Tema je ove kolumne amicus curie pitanje može li sloboda vjeroispovijesti biti granica slobode mišljenja i prava na izražavanje. Stoga se razmatraju u uvodnim napomenama određeni slučajevi koji su doveli i otvorili to pitanje o granicama slobode izražavanja misli i slobode medija, s jedne, i vjeroispovijedi, s druge strane. Zatim se analizira i institut blasfemije, bogohuljenja u vezi s primjenom čl. 40. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst, 55/01 – ispr. 76/10 i 85/10 – proč. tekst) i čl. 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, kao i čl. 110. Kaznenog zakona, koji govori samo o »povredi slobode vjere«, te o ustavnim i konvencijskim načelima. Isto se tako iznosi određena praksa visokih sudova i praksa Europskog suda za ljudska prava, pa se u okviru razmatranja tog problema iznose prijedlozi de lege ferenda kako treba nadopuniti čl. 110. hrvatskog Kaznenog zakona.