ostvarivanja primitaka koji imaju obilježja nesamostalnog rada, a u kojoj se izričito navodi: „14. Pozivanje žalitelja na praksu Vrhovnog suda u razlikovanju ugovora o djelu i ugovora o radu nije od utjecaja na predmetni slučaj jer se prema članku 12.a stavku 5. OPZ-a obilježja nesamostalnog rada iz stavka 1. točke 1. toga članka određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak. Također nisu od utjecaja na zakonitost predmetnih rješenja i odluke prvostupanjskog suda ni navodi tužitelja da je pred Ustavnim sudom RH pokrenut postupak ocjene usklađenosti spornih odredaba Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika s Ustavom, kao ni navođenje pitanja kojih je hitno rješavanje zahtijevano od Vlade RH.“

Dakle, citiranom presudom jasno se navodi da Visoki upravni sud Republike Hrvatske smatra kako dosadašnji kriteriji koje sudska praksa poznaje i primjenjuje o pitanju razlikovanja nesamostalnog od samostalnog rada neće biti ni od kakvog utjecaja u situacijama kada država provodi svoj autoritet povodom oporezivanja dohotka.

6. KRATKI I OKVIRNI BROJČANI PRIKAZ RAZLIKA IZMEĐU PAUŠALNOG OPOREZIVANJA DOHOTKA I OPOREZIVANJA PLAĆE
Kao što je prije navedeno, porezni obveznici u sustavu paušalnog oporezivanja plaćaju godišnji porez u paušalnom iznosu po stopi od 12 % od porezne osnovice. Visina porezne osnovice ovisit će o ostvarenom ukupnom godišnjem primitku. Paušalni obrtnici obveznici su doprinosa za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje²⁵, čiju mjesečnu osnovicu čini umnožak iznosa prosječne plaće i propisanog koeficijenta²⁶, dakako ako nisu osigurani po nekoj drugoj osnovi.

S druge strane, kada je u pitanju oporezivanje plaće, plaća se porez na dohodak u visini sve od 15 % do 33 % ovisno o visini porezne osnovice i ovisno o odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, uz osnovni osobni odbitak od 600,00 eura. Obvezno je i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, i to u visini od 20 % za I. i II. stup mirovinskog osiguranja te 16,5 % za zdravstveno osiguranje.

Primjerice, okvirni ukupan trošak plaće u mjesečnom iznosu od 1.500,00 eura (neto) s osnovnim osobnim odbitkom bio bi (za Zagreb) otprilike 2.211,04 eura (bruto) ili 2.575,86 eura bruto II, dakle ukupan trošak plaće na godišnjoj bi razini iznosio 30.910,32 eura.

S druge strane, da bi paušalni obrtnik imao 1.500,00 eura neto prihoda, svaki mjesec morao bi imati mjesečne primitke u 4. poreznom razredu (između 19.000,01 eura i 30.600,00 eura godišnje), što znači da mu je porezna osnovica 4.590,00 eura, a osnovica za doprinose 719,20 eura (pod pretpostavkom da nije, osim u svom paušalnom obrtu, zaposlen i negdje drugdje), a to znači da ima sljedeće mjesečne troškove: porez na dohodak 45,90 eura, MIO I (15 %) 107,88 eura, MIO II (5 %) 35,96 eura, doprinosi za zdravstveno osiguranje (16,5 %) 118,67 eura. Odnosno, mjesečni troškovi doprinosa i poreza iznose 292,36 eura. Prema tome, da bi paušalni obrtnik zaradio mjesečno 1.500,00 eura, on mora zaraditi sveukupno 1.792,36 eura, što znači da su njegovi godišnji prihodi 21.508,32 eura. Na godišnjoj razini razlika između oporezivanja plaće i paušalnog oporezivanja dohotka iznosi 9.402,00 eura.

Napominjemo da je riječ samo o okvirnim iznosima prikazanima radi usporedbe visine davanja državi na ime poreza i doprinosa, no jasno je vidljivo da je odabir opcije paušalnog oporezivanja dohotka znatno jeftiniji i isplativiji od oporezivanja nesamostalnog rada.

7. ZAKLJUČAK
Iz izloženog je očito da će zbog nove zakonske regulative zasigurno doći do proširenja tumačenja pojma radnog odnosa, a sve sa svrhom pravilnog oporezivanja. Međutim, opravdanost davanja široke diskrecijske ovlasti poreznim tijelima kada utvrđuju postojanje prikrivenog radnog odnosa dvojbena je, kako zbog toga što je nesamostalna djelatnost već regulirana ZOR-om, tako i zbog potencijalnog narušavanja poduzetničke slobode. Iako država ima opravdan interes za sprječavanje svake zloporabe poreznog sustava, prekomjerno zadiranje u poslovne odnose poduzetnika može imati za posljedicu povredu poduzetničke i tržišne slobode zajamčene odredbom članka 49. Ustava Republike Hrvatske, kao i slobode ugovaranja kao temeljnog načela obveznih odnosa zajamčenog odredbom članka 2. Zakona o obveznim odnosima. Stoga, bilo kakvo ograničavanje poduzetničke slobode i slobode ugovaranja mora biti utemeljeno na jasnim i objektivnim kriterijima uz utvrđivanje svih bitnih činjenica u svakom konkretnom slučaju, a ne tek na pukom ispunjavanju nekoliko kriterija kako su zakonom propisani. U suprotnom, ta mjera odnosno pogodnost paušalnog oporezivanja može izazvati potpuno suprotan učinak u odnosu na njegovu izvornu svrhu, koja je zapravo bila poticanje razvoja poduzetništva. Naime, opasnost od moguće neosnovanog oporezivanja može izazvati odvraćajući efekt kod pojedinca od uopće započinjanja poslovanja, a istovremeno može doći i do pravne i porezne nesigurnosti. Zbog toga je nužno jasno razlikovati zloporabu poreznog sustava od zakonitog poslovanja i legitimnog očekivanja poduzetnika u vezi s oporezivanjem njegova dohotka, a što u trenutačno važećem zakonodavnom okviru čini izrazito složen zadatak u kojem potpuno jasne granice ne postoje. Upravo suprotno, državne ovlasti o ovom pitanju izrijekom su neograničene. Stoga, smatramo da je nužno razviti barem ustaljenu i dosljednu praksu državnih tijela i sudova o navedenom pitanju, što bi zasigurno pridonijelo većoj pravnoj i poreznoj sigurnosti poduzetnika koji se odlučuju pojaviti kao novi akteri na tržištu, pritom izabirući pogodnost paušalnog oporezivanja dohotka.

* Odvjetnice, Odvjetničko društvo Mišević i Jarić d.o.o.
1 Prijedlog Zakona o porezu na dohodak 2016., dostupno na: https://porezna-uprava.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/Dokumenti%20vijesti/ZAKON%20O%20POREZU%20NA%20DOHODAK%202%2011%202016%20%20KONA%C4%8CNO%20iza%2010.pdf (pristupljeno: 6. 8. 2025.): „ … Tijekom analize poreznog sustava utvrđeno je da su njegove bitne karakteristike visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju s jedne strane i prevelik broj poreznih olakšica, oslobođenja i izuzeća s druge, s upitnim učinkom, što potvrđuju i izvješća Europske komisije i Međunarodnog monetarnog fonda. (…) Porezna nestabilnost koja proizvodi poreznu nesigurnost jedna je od glavnih zapreka razvoju poduzetništva, kao i jedan od razloga za izostanak i odbijanje domaćih i stranih investicija. Također, utvrđeno je da je zbog čestih izmjena poreznih propisa na nižim razinama poreznih vlasti dolazilo do nedorečenog i neujednačenog postupanja (…) Ovim Prijedlogom zakona uvela bi se mogućnost da porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost ugostiteljstva i/ili trgovine, dohodak i porez na dohodak mogu plaćati u paušalnom iznosu uz ostale propisane uvjete.“.
2 Nar. nov., br. 143/13, 127/19 i 41/20.
3 Članak 2. st. 1. i članak 4. ZOB-a.
4 Članak 6. st. 1. t. 1., 2. i 3. ZOB-a propisuju da su obrti u smislu toga Zakona: 1. slobodni obrti za obavljanje kojih se kao uvjet ne traži ispit o stručnoj osposobljenosti ili majstorski ispit, 2. vezani obrti za obavljanje kojih se kao uvjet traži ispit o stručnoj osposobljenosti, vezani obrti za obavljanje kojih se traži odgovarajuća srednja stručna sprema i vezani obrti za obavljanje kojih se kao uvjet traži majstorski ispit, 3. povlašteni obrti koje obrtnik smije obavljati samo na temelju povlastice, odnosno dozvole koju izdaje nadležno ministarstvo, odnosno drugo tijelo čija je nadležnost propisana posebnim propisom, ovisno o djelatnosti.
5 Članak 29. st. 1. t. 1. i st. 3. ZPD-a propisuju: „(1) Samostalnom djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti (obrtničke djelatnosti), u smislu ovoga Zakona, smatraju se:1. djelatnosti u smislu zakona kojim se uređuje obavljanje obrta i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti (…) (3) Djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju. Fizičke osobe su po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak, ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu ili ako po toj osnovi u poreznom razdoblju ostvare ukupni godišnji primitak veći od 10.685,00 eura.“.
6 Članak 82. st. 1. ZPD-a.
7 Članak 34. st. 2. ZPD-a propisuje: „Poslovne knjige i evidencije iz stavka 1. ovoga članka su knjiga primitaka i izdataka, popis dugotrajne imovine, knjiga prometa i evidencija o tražbinama i obvezama.“.
8 Članak 82. st. 4. ZPD-a.
9 Članak 82. st. 6. ZPD-a.
10 Članak 12.a st. 1., 2. i 5. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24).
11 Članak 32.a st. 5. Pravilnika o porezu na dohodak.
12 Članak 32.d Pravilnika o porezu na dohodak.
13 Članak 32.f Pravilnika o porezu na dohodak.
14 Članak 32.g Pravilnika o porezu na dohodak.
15 Članak 32.h Pravilnika o porezu na dohodak.
16 Članak 32.i Pravilnika o porezu na dohodak.
17 Članak 4. st. 1. ZOR-a.
18 Članak 7. st. 1. ZOR-a.
19 Ibid.
20 Članak 7. st. 2. ZOR-a.
21 Članak 590. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
22 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III-5019/2105 od 22. svibnja 2018.
23 Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revr 937/14-2 od 9. lipnja 2015.
24 Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revr 1536/13-3 od 9. lipnja 2015.
25 Članak 68. i članak 239. st. 1. t. 1. Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 106/18).
26 Članak 7. Naredbe o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2024. godinu (Nar. nov., br. 150/23).